Šta je je najveća prijetnja životnoj sredini u BiH i može li se govoriti o tome koje zagađenje je gore –  vazduha, zemlje, vode?

JOSOVIĆ: Mnogo je prijetnji životnoj sredini u BiH i teško ih je rangirati po važnosti.  Čitav je spektar ekoloških problema, kako na lokalnim nivoima tako i na državnom. Kada govorimo o zagađenju vazduha, iako je najmanje vidljivo, ono je možda i najopasnije, između ostalog, po ljudsko zdravlje. Imamo industrijsko zagađenje kao i zagađenje uzrokovano radom termoelektrana, a mi kao država još nismo odredili datum konačnog izlaska iz uglja. Dekarbonizacija je budućnost koja nas očekuje, a da bi energetska tranzicija bila pravedna neophodno je da se zna datum gašenja termoelektrana i zatvaranja rudnika. To je samo jedan od brojnih primjera kada je riječ o problematici zaštite životne sredine.

Koja su trenutno najveća izvorištu zagađenja u BiH i kako ih ublažiti?

JOSOVIĆ: Ima ih više. Imamo već pomenuto aerozagađenje, ali i zagađenje zemljišta, zagađenje rijeka, generalno nebriga o životnoj sredini. Možemo ih ublažiti sistematskim i institucionalnim djelovanjem, odgovarajućim zakonskim okvirima u oblasti životne sredine, izradom dugoročne strategije u oblasti životne sredine, odgovornošću svakog pojedinca. Mnogo je načina za ublažavanje problema, ali malo je ekološke svijesti i volje.

Koliko različiti javni interesi i korupcije utiču na životnu sredinu?

JOSOVIĆ: Problem je što se često javnim interesom proglašavaju projekti koji su isključivo od privatnog interesa (poput malih hidroelektrana), a prouzrokuju razarajuću štetu po prirodu, ali i lokalne zajednice. Male hidroelektrane ne donose korist nikome osim privatnom investitoru, a uništavaju rijeke, šume, pitku vodu, generalno životnu sredinu. Ukupni udio električne energije koju proizvedu je neznatan, a dobit za privatne investitore je ogroman. Nakon gotovo dvije decenije borbe protiv ovih projekata napravljeni su konačno i prvi pomaci, pa je Deklaracija za zaštitu rijeka usvojena u Predstavničkom domu naroda parlamenta FBiH i Narodnoj skupštini Republike Srpske što je prvi korak ka zaštiti rijeka i veliki je uspjeh aktivista i aktivistica okupljenih u Koaliciju za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine.

Imate li možda procjenu ili zbir koliko vlasti u BiH ulažu u zaštitu životne sredine i da li su ta sredstva pravilno raspoređena, odnosno da li su bh-vlasti ekološki osjetljive?

JOSOVIĆ: Ovo je pitanje za entitetska ministarstva. Mi te podatke nemamo niti se bavimo istraživanjem. Ali i da znamo taj zbir – ta ulaganja nisu srazmjerna problemima. Naše vlasti su osjetljive tek onda kada ostvaruju korist, politički ili finansijsku, ili kada osjete pritisak javnosti. U ovome veliku ulogu igraju upravo udruženja poput našeg koja prate i reaguju na nepravilnosti i nedostatak djelovanja institucija, ukazuju na probleme, propuste i nedostatke.

Kako podići svijest ljudi o značaju zaštite životne sredine?

JOSOVIĆ: Kakva je svijest ljudi u BiH o ovoj problematici govore svakodnevni banalni primjeri poput bacanja konzervi iz auta tokom vožnje, odnosno bacanja smeća gdje god ima zgodno mjesto – rijeka, potočić, šuma… nije bitno. Pa prošle godine je društvenim mrežama kružio video bračnog para iz dijaspore koji opušteno iz auta baca vreće smeća u rijeku Usoru, pa ih je jedan mještanin snimio i natjerao da pokupe smeće i odnesu u kontejner. Taj video je kružio društvenim mrežama, imao je ogromnu gledanost, veliki broj dijeljenja, a momak koji ga je snimio je završio u centralnim dnevnicima.  E sada – kada bi svi koji virtuelno reaguju i hvale ovaj potez digli svoj glas za zaštitu životne sredine i uključili se u javne procese i u realnosti, situacija bi bila puno bolja. Ljudi su pasivni, teško ih je pokrenuti. Da bismo podigli svijest neophodno je da i mediji više o izvještavaju o ovim temama, da one ne  završavaju u sporednim rubrikama, već na naslovnim stranama, da se s njima otvara dnevnik, da imamo više istraživačkih tekstova i  priloga o ovim temama, da konstantno postoji pritisak javnosti. Toga nema.

Koliko je važna međunarodna saradnja i s kim ili kroz koje mreže vaša organizacija razvija tu saradnju i na koji način?

JOSOVIĆ: Jako je važna saradnja, razmjena iskustava i ideja sa drugim ekološkim organizacijama na državnom i međunarodnom nivou. Mi smo među osnivačima najveće mreže ekoloških organizacija u BiH – Eko BiH mreže i Koalicije za zaštitu rijeka BiH, članica smo brojnih međunarodnih mreža od kojih bih izdvojila najveću mrežu ekoloških organizacija na svijetu Friends Of The Earth, a tu je i regionalna  SEENET (South East Europe Network on Energy and Transport), te druge mreže koje se bave temama energije, transporta i slično. U okviru ovih mreža održavaju se redovni sastanci na kojima se razmjenjuju informacije i iskustva, ali i pruža podrška i pomoć onim članicama kojima je to potrebno. Umrežavanje je jedan od ključeva uspjeha. Jedan od primjera je Koalicija za zaštitu Vrbasa u Banjaluci čiji smo pokretači – Koalicija je udruženim djelovanjem velikog broja organizacija spriječila izgradnju hidroelektrane na rijeci Vrbas.

Da li među javnim ličnostima u BiH prepoznajete pojedince i pojedinke koji su spremni da svoj ugled ili autoritet ili popularnost stave u službu zaštite životne sredine?

JOSOVIĆ: Kroz projekat Sačuvajmo plavo srce Evrope realizujemo  kampanja Umjetnici za rijeke kroz koju su brojni umjetnici iz BiH digli svoj glas i dali podršku borbi za rijeke. Tu su brojni muzičari, glumci, slikari, pisci… Ne bih nikoga posebno izdvajala jer je svaki glas jednako važan. Drago nam je da su javne ličnosti koje su podržale ovu borbu prepoznale koliko je ona bitna i nadamo se da će ovakva podrška u budućnosti samo rasti. Koliko je to važno vidjeli smo i na primjeru ekološkog ustanka u Beogradu koji su podržale brojne poznate ličnosti i time doprinijele uspjehu ustanka i dizanju svijesti o problematici na koju su pokretači ovog ustanka ukazivali.

Šta svako od nas može da uradi na zaštiti životne sredine i ima li slobode bez čistog okruženja – vazduha, vode, zemlje, livada?

JOSOVIĆ: Zdrava životna sredina je odgovornost svakog pojedinca, svako od nas može da se uključi u njenu zaštitu. Možemo to uraditi tako što ćemo učiti našu djecu da ne bacaju otpad gdje god im padne na pamet, tako što ćemo reagovati kada vidimo da neko to čini, tako što ćemo izaći iz svoje zone komfora i aktivirati se u svojoj lokalnoj zajednici kako bi ona sutra bila što zdravija za život. Čista životna sredina je slobodna životna sredina, a za slobodu se moramo boriti i moramo reagovati kada je ona ugrožena.

Izvor: slobodanarodu.ba