Na Instagramu i Tiktoku zavladao je novi trend: u julu 2024. objavljen je rad s prestižnog Univerziteta Berkeley o sadržaju arsena i teških metala u  menstrualnim tamponima. Odjednom svi pričaju o tome – svaka veća influenserka je reagovala i to je dobro, upozoravati na problem i pokazati da je ovo prva takva studija. Ali još uvijek nije vrijeme za paniku. Mediji su nas odmah izvijestili kako tamponi sadrže teške toksične metale. Međutim, treba razumjeti kontekst: dobra stvar je to što je ovo prvi put da je neko istražio tu temu, loša stvar je da se diglo mnogo panike i histerije, dobra stvar je da, iako ima u tamponima ovih tvari, doza, količina u kojoj se nalaze je tako mala, milijarditi dio ukupnog sastava tampona, da zapravo to i ne igra neku ulogu i tamponi su sigurni. Jer zapamtite – doza čini otrov. Otrovna nam je i voda i čaj od mente u prevelikoj količini. A naše male, koke, pike,  i da im ne tepamo –  vagine – ne jedu tampone pa da akumuliraju toliko štetnih tvari.

Idemo otpočetka.

Odakle teški metali u menstrualnim proizvodima koje zovemo tamponi? Od čega se prave tamponi?

Tamponi za menstruaciju obično se prave od mekih, upijajućih materijala poput pamuka, rajona, kod nas poznatijeg kao viskoza ili kombinacije oba. Ovi materijali su odabrani zbog svoje sposobnosti da upijaju menstrualnu krv. Rajon je sintetičko vlakno napravljeno od celuloze koja dolazi iz drvene pulpe. Ovaj materijal je veoma upijajući i često se koristi u kombinaciji s pamukom.

Međutim, biljke iz tla povlače metale i druge hemijske elemente, poput arsena, koji tehnički, nije teški metal, nego polumetal. Tako, čak i kada imate organski pamuk, on može sadržavati ove tvari.

Neke tvari mogu tokom proizvodnje dospjeti u materijal tampona kao dio pigmenta, izbjeljivača, antibakterijskog sredstva ili nekog drugog procesa u tvornici za proizvodnju proizvoda.

Šta kaže studija s Berkeleya?

Tamponi nekoliko marki mogu sadržavati otrovne metale poput olova, arsena i kadmijuma. U studiji, objavljenoj u Environment International pod naslovom „Tampons as a source of exposure to metal(loid)s” nije navedeno koje marke menstrualnih proizvoda. Studija je pratila sadržaj 16 elemenata i nisu svi baš toksični. Pratio se kalcijum, arsen, barijum, kadmijum, kobalt, hrom, bakar, željezo, mangan, živa, nikl, olovo, selen, stroncijum, vanadijum i cink. Nisu svi ovi metali i metaloidi štetni – željezo, cink i kalcijum su potrebni našem tijelu. Bakr, Mankan i selen su mikroelementi potrebni za neke fiziološke procese.

Naučnice su ispitivale 30 tampona 14 različitih brendova. Od 16 elemenata koji su analizirani, njih 12 je pronaćeno i u uzorcima od organski uzgojenog pamuka.

Istraživači su koristili tehniku ​​koja je razgradila 100% sastava tampona za mjerenje prisutnosti metala.

„Provedeno je vrlo malo istraživanja za mjerenje hemikalija u tamponima“, rekla je glavna autorica Jenni A. Shearston, postdoktorandica na Školi javnog zdravstva UC Berkeley i Odjelu za nauku o okolišu UC Berkeley. „Koliko znamo, ovo je prvi rad koji mjeri metale u tamponima. Zabrinjavajuće, pronašli smo koncentracije svih metala koje smo testirali, uključujući otrovne metale poput arsena i olova.”

Olovo je bilo u višim koncentracijama u tamponima koji nisu od organskog pamuka, dok je arsena bilo više u tamponima od organskog pamuka.

Utvrđeno je da teški metali i metaloidi kakav je arsen povećavaju rizik od demencije, neplodnosti, dijabetesa i raka. Mogu oštetiti jetru, bubrege i mozak, kao i kardiovaskularni, živčani i endokrini sustav. Osim toga, metali mogu naštetiti zdravlju majke i razvoju fetusa. Međutim, ovo se odnosi na daleko veće izlaganje nego ono izlaganje u koncentracijama u kojima su ove tvari nađene u tamponima.

Dakle, ovo je važno: metali su otkriveni u dijelovima na milijardu (part per billion) u sadržaju tampona. Osim ako vaša vagina ne jede cijele tampone, mi ne apsorbiramo 100% onoga što je u njima, što znači da je naša stvarna izloženost vjerovatno u dijelovima na trilion.

Vrlo je malo vjerovatno da će se ova minijaturna izloženost čak i približiti klinički značajnoj.

Koje su mane studije

U studiji je korištena 70% nitratna kiselina HNO3, pH vrijednost 1.2,  na temperaturi od 82°C. Ovo nisu uslovi u vagini. Vagina ima pH od oko 4.5 (da, malo je kisela sredina, ako pH poraste, to nije dobro jer se razviju neželjene bakterije) i ima temperaturu oko 37°C.

Broj uzoraka (N=30) je izuzetno mali.

Nisu korištene dobre kontrole, navodi na svojm Instagram profilu dr Andrea Love.

Zaključak – važno – šta sve ovo znači?

Mi smo prirodno izloženi ovim tvarima. Međutim, više tih tvari unesemo u sebe hranom nego, primjerice, tamponima. Svaka od ovih tvari ima različite doze u kojima postaju rizične, svaka od ovih tvari, elemenata ima različite osobine.

Za sada, nemate razloga prestati koristiti tampone. Ako vas je strah, možete se odlučiti na neke druge menstrualne proizvode. Ne zaboravite – i vata koju koristimo za higijenske potrebe, za skidanje šminke, čišćenje rana, brisanje, također se sastoji od pamuka koji vjerovatno ima reziduum, ostatke istih ovih tvari. Krpice koje bi se mogle koristiti također. Ulošci su od natrijum poliakrilata (upijajući dio), viskoze i polietilena.

Jako je važno da je neko ispitao i ovaj aspekt prisustva određenih tvari u tamponima i da je to urađeno prvi put, prvi put se neko sjetio da i to pogleda, prije nije bilo važno. I sjetile se, naravno, žene.  Treba propitivati proizvode i raditi na njihovoj sigurnosti. Međutim, hype koji se stvorio pojačava paniku, a to treba adresirati i objasniti. Razumijemo da vas ovakve informacije istrigeruju, da osjećate bijes jer zvuči kao da vas neka industrija namjerno truje. Ali nemojmo reagovati na prvu.

Nalazi studije su razumljivo izazvali zabrinutost, posebno s obzirom na istorijsko zanemarivanje problema ženskog zdravlja u medicinskim istraživanjima. Ovo naslijeđe potaknulo je skepticizam o sigurnosti ženskih proizvoda. Međutim, iako su te zabrinutosti opravdane, ključno je kontekstualizirati rizik. Recimo amerčka FdA, a i regulative u EU su vrlo stroge prema sadržaju pesticida u ovim proizvodima

Ovo nije nikakva zavjera i znalo se i prije da u pamuku i viskozi imaju reziduumi, ostaci nekih tvari koje su toksične, ali ne u količinama koje će nas otrovati. Isto tako je i sa vašom omiljenom pamučnom majicom. Čak ni organska proizvodnja ne može to izbjeći. Bitno je razumjeti da, i pored toga, te količine nisu razlog za paniku.

Ovaj tekst je pregledala magistra farmacije Saška Božić, Instagram profil @vasfarmaceut.rs

Upratite ovaj profil i njen podkast Podkast o tebi, ima mnogo toga zanimljivog.

Izvor: Nauka govori