Paklena komedija je specifičan performans, spoj opere i pozorišne predstave. Na koji način se klasična muzika i teatar dopunjuju?

Malkovič: Sve ove arije i instrumentalna muzika su nevjerovatno jaka djela, nevjerovatno talentovanih kompozitora. Radio sam mnogo predstava sa klasičnom muzikom i svaki put doživljaj je drugačiji.

Zbog čega nas kroz istinitu priču o serijskom ubici Džeku Untervegeru vode djela Mocarta, Baha, Betovena i drugih kompozitora?

Malkovič:  U ovom dijelu muzika predstavlja istinu, a tekst seriju laži. Muzika je savijest i humanost ovog djela. To je priča o austrijskom mladiću osuđenom za ubistvo. Bio je u zatvoru 15 godina, tu je naučio da čita i piše. I kad ga je pomilovao predsjednik Austrije, postao je dramski pisac, novelista, pjesnik i novinar. Postao je najpoznatiji kao novinar istražujući ubistva prostitutki u Bečkoj šumi, a zapravo je sva ta ubistva počinio on. Ova predstava bi trebalo da bude njegovo priznanje poslije smrti koje je napisao s onog svijeta.

Džeka Untervegera tumačite od 2009. godine. Šta o nama i svijetu u kojem živimo govori slučaj osuđenog ubice kojeg su slavili kao pisca i oslobodili zbog talenta?

Malkovič:  Ono što nam govori o današnjem svijetu nije mnogo lijepo, zato što manje kažem to bolje. Fascinirani smo ubicama, čak vrlo privlače neke ljude.

Koliko Vam je drago što ste ponovo u Srbiji, kakav je Vaš utisak o našoj zemlji?

Malkovič: Ovdje sam igrao samo dva puta. Prvi put neposredno prije pandemije i dan poslije predstave grad se zatvorio. Onda smo zatvorili i Beč, Debrecin i Istanbul. Vidio sam vrlo malo Beograda, pozvan sam u Gradsku kuću, priredili su mi lijep prijem, ne vjerujem da ću i sada imati prilike da ga vidim, ali imam dobre impresije.

Vi ste porijeklom sa Balkana, koliko znate o svojim korijenima?

Malkovič: Ne mnogo. Moj otac je uvijek govorio da je njegov otac najveći lažov na svijetu. Čuo sam različite priče o tome odakle smo tačno. Mislim da moja baba sa očeve strane ima srpske korijene. Nikada nisam naučio vaš jezik i znam veoma malo.

Koliko ste i dalje aktivni, da li pripremate nove uloge i u kojim medijima?

Malkovič:  Naravno, snimio sam jedan francuski film, imaću turneju sa drugim muzičkim spektaklom Muzički kritičar koji sam izveo i u Beogradu. Snimam i seriju u Parizu o modnoj industriji.

Da li će teatar kakvog poznajemo preživjeti digitalnu revoluciju?

Malkovič:  Da, nisam siguran da će je filmovi preživjeti, ali teatar će sigurno preživjeti. To je sasvim posebno iskustvo. Jedno je plastično, neorgansko i konačno, drugo je vječno, organsko, promjenljivo, poput života. Smrt teatra predviđa se nekoliko hiljada godina, ali iako je pandemija ugrozila žive događaje, mislim da će teatar preživjeti.

VIDEO PRILOG

Izvor: rts.rs