Poznati matematičar i sveučilišni profesor Đuro Kurepa rodio se u Majskim Poljanama 16. kolovoza 1907. godine, kao četrnaesto dijete Rade i Anđelije Kurepe. Osnovno školovanje započeo je u Majskim Poljanama i nastavio u Glini, da bi srednju školu završio u Križevcima. Diplomirao je matematiku i fiziku na Sveučilištu u Zagrebu (1931) i postigao doktorat na Sorbonni u Parizu (1935). Bio je redovni profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1946–65) i redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu (1946–77). Bio je predsjednik Društva matematičara i fizičara Hrvatske (1949–51) i predsjednik Saveza društava matematičara i fizičara Jugoslavije (1956–62). Bavio se teorijom skupova, algebrom i teorijom brojeva. U teoriji skupova pridonio je teoriji stabala, pa se i danas upotrebljavaju pojmovi kao Kurepino stablo, Kurepina hipoteza i Kurepin kontinuum. Ukupno je napisao 22 knjige. Njegove ideje su prihvatili i razrađivali, ili ga citirali, mnogi poznati matematičari širom svijeta; od domaćih to su činili gotovo svi. Bio je jedan od velikih matematičara dvadesetog stoljeća. Tragično je preminuo u 86. godini života, u Beogradu, 2. studenog 1993.

U bogatoj stvaralačkoj karijeri Đure Kurepe posebno se izdvaja referat "O riječima koje imaju isti ili sličan korijen kao riječ Glina", koji je predstavio na naučnom simpoziju u Glini 1984. godine. Simpozij je održan povodom 700-godišnjice prvog spomena Gline u povijesnim izvorima (1284) i četrdeset godina od kada je Glina bila "partizanska prijestolnica" antifašističke Hrvatske (1944). Bio je to najznačajniji kulturni događaj tog vremena, koji je okupio mnoge ugledne stvaraoce iz raznih naučnih disciplina. Održan je u glinskom Spomen-domu, koji je izgrađen na mjestu na kojem je nekad bila pravoslavna crkva u kojoj je izvršen zločin. Među prvima je riječ imao profesor Đuro Kurepa, koji je svojim emotivnim govorom podsjetio prisutne gdje se nalaze. Zatim je održao referat objavljen u zborniku Glina. Glinski kraj kroz stoljeća (1988). Riječ je o dragocjenom istraživačkom radu, koji genijalnog matematičara otkriva ne samo kao čovjeka duboke odanosti i privrženosti vlastitom kraju, već i kao lucidnog istraživača glinske kulturno-povijesne baštine, zbog čega njegov prilog zavrjeđuje da ga se ponovo približi široj javnosti, napose onoj koju zanima Glina. (Priredio Igor Mrkalj)

Želim da čestitam organizatorima ovoga skupa što su ga ostvarili. Lično im zahvaljujem što su me na taj skup pozvali. Imam vrlo vjerna sjećanja iz ovog lijepog rodnog mi kraja, a nezaboravan mi je utisak kada sam kao dijete prvi put čuo zborno pjevanje u Srpskopravoslavnoj crkvi, koja je bila upravo na ovom mjestu gdje je sadašnji Spomen-dom u kojem se nalazimo. Današnja mladež, kojoj su dostignuća elektrotehnike i robotike svakodnevno i svuda dostupna, teško može shvatiti da se i tri kilometra od Gline moglo dogoditi da dijete doživi osam i više godina a da ne čuje zborno pjevanje ili ne vidi da dodirom upaljača može upaliti žarulju i sl.

Želim ovaj skup upozoriti na raširenost riječi koje imaju isti ili izveden korijen od riječi glina.

1. GLINA (imenica). Ta riječ označuje posebnu vrstu zemlje koja se u vodi razmekša, postoje ljepljiva, a kad se ispeče postaje tvrda. U tom značenju, riječ glina je praslavenska i sveslavenska; dopušta se da pojedini glas bude zamijenjen svojim srodnikom, kao što su: g, h, k, l, lj ili n, nj ili h bude ispušteno. Tako ima riječi: glina, hlina, klina, lina, koje teoretski smatramo istima i pojavljuju se u istom značenju. Sama riječ glina kao oznaka zemlje ilovača nalazi se u svim slavenskim jezicima i narječjima, osim u češkom, slovačkom i gornjolužičkosrpskom, na kojima glasi hlina (posebno na donjolužičkosrpskom i bjeloruskom je glina). Zanimljivo je da u starijim oblicima dolazi lina (bez grlenog g ili h ili k; sjetimo se oblika lubanja, glubanja).

2. Drugi nazivi za zemlju GLINA jesu: il, ila, ilovača, grnčara, lončarska zemlja, tvrdica, gnila, kal, kalj, kao, prst, skudel, žutulja, ilovak, lijepulja.

3. U prvom tiskanom jugoslavenskom rječniku, u peterojezičnom Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae, Venetiis, 1595, VIII + 128, Fausta Vrančića ne pojavljuje se ni glina, ni ilovača; riječ ARGILLA, odnosno LIMUS, prevedena je na GNYLA, odnosno GNYILA (Vrančić je umjesto današnjeg nj-њ (ćir.) pisao ny (tiskarskom greškom u gnyla ispušteno slovo i). Riječ glina ne nalazi se ni u velikom rječniku Belostenca, Gazophylacium Latino-Illyricum, Zagreb, 1740, str. 24 1288; na str. 126 Argilla se prevodi na ilirski (tj. srpskohrvatski): ilovača, majolična zemlja, tverdica i (u Dalmaciji) GNILA. Glina se ne navodi ni u Srpskom rječniku Vuka Karadžića (Beč, 1852), str. 16 863 dolazi ilovača – ni u Karadžićevom prijevodu Novog zavjeta niti u Daničićevom prijevodu Starog zavjeta; nalazi se u Miklošičevom Lexicon Linguae Slovenicae Veteris Dialecti (Beč, 1850), kao i njegovom osnovnom djelu Lexicon palaeoslovenico-graeco-latinum (Beč, 1862-65, str. 22 1171).

4. Najstariji slavenski oblik povijesnog značenja riječi što nas ovdje zanimaju u vezi je s plemenom GLINANE (lat. Linones, Hilinones); pripadali su Polapskim Slavenima; grad im je bio Lončin, gdje su ih 930. godine porazili Sasi (također vidi točku 17).

5. GLINA – kultura, odnosno glinska kultura. Naziv potječe od naziva GLINA – predgrađe Bukurešta, a inače je riječ o kulturi iz ranog brončanog doba (drugo tisućljeće prije našeg doba); to je kulturna grupa južne Rumunjske, nazvana po gornjem sloju brežuljaka u tom mjestu Glina; zove se i GLINA – III – Kultura prema troperiodskim kamenim naseljima Bojan, Gumelnita i kasnoneolitsko razdoblje. Karakteristika te kulture: stalna ljudska naselja na plodnijoj zemlji, upotreba lakših alata, borbenih sjekira i sl. Spomenimo i žutobrdsku kulturu (požarevački kraj) iz srednjeg kasnobrončanog doba.

6. Glina se javlja kao naziv za vrstu zemlje, tla, kao naziv mjesta, tekućih voda (potok, rječica, rijeka), izvornih voda, jezera, uzvišica. Mi smo ovih dana u mjestu Glini, na rijeci Glini, pritoku Kupe. Nije tako često da kroz koje naselje protječe istoimena voda. Tako se na primjer, u Albaniji mjesto Glina nalazi na rijeci Glini i u njemu poduzeće koje puni boce kisele vode "Glina", koja kola po čitavoj Albaniji.

7. U Zlatnoj povelji (hrisovulji) cara Dušana Silnog, vjerojatno iz 1348. godine kojom osniva svoju zadužbinu, manastir sv. Mihaila i Gavrila blizu Prizrena, spominje su u opisu međa i mjesto GLINE (množina). Na str. 310 doslovce stoji: "…ot krsta na varšine kuće, i ot varšinjeh kuć na ljubanjski put, i ot puti u smokvu na Prišigete. I ot Prišiget pravo u topolu u GLINE. Ot GLIN’ pravo u Pistulj…" (vidi Glasnik Društva Srbske Slovesnosti, sveska 15, Beograd, Državna štamparija, 1862, str. 266–310, komentar J. Šafarika, str. 311–317). U istoj povelji spominju se i Blat’ci; sjetimo se mjesta Blatuša, uz željezničku prugu Glina-Karlovac.

8. U Sloveniji ima više naziva s korijenom glina. U samoj Ljubljani teče potok Glinščica. Isti naziv ima potok na kojem je selo Dolina kod Trsta. U Koruškoj, sjeverno od Celovca, teče rječica Glina; južno od Celovca je predio Glinje. Drugi nazivi potoka su: Glina, Glinek, Glinje, Glinsko itd. Navedimo da rijeka Klina ili Glina izvire blizu T. Mitrovice i uvire u Beli Drim blizu mjesta Klina ili Glina.

9. Može se reći da na području svakog slavenskog jezika dolazi neki naziv osobe, mjesta, vode, brda… s korijenom glina. Upravo je nevjerojatno da su u knjizi Russisches Geographisches Namenbuch (zasnovao Max Vasmer), svezak 2, Wiesbaden, 1966, str. 2720, veliki format, stranice 364–370 (svaka po 2 stupca) ispunjene nazivima mjesta s osnovom glina. Zanimljiv je i ovaj slučaj: gornjolužički Srbi imaju svoje mjesto HLINA koje Nijemci nazivaju GLEINA. Jedinstven je slučaj s Berlinom i njegovom okolinom: u blizini Berlina, jugozapadno (prema Potsdamu) nalaze se Velike Glienicke, Male Glienicke s istoimenim jezerom i mostom, a jugoistočno, prema Köpenicku Stare Glienicke i Nove Glienicke. U Njemačkoj ima i drugih srodnih toponima.

10. Glina kao sastojak planete Zemlja vrlo je važna i pojavljuje se u vrlo raznolikim oblicima i ulogama: oruđe, pribor, građa, nastambe. Spomenimo samo: posuđe (lončarstvo, keramika), opeka, crijep, glinene pločice (Babilonija, Kitaj). Zato je prirodno da se taj pojam javlja u raznim spisima, knjigama, posebno u Bibliji. Kako se Biblija prevodila na vrlo mnogo jezika, možemo uspoređujući te prijevode na razmjerno brz i lak način saznati kako riječ glina, glinen, … glase u raznim jezicima i zapisima (vidi npr. Mojsije, I knjiga 2:7, Danijel 2:31–35, Izaija 29:16, 64:8, 2 Pt 21:20). Tako npr. u Danijelu 2:42 stoji: "I što prsti od nogu bijahu koje od gvožda koje od kala, carstvo će biti nešto jako a nešto trošno" (preveo Đuro Daničić), tu umjesto glina dolazi kal. U 2 Timotiju 2:20 (Novi zavjet): "A u velikom domu nijesu sudi samo zlatni i srebrni, nego i drveni i zemljani" (preveo Karadžić). "Pa u velikoj kući ima posuda ne samo zlatnih i srebrnih nego i drvenih i glinenih" (preveli Bonaventura Duda i Jerko Fućak, Zagreb, 1977), odnosno "A u velikome domu nema samo zlatnih i srebrnih sudova nego i drvenih i glinenih" (prijevod Komisije Svetog arhijerejskog sinoda SPC, Beograd, 1984). Tu je Karadžić, umjesto glinen, stavio (prema Lutherovom IRDEN) ZEMLJAN; u grčkom tekstu je OSTRAKINOS; korisno se podsjetiti na grčki postupak ostracizam, ostrakizam: glasanje crepićima (ostrakon: crijep): ispisivanje imena kandidata na crepiću, pa onaj istaknuti građanin Atene koji bi dobio najviše glasova bio bi iz svoje državice prognan u trajanju od 10 godina (npr. slučaj Temistokla, pobjednika Perzijanaca u pomorskoj bitki 480. kod Salamine: on je 471. ostrakizmom bio protjeran na 10 godina. Zaista nevjerojatno shvaćanje!).

11. Riječ prst (ž.). U knjiga I, Mojsije 1:7, u šestojezičnom tekstu Biblia sacra: Ebraice, Chaldaice, Graece, Latine, Germanice, Sclavonice (preveo Jurij Dalmatin 1584), Noribergae/Nürnberg, 1599, str. 287 851 stoji (navodimo na 3 posljednja jezika): "Formativ Igitur Dominus Deus hominem de limo terrae", "Und Gott der Herr machte den Menschen aus dem erden-kloss", "Inu Gospud Bug je sturil Zhlovéka is pérsty te Semle" (ovo je vjeran prijepis rečenice Jurja Dalmatina, Krško, 1547 – Ljubljana, 1589). Tu vidimo imenicu ženskog roda pérst, prst, koja je gotovo iščezla; inače u slovenskom, bugarskom, češkom, slovačkom, lužičkosrpskom, poljskom riječ prst dolazi i danas označuje tlo, gornji sloj zemlje; u makedonskom se zadržala jedino u izrazu "prsi pleva" – prst i pleva, tušta i tma (vrlo mnogo na broju). Dolazi u starosrpskim književnim spomenicima (kod Rastka Nemanjića, Stevana Prvovjenčanog, …), kao i crkvenoslavenskom. Riječ je povezana s riječima preh, prh, prhak. Mislim da je vezana i sa sveslavenskim riječima: prsa (prsi), prskati, prsnuti, prst (m.), i svakako sa (ras)pršiti.

12. Glina i aluminij. Glina kao vrsta zemlje usko je vezana s kovinom aluminijem. Zna se da je aluminij najraširenija kovina na Zemlji; ima ga 8,1% u čvrstoj kori Zemlje, a još nije otkriven slobodan. Navedimo da u kori Zemlje ima 5% željeza, a bakra tek 0,007%. Oko 70% svih ruda Zemlje čine aluminijski silikati i služe kao sirovina u keramičkoj industriji. Aluminij je otkriven početkom 19. stoljeća, pa je tada napravljena ta riječ prema latinskom alumen-alaun, čista glina. U našoj starijoj literaturi dolazi riječ glinij-aluminij. Poljaci govore i pišu GLIN. Za aluminij imamo izraze: glinij (r., sh., b.) glin (poljski), hlinik (češki, slovački). Tako poznati mineralog Đuro Pilar u Vijencu 1871. piše: "Druga povorka dragulja ima za podlogu glinik, to jest ono tielo koje se s kiselikom kremikom u glini i ilovači nalazi."

13. Broj natuknica (odrednica) s korijenom kao u glina. Zanimljivo je uzeti u ruke koji veći rječnik na kojem slavenskom jeziku i u njemu pogledati riječi kojima je korijen kao u riječi glina.

13/1. U velikom Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU, u svesku 9, Đavlji-Godoje (Zagreb, 1887), str. 240 (po dva stupca) 4, ima ih 36.

13/2. Rečnik na bolgarskija ezik, sveska 3, G-Dejatel (Sofija, 1981), str. 770 sadrži 31 takvu natuknicu (podosta složenica), str. 206–207.

13/3. Rečnik srpskohrvatskog i narodnog jezika, SANU, svezak 3 Vraznuti-Guščurina (Beograd, 1965), str. 15–759 (po dva stupca) obuhvata ovih 50 odrednica, među kojima i glagol GLINCATI (hodati po blatu) – riječ tipično banijska: 1) glin: aluminij (z.), 2)–3) Glina: desni pritok Kupe, odnosno naselje na toj rijeci, 4) glina: vrsta zemlje koja uz aluminijski silikat sadrži primjese pijeska, kreča, kvarca, 5) glinac: stijena nastala očvršćivanjem gline, 6) glinan: v. glinen(a), 7) glinar: čovjek koji izrađuje posuđe i druge stvari od gline, 8) glinara: poduzeće za vađenje i preradu gline, 9) glinarica: vrsta crva koja živi u glini (lat. gordius argillaceus), 10) glinarina: glineni proizvodi, 11)-12) glinast (a.): a) v. glinovit, b) koji podsjeća na glinu, sličan glini, 13) glinav: v. glinovit, 14) glincati: hodati po blatu, 15) glindža: glindžav muškarac, 16) glindžast: slab, kržljav, 17) glindžav: slab, kržljav, 18) glindžavac: v. glindža, 19) glindžavče, 20), glindžavica, 21) glindžavke, 22) glindžavša, 23) glindže, v. glindža, 24)-26) glinen: 1) koji je od gline, 2) glinovit, 3) koji je u vezi s glinom, 27) glinenac: naziv za silikate aluminija, kalija, natrija, kalcija, čijim raspadanjem nastaje glina, 28) glinenast: koji sadrži primjese gline, 29) glinenina: glineni predmeti, glinena roba, v. 10), 30) glinenjak: vrsta stijene, 31) glinevit: v. glinovit, 32) glingov: dugonja, dugajlija, 33) glinica: aluminijski oksid koji se kao primaran proizvod dobije preradom boksita u aluminij, 34) gliničnik: v. glinica, 35) Glinić: prezime, 36)-37): 1) aluminij (z), 2) rudnik, nalazište gline, 38) gliniti: mijesiti, praviti tijesto od gline, 39) glinokop, 40) glińovec: rastresita stijena koja sadrži perfira, 41) glinovit: koji sadrži gline, 42) glinovitest, 43) glinski: pridjev od Glina, 44) glinuša: glinovita zemlja, 45) glinušast: v. glinovit, 46) glinuti: gutnuti, 47) glinzura: odraslija djevojčica, 48) glinjača: v. glinuša, 49) glinjak: v. glinik, 50) glinjan: v. glinen.

13/4. Popis 13:3 proširujem ovim imenicama: 1) glinar (lat. Tinca tinca) vrsta ribe: naziva se i ovako: lin, liniš, linj, 2) glinus ili glino: vrsta biljke, 3) glinkita ili glinquita: španjolski naziv za rudu magnezijski silikat (v. str. 311 b. u Enciclopedia universal ilustrada europeo-americana, svezak 26 (Madrid, 1925), str. 6 + 1664; ta enciklopedija ima 88 svezaka (70 svezaka + 8 svezaka i 18 dodataka).

13/5. Popis 13:3 proširujem i nazivima svih mjesta, voda,… (u zagradi je navedena odgovarajuća općina, pošta ili veće mjesto u blizini): 1) selo Glina (Cerknica 61385 Nova Vas), 2) potok Glina (sjeverno od Celovca), 3) Glina Donja (Karlovac), 4) Glina Gornja (Karlovac), 5) Glince (Ljubljana), 6) Glinče (Celje), 7) Glinek (61291 Škofljica, općina Trebnje, 68233 Mirna), 8) Glinica (potok i selo, Ljubljana i Karlovac, isto Petrinja; selo: 47240 Slunj, 77222 Cetingrad, 77230 Velika Kladuša, 77231 Vrnograč), 9) Glina (brdo, 74235 Crkvina), 10) Glinje (selo 75320 Bijeljina, 64207 Cerklje, 75340 Ugljevik, 63310 Žalac), 11) Glinjak (selo 61380 Cerknica), 12) Glina (brdo 74235 Crkvina), 13) Glinska Poljana (selo 44250 Petrinja), 14) Glinski Trtnik (selo 44260 Glina), 15) Glinsko (selo 44250 Petrinja), 16) Glinsko Novo Selo (selo 44260 Glina), 17) Glinsko Vrelo (selo 47000 Karlovac).

13/6. Popisu 13:3 dodajem i ova prezimena: Glibetić, Glibić, Glinić, Glinšek.

14. Pojave e ili ei umjesto i u glina. U razmatranjima o riječima s korijenom kao u glina valja uzeti u obzir i slučaj da umjesto i nastupi e ili ei; tako imamo riječ glena. U slovenskom glen: blato, mulj, sluz. Na ruskom (dijal.) glen’: vlažnost, glej: glina. Kašupski glena, polapski glaina: glina. Jedno lužičkosrpsko mjesto je Hlina-Gleina (Njemačka, v. također Glienicke na koncu točke 9). Jedna riba se zove glenarica (lat. Muxine glutinosa, njem. Ingor, Blindfisch) i razlikuje se od crva glenarica (v. 13:3:9). Indoevropski korijen glei dolazi i proširen sa – sa u galskom jeziku: odatle naziv gleza, glaise za glinu na provensalskom, odnosno na francuskom (prema glise na galskom).

15. Još nekoliko odrednica u drugim jezicima: 1) glenos (st. grčki): svijetle stvari, skupocjenosti, nakit, 2) glinos (na grčkom): morska riba (lat. Blennius occelaris, engl. blenny), 3) Glint (švedski: Klint): strmine na prijelazu s kopna prema moru (na kopnu i nekim otocima) u Estoniji, slično je i u Kanadi, 4) glintza (novogrčki): blato, kal, prljavština, salo, mazati, 5) glinus ili glino: vrsta bilja (v. točku 13:4:2), 6) Glion (Ilanz), mjesto u Švicarskoj jugozapadno od Züricha, 7) glishros (starogrčki): ljeplji, sklizak, škrt, 8) kline (grčki: usporedi klinika): ležište, postelja, počivaljka, odar.

16. Prezimena (nastavak točke 13:6). Glinka Konstantin Dimitrijevič (1867-1927), ruski pedolog, 2) Glinka Mihail Ivanovič (1804-1857), ruski skladatelj, 3) Glinka Sergej Nikolajevič (1774-1847), ruski pisac, 4) Glinka Teodor Nikolajevič (1788-1880), ruski pisac i pjesnik, 5) Glinkov, 6) Glinska Ana (umrla oko 1553), kći srpskog vojvode Jakšića Stevana (umro 1489, Beč), žena kneza Glinskoga Vasilija L’voviča: njena kći Jelena (umrla 1538), bijaše supruga velikog moskovskog kneza Vasilija i majka cara Ivana Vasiljeviča Groznoga (1530-1584), 7) knezovi glinski, dobili su prezime po mjestu Glinsku u blizini Poltave i Glinice u slivu Dnjepra u Ukrajini, 8) Glinski Mihail L’vovič (oko 1475-1534), poljsko-litvanski i ruski vojskovođa, 9) Glinskis Konstantinas (1886-1938), litvanski glumac i reditelj, 10) Glinski Kazimierz (1864-1938), slovački političar.

17. Hlinik nad Hranom, Slovačka, spominje se 1075. godine, pa je to jedan od najstarijih zapisa riječi s osnovom glina (hlina), vidi t. 4.

18. Gnjila, odnosno gnila je isti naziv na glinu: to je praslavenska i sveslavenska riječ; jedna riječ nastaje iz druge premještanjem glasova (pisa ili slova). I ovdje imamo obilje riječi s korijenom gni, odnosno gnji. Posebno navodimo mjesto Gnjilane: usporediti Glinjane i Gnjilane, Glinjany (mjesto u Haliču u Rusiji), Glinjani – središte glinjanskog kotara Lavovske oblasti u Ukrajini, leži na rječici Peregnojvci (sliv Visle), 41 km istočno od Lavova.

19. Glista. Sveslavenska i praslavenska riječ vezana s riječi glina.

20. Gljiva (gliva) isto tako. Navodimo da su gljivice među najbrojnijim organizmima nebeskog tijela Zemlja.

21. Il, ila, ile, ilova, ilovača, jesu isto tako nazivi za glinu. Ono što je navedeno o riječima s korijenom kao u glina moglo bi se ispitati i s riječima il, ila,… Ima mnogo odgovarajućih riječi u značenju naziva mjesta, voda, potoka, njive itd. Zanimljivo je da u Jugoslaviji postoji i takav otok – otok Ilovik, koordinate 44º 28N, 14º 33E, ima oko 6 kvadratnih km. Čini se da i karakteristična ulica u Zagrebu, Ilica, vezuje svoje ime uz sinonim za glinu.

22. Lijepak i ljepota isto su riječi vezane na riječi glina (ovom prilikom navodimo da na ukrajinskom "glej" znači i lijepak, i glina, i mulj).

22/1. Vrlo je zanimljivo da na ukrajinskom imamo glevkij: nepečen, glevtjak: neispečen hljeb, sredina (mekač) hljeba. Nije li opravdano, na osnovi toga, izvesti preko veze g-h, v-b i riječ hleb, odnosno hljeb (kruh)? Kao čuvari gusaka, nekada smo kao djeca pravili od gline i "kolače", "hljebove", i "kovrtanje", i "puške".

23. Grozdovi riječi. Na taj način postoje čitavi grozdovi riječi povezani sa glina, glib, glista, gljiva, lijepak, ljepota. Ti grozdovi vezani su međusobno bar u južnoslavenskim, odnosno slavenskim jezicima. Ta povezanost ukazuje kako su naši preci gradili riječi na osnovi pojedinih prirodnih pojava i zbivanja, u posebnom slučaju riječ je o pojavi ljepljivosti, tipičnog svojstva gline kao vrsta zemlje: glina je zemlja koja je ljepljiva dok je mokra, a tvrda kad se ispeče (inače, izgleda da sama riječ glina znači: klizav, klizak, bez trenja).

24. Uporedni rječnik na srpskohrvatskom, engleskom, francuskom, njemačkom, latinskom, grčkom, sanskritu, hebrejskom, arapskom, ruskom, kineskom, i hindi:

(Srpskohrvatski) 1. glib, blato, mulj, 2. glina, il, ila, ilovača, tvrdica, lončarska zemlja, 3. glista, 4. gljiva, 5. gljivica, 6. kelj(e), ljepilo, lijepak, tutkalo.

(Engleski) 1. mud, mire, slime, 2. clay, argil, loam, 3. worm, 4. mushroom, 5. fungus, 6. glue, paste.

(Francuski) 1. boue, vase, fange, limon, 2. argile, glaise, 3. ver de terre, lombric, 4. champignon, 5. levure, 6. colle forte.

(Njemački) 1. Schlamm, Morast, Pfuhl, Moor, Pfütze, 2. Ton (m.), Tonerde, Klei, Lehm, 3. Wurm, Regenwurm, Springwurm, Rohrenwurm, 4. Pilz, Schwamm, 5. Pilze, Schwäme, 6. Leim, Kleber, Klebmittel, Kleister.

(Latinski) 1. lutum, coenum, limus, palus, 2. argilla, limus, 3. lumbricus, 4. fungus, fungi, 5. fungi imperfecti, 6. gluten, glutinum, viseum.

(Grčki) 1. pelos, ilys, eles, 2. pelos, keramos, 3. elmis, skolex, 4. mykes, spoggos, 5. myketes, 6. kolla.

(Sanskrit) 1. pank, 2. mritika, 3. kirha, 4. khumb, 5. goond.

(Hebrejski) 1. boe, 2. hemar, 3. tola, 4. pitrija, 5. devek.

(Arapski) 1. wahl, 2. fukhar, 3. dud, 4. ešel, 5. gorab, 6. samga.

(Ruski) 1. top’, il, boloto, grjaz’, 2. glina, 3. červ’, glist, 4. grib, griby (mn.), 5. plesen’, gribok brodil’niy, 6. klej.

(Kineski) 1. ni, ninin, nitu, juiri, 2. nitu, njan’tu, 3. hujčun, tjaočun, cjuj, cju’in’, 4. czjun’czy, mogu, 5. mej, cejun’, 6. czjac, czjanhu, czjaošuj.

(Hindi) 1. kićarh, 2. mitti, 3. kirha, 4. kukurmutta, 5. kavak, 6. gond.

25. Svakako je poučno pogledati riječi (izraze) u svih 12 navedenih jezika, kao i riječi u tim jezicima koje dolaze pod istim rednim brojem. Izgleda da u srpskohrvatskom, ruskom (i u drugim slavenskim jezicima) te kineskom ima najviše od navedenih 6 pojmova kojima su riječi srodne, bar neke.

26. Veliko je pitanje kako su navedeni pojmovi zastupljeni u drugim predjelima svemira, izvan Zemlje.

* Đuro R. Kurepa, "O riječima koje imaju isti ili sličan korijen kao riječ Glina" u: Glina. Glinski kraj kroz stoljeća (Skupština općine Glina - Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske - Zavod za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu; Glina - Zagreb 1988), str. 583–585.

Piše prof. dr Đuro Kurepa

Izvor: portalnovosti.com