Praznik je uspomena na smrt Bogorodice, prema jevanđeljima, dan kada se uznela na nebo "i predala svoj duh u ruke Spasitelja".

Do kraja života živela je u Jerusalimu, okružena pažnjom apostola i prve hrišćanske zajednice.

Kao što joj je nekad arhangel Gavrilo saopštio da će roditi sina Božijeg, tako je sada obavijestio da će se, na ovaj dan upokojiti. Vaznela se na nebo i "predala svoj duh u ruke Spasitelja".

U srpskom manastiru Žiča, zadužbini Nemanjića sa početka 13. vijeka, oslikana je jedna od najljepših predstava Uspenja, sa Hristom koji u naručju drži novorođenu dušu Bogomajke, zagledan u njeno tijelo na odru.

U trenutku smrti Bogorodice, kako je zapisano, apostoli počeše pjevati u slavu Božiju, a sva se soba zasja od čudne svjetlosti i presveta Djeva predade duh svoj u ruke Spasiteljeve ne osjetivši smrtnoga bola.

„Mrtvo tijelo njeno preniješe apostoli na rukama u Jerusalim u Getsimaniju..., apostol Jovan nosio je maslinovu granu, a svijetao oblak okruživaše njen odar i povorku".

Predanje kaže da je Bogorodica živjela 60, prema nekim izvorima 72 godine, nadživjela je svoga sina, nastavila njegovu misiju i bila svjedok mnogih slavnih događanja.

Praznovanje Uspenja Bogorodice ustanovljeno je 528. godine po želji cara Mavrikija koji je na ovaj dan pobijedio Persijance. Od tog datuma svi hrišćani slave ovaj dan.

U Grčkoj i Rumuniji, ovo je i državni praznik. Vjernici masovno posjećuju čudotvorne Bogorodičine ikone. Posebno je svečano u Jerusalimu, gdje se obavlja obred simbolične sahrane Bogorodice.

Ne mali broj porodica slavi danas krsnu slavu, među njima je i užarski esnaf.

Kako prazniku prethodi dvonedjeljni post, a danas se vjernici, posebno žene, pričešćuju.

Ovaj dan uopšteno, smatra se praznikom žena i majki. Ne rade se danas nikakvi poslovi.

Vrijeme između Velike i Male Gospojine zove se međudnevnica, a i nju, kao i Veliku Gospojinu, prate mnogi običaji.

Prema narodnom kalendaru, između Velike i Male Gospojine, 21. septembra, najbolje je brati lekovito bilje - kičicu iz familije lincura, ricinus, hajdučku travu, papričicu, ugaslicu, konjski bosiljak, cvet od lipe, zreo rod od korova, drena, šipka, oskoruše, šljive i trna, drugi rod od jabuke i malu zelenu lubenicu.

Smatra se i da su jaja prikupljena u ovom periodu najkvalitetnija i dugo ostaju svježa.

Velika Gospojina slava je i nekih opština i gradova u Srbiji i Srpskoj.

Izvor: rts.rs/glassrpske.com