Rak grlića materice je tumor koji zahvata stanice cerviksa – grlića, donjeg dijela materice, koji je povezuje sa vaginom. Najbolji načini za prevenciju su vakcinacija HPV vakcinama i redovno – jednogodišnje ili po potrebi češće – rađenje Papa-testa.

Niti jedna žena ne mora da umre od raka grlića materice. Inače, u januaru se obilježava i Evropska sedmica prevencije raka grlića materice.

Papa-test

George Nicholas Papanicolaou bio je grčko-američki citolog i patolog koji je smislio test sada poznat kao ‘Papa test’. Rak materice i cerviksa može se otkriti razmazivanjem sekreta sluzi na stakalcu mikroskopa i ispitivanjem obojenih stanica na abnormalnosti koje ukazuju na rak. Nekoliko godina nakon što je doktorirao u Grčkoj, emigrirao je u SAD sa svojom suprugom, došavši na ostvo Ellis 19. septembra 1913. Ubrzo nakon toga postao je medicinski asistent u New Yorku i okrenuo se istraživanju. Već 1923. počeo je koristiti svoju tehniku ​​razmaza. Prepoznao ga je kao lako izvediv test za probir raka, što je najavio na medicinskoj konferenciji 1928. godine. U početku je bio primljen sa skepticizmom, ali je njegova široka upotreba počela početkom 1950-ih.

HPV infekcije kao uzrok raka

Ovaj tip raka nema simptome u ranim stadijima i promjene na grliću materice se mogu otkriti na vrijeme tek na redovnim ginekološkim pregledima Papa-testom. Najčešći simptomi su abnormalna krvarenja, posebice u menopuazi, no ne treba biti naivan i misliti kako se ovaj tip kancera javlja samo kod starijih žena: nerijetko od njega obole i žene u reproduktivnoj dobi.

Oko 90% slučajeva raka grlića materice je izazvano određenim tipovima humanog papiloma virusa (HPV). Neki ljudi imaju HPV infekcije koje spontano prođu i ne izazovu rak. Kancerogeni sojevi HPV virusa mogu izazvati promjene i na sluznicama drugih organa, posebno usne šupljine. Ovo znači da od HPV-indukovanog kancera ne obolijevaju samo žene, nego mogu oboljeti i muškarci.

HPV su divergentna i šarolika skupina virusa, a naučnici različite tipove ovih virusa označavaju brojevima. Recimo, HPV 16 i HPV 18 su najopasniji, upravo oni izazivaju oko 70% slučajeva raka cerviksa.

Drugi tipovi, poput HPV 11 i HPV 6 izazivaju spolne bradavice – papilome i laringealnu papilomatozu.

Vezu između HPV-a i raka grlića materice dokazao je Nobelovac Harald zur Hausen.

HPV je seksualno prenosiva infekcija koja se može preneti putem intimnog kontakta. Većina ljudi će u nekom trenutku tokom svog života biti zaražena nekim tipom HPV-a, ali većina infekcija prolazi sama od sebe bez ikakvih simptoma. Međutim, kod nekih žena, HPV infekcija može dugo trajati i izazvati promjene na ćelijama grlića materice koje, ako se ne liječe, mogu razviti u rak.

Nedostatak svijesti i znanja o opasnostima HPV-a te pogrešni koncepti

Nažalost, postoje mnoge dezinformacije o rizicima HPV-a i strah od vakcinacije, a kod nas je ova vakcina tek pilot projekat a ne nužni i sastavni dio zdravstvene skrbi. U zemljama gdje se vakcina protiv HPV-a daje već desetak godina, broj slučajeva raka grlića materice je opao za oko 90%.

Međutim, svijest o tome da postoji virus koji može izazvati rak i kod nas, a i šire nije na visokom nivou. Ljudi povezuju rak sa izlaganjem toksičnim hemikalijama i radijaciji, ali manje sa infekcijom virusima. U anketi koju su radili Društvo “Nauka i svijet” s UNICEF, na platformi U-Report 2019, u kojoj je uzelo učešće preko 3000 ispitanika iz BiH, ukupno 46% ispitanika je reklo kako ne znaju odgovor na pitanje da li neki virusi mogu izazvati rak ili su odgovorili da virusi ne mogu izazvati rak. 53% muškaraca u anketi je znalo odgovor na ovo pitanje i 54% žena. Dakle, nešto manje od polovine ispitanika nije bilo upućeno u problematiku kancerogenih virusa što implicira i da ne znaju uzroke ovog, nažalost čestog tipa kancera.

 
Razvoj raka grlića materice traje obično dugo i razvija se od prekanceroznih promjena u toku deset do dvadeset godina. Dakle, osoba koja oboli od ovog raka vjerovatno nije išla na redovne ginekološke preglede jednom godišnje i radila Papa-test. Naime, razumljivo je da ovi pregledi nisu ugodni nikome, ali su najbolji način prevencije u našoj zemlji, za sada.

Također, postoji i problem zdravstvene zaštite žena, posebice u udaljenim, ruralnim područjima, gdje one nemaju stalnu zdravstvenu skrb i mogućnost redovnih pregleda. Također, još jedan sloj žena je nezaštićen – one koje rade freelance, kroz prekarni rad, po ugovorima o djelu niskih honorara i nemaju zdravstvenu zaštitu jer nisu uposlene u stalnom radnom odnosu, a istovremeno nemaju pravo biti na birou za zapošljavanje preko kojeg mogu ostvariti zdravstvenu zaštitu, a nemaju dovoljno novca za redovne preglede.

Prevencija: vakcine

Ipak, to što ovaj tip kancera izazivaju virusi, znači i jednu olakšavajuću okolnost – bilo je moguće razviti vakcinu protiv raka grlića materice, koja ujedino štiti i od infekcija nekim drugim tipovima virusa i razvoja malignih promjena na drugim organima koje nastaju usljed infekcije HPV-om.

U svijetu danas postoje tri vakcine koje štite od ovakvih oblika raka – Gardasil, Gardasil 9 i Cervarix.

Gardasil i Gardasil 9 proizvodi kompanija Merck. Prva štiti od infekcija sa 4 tipa HPV virusa – 6, 11, 16 i 18, dok druga štiti od čak 9 tipova HPV virusa: 6, 11, 16, 18, 31, 33, 45, 52 i 58. Cervarix, proizvođača Glaxo Smith Kline štiti od visokorizičnih HPV 16 i HPV 18. Ove vakcine su rekombinantne, a to znači da ne sadrže živi virus, nego dio proteinske kapsule virusa koji je proizveden metodom rekombinantne DNK i naš organizam ga prepoznaje kao antigen te gradi antitijela i imunološki odgovor na ovu tvar.

U Bosni i Hercegovini tek odnedavno postoje pilot programi vakciancije, ali obuhvat je nedovoljan i vakcina nema dovoljno. U Hrvatskoj od prije nekoliko godina postoje programi neobavezne, dobrovoljne vakcinacije HPV vakcinom za djevojčice 11-12 godina i nešto starije. Sama vakcina se preporučuje i dječacima, odnosno muškarcima. U ranoj dobi 11-12 godina daje se u dvije doze, dok se u kasnijoj dobi daje u tri doze pod određenim shemama davanja.

Odnedavno je utvrđeno da je vakcina efikasna i za nešto stariju populaciju te je američka FDA preporučuje i do 45.-te godine.

Za sada, vakcina se pokazala veoma efikasnom i u nekim dijelovima svijeta gdje se rano počelo sa ovakvim programima vakcinacije došlo je do drastičnog smanjenja pojave novih slučajeva raka grlića materice te situacija obećava eliminaciju ove opake bolesti. Međutim, problem je to što je vakcina prilično skupa za krhke i slabije finansirane zdravstvene sisteme poput onih u našoj zemlji. Jedna doza devetovalentne vakcine košta oko 200 KM. Danas se uglavnom daju 2 doze vakcine, stari protokol je bio 3 doze.

Do uvođenja ove vakcine u neobavezni program vakcinacije tinejdžera, pa i odraslih u BiH, jedini dobar savjet je redovan odlazak na Papa-test.

Izvor: naukagovori.ba