Ja trenutno nisam član ni jedne partije niti stranke. Mislim da su moje dugogodišnje stručno iskustvo u privrednom, javnom sektoru, kao i u kontrolnim organima očito da pojedinci prepoznali. Poslije isteka mandata Glavnog revizora krajem 2012. godine, pozvao me je predsjedavajući Doma naroda PS BiH,  Ognjen Tadić sa ponudom da budem u radnom odnosu ili da po Ugovoru budem Savjetnik, što sam i prihvatio da radim povremeno po Ugovoru. Pri kraju svog mandata kao Glavni revizor često sam isticao pojedinim ministrima u Vladi RS, da sam voljan da dosadašnjim iskustvom i znanjem stečenim u Glavnoj službi za reviziju pomognem Narodnoj skupštini RS, odnosno Odboru za reviziju NSRS, Glavnoj službi za reviziju i drugim institucijama, na jačanju i razumijevanju revizorske institucije i revizorskih izvještaja. Tu sam između ostalog imao podršku ministra prosvjete i kulture Antona Kasipovića, nekih poslanika SNSD u NSRS.

Očito da je Vlada RS i rukovodna struktura u SNSD smatrala da imaju problem sa mnom, da nije dobro za njih da me angažuju, te da su jedva čekali da me se riješe. Nakon dva mjeseca od mog angažovanja kao savjetnika kod Ognjena Tadića, stigla je ponuda od Predsjednika RS da budem njegov savjetnik, što sam odbio kao zakašnjelu ponudu iz principijelnih razloga, ponovo naglašavajući da bi bilo dobro da budem angažovan u Glavnoj službi za reviziju kao nezavisnoj instituciji radi jačanje uloge iste.

Vezano za moje angažovanje u Timu za uređenja Banjaluke, naglašavam da trenutno nisam u nikakvom rukovodnom tijelu ni jedne partije ili stranke, pa ni SDS-a, već sam se dobrovoljno prihvatio uloge da pružim stručne, ljudske i svake druge usluge svim partijama i strankama koje žele pozitivne promjene i koje će doprinijeti boljem životu i standardu svih građana Banja luke.

Koji su osnovni ciljevi Tima za uređenje Banjaluke i koja je Vaša uloga?

Banja Luka kao najveći grad u Republici Srpskoj, ima znatne privredne, kadrovske i sve duge potencijale koji se treba da iskoriste  kako bi ista bila prepoznatljiva po svom još većem i bržem razvoju, svojim programima, finansijskoj disciplini, investicionim ulaganjima i podsticajima, disciplinovanom planiranju i izvršenju budžeta, transparentnosti rada i izvještavanja administrativne službe, programima i istinskom radu u borbi protiv kriminala, korupcije, koja je, po mom mišljenju, naročito prisutna u građevinarstvu i u drugim institucijama, na svim nivoima na području grada Banja Luka.

Između ostalih ciljeva, Tim će na osnovu provedenih analiza, predložiti izmjene i dopune određenih Zakona, radi poboljšanja poslovanja, finansijske discipline, poboljšanje efikasnosti naplate potraživanja, smanjenje ili ukidanje određenih nameta koji opterećuju privredna društva i privredu u cjelini sa jasnim ciljem rasterećenja privrede, a koji će se reflektovati kako na Grad tako i na cjelokupnu Republiku Srpsku, iz razloga što je za neke mjere potrebna saradnja sa  izvršnom vlasti RS.

Glavna služba za reviziju javnog sektora RS je dosada izvršila dvije revizije finansijskih izvještaja Grada Banjaluke i to za 2001. i 2007. godinu, u kojima je konstatovala određene propuste i nepravilnosti i izrazila mišljenje „sa rezervom“.  Jedan od ciljeva Tima na čijem sam ja na čelu, da Grad Banjaluka provođenjem predloženih aktivnosti i programa uspostavi finansijsku i svaku drugu disciplinu  sa ciljem da bude primjer drugima što će, nadam se, dovesti i do pozitivnog mišljenja na finansijske izvještaje od strane nezavisnog državnog revizora.

Moja uloga u Timu kao koordinatora je da, uz angažovanje iskusnih, i školovanih stručnjaka neopterećenih aferama, sačinim program koji će biti prepoznatljiv za sve građane Banja Luke. Ovaj tim se neće baviti političkim ili politikanskim prepucavanjem, prozivanjima, pozivajući se na događaje iz prošlosti, radi sticanja određenih političkih i drugih poena. Naš zadatak je da podstaknemo školovane. stručne mlade kadrove, neopterećene aferama u vjeru u rad i u budućnost življenja na ovim prostorima, pomognemo i ohrabrimo institucije da zaista rade posao za koji su plaćeni novcem poreskih obveznika, na otkrivanju, sprečavanju i procesuiranju svih onih koji su se ogriješili o Zakon, bez obzira koje su to ličnosti. Da se o tim postupcima i procesima  transparentno i javno izvještava javnost. Ako je potrebno da se u tom smjeru dopuni i izmijeni kaznena politika, zajedno sa nadležnim institucijama, predlagaćemo izmjene i dopune Zakona. Ovo ističem, kada su u pitanju određeni prekršaji konstatovani u revizorskim izvještajima dosada, koliko je meni poznato nije bilo sankcija i kazni iz razloga što je nejasno ko podnosi prekršajne prijave nadležnom sudu. Mislim da je za to nadležno Tužilaštvo.

PREMIJERU NIJE BILO JASNO ZAŠTO GLAVNI REVIZOR DOBIJA PLATU KADA DOSTAVLJA NEPOVOLJNE IZVJEŠTAJE ZA MINISTARSTVO KOJE GA PLAĆA

Kako ocjenjujete Vašu karijeru u Glavnoj službi za reviziju? Da li ste postigli očekivani rezultat i koje su glavne prepreke za uspostavljanje funkcionalne administracije ili menadžmenta u javnim preduzećima – bez negativnih ili ocjena s rezervom u revizorskim izvještajima u radu?

Glavna služba za reviziju javnog sektora RS je sa radom počela krajem 2000. godine, kada sam i zvanično imenovan za Glavnog revizora. Prve finansijske revizije obavili smo u 2001. godini za finansijske izvještaje koji si se odnosili na 2000. godinu. U tom periodu pa do kraja mog mandata (kraj 2012. godine) obavili smo 646 finansijskih revizija i 10 revizija učinka.

Kao Glavni revizor, donio sam mnoga akta, uputstva, pravilnike, strategije razvoja, vodiče za reviziju, metodologiju, koji su služili revizorima da njihov rad bude profesionalan i nezavisan. Gotovo u cijelom periodu mog rada, konstantno sam isticao i objašnjavao svrhu, ciljeve i zadatke Glavne službe za reviziju kako izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u RS, tako i cjelokupnoj javnosti. Ukazivali smo putem naših nalaza u izvještajima revizije, na manjkavosti i slabosti sistema internih kontrola i kontrolnih postupaka u javnom sektoru, koji su za posljedicu imali između ostalog: netačnost izvještavanja, nepoštovanja  Zakona o budžetskom sistemu, Zakona o izvršenju budžeta, Zakona o javnim nabavkama i mnogih drugih zakonskih i podzakonskih akata. U tom periodu, protiv nekih odgovornih  ministara, načelnika opštine i menadžmenta javnih preduzeća, a na osnovu naših izvještaja,  Tužilaštvo RS vodilo je istrage u cilju utvrđivanja odgovornosti istih za navedene propuste.

Bilo je smjenjivanja i davanje ostavki pojedinih ministara, menadžmenta javnih preduzeća.  Bilo je smjenjivanja  pojedinog  menadžmenta javnih preduzeća odgovornog za propuste, ali uglavnom isti nije pripadao u vrijeme smjene vladajućoj stranci. Ovi slučajevi smjene i procesiranja su minorni  u odnosu na utvrđene nepravilnosti u izvještajima.

U većini revizorskih izvještaja u kojima su konstatovani propust protiv odgovornog menadžmenta javnog sektora nije vođen postupak niti je utvrđivana odgovornost.

Da li možete sada reći u kojoj mjeri ste bili pod političkom pritiskom dok ste obavljali funkciju glavnog revizora i ko je sve vršio pritisak na Vas i Vaš tim?

Od prvih revizorskih izvještaja pa do kraja mog mandata, može se slobodno reći da sam bio po stalnim pritiscima. Naročito su se ti pritisci pojavljivali od strane izvršne vlasti, pozicije i opozicije, pojedinih medija, pojedinih nevladinih institucija, revidiranih klijenata  poslije javnog objavljivanja revizorskih izvještaja. Opozicione stranke su vršile pritisak i isticale da je revizija blaga, ili pod uticajem Vlade u svom radu. Pozicija je zamjeravala reviziji na iznošenje i kvalifikovanje utvrđenih propusta u Vladi, ministarstvima i institucijama na čijem su čelu njihovi kadrovi.

Pritisci su bili i od strane javnosti iz razloga što su očekivanja od strane Glavne službe nerealna. Tužilaštvo i neke nevladine institucije često su u javnosti isticali problem kako revizija ne podnosi krivične prijave. Čak je jedna nevladina organizacija u proteklom periodu tražila smjenu Glavnog revizora i njegovog zamjenika, prijeteći da će podnijeti krivičnu prijavu protiv mene zbog nepodnošenja krivični prijava. Napominjem da Glavna služba za reviziju radi u skladu sa Zakonom o reviziji javnog sektora i Međunarodnim standardima za reviziju javnog sektora (INTOSAI), i nije zadatak revizije da se bavi istragama i podnosi krivične prijave. Glavni zadatak Glavne službe za reviziju je da u skladu sa standardima revizije izvrši reviziju i da mišljenje na sastavljene izvještaja da li su tačni i objektivni ti izvještaji i da li su poštovani zakonski propisi u toku poslovanja.

Tamo, gdje je revizor mislio da postoji osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo, u toku procesa revizije ili na kraju revizije, pismeno sam obavještavao nadležne institucije zadužene za provođenje istrage. Iako nemamo obavezu  dostavljanja izvještaja nadležnim institucijama za provođenje istraga, iz razloga što su naši izvještaji revizije javni i transparentno se objavljuju na našoj web stranici putem interneta i tako dostupni svim zainteresovanim, ja sam u preko sto slučajeva dostavio izvještaje revizije nadležnim institucijama za gonjenje i istrage.

Bilo je pritisaka na mene kao Glavnog revizora poslije objavljivanja revizorskog izvještaja i pisanja medija vezano za nepravilnosti prekoračenja budžeta, utvrđivanje i iskazivanje deficita, nepoštovanja propisa, uglavnom od vladajućih struktura. Bilo je istupa predsjednika vlade na račun Glavnog revizora, nepristojnim i uvredljivim riječima. Takođe je  ministar finansija negirao nalaze revizije naročito kod utvrđivanja deficita da smo nepravilno iznijeli podatke o deficitu, pozivajući se na stručnjake iz svog ministarstva.  Veliki je bio pritisak na mene u pisanim i elektronskim medijima povodom izvještaja Investiciono razvojne banke i fondova u sastavu te banke od strane ministra finansija, zbog negativnog mišljenja datog na rad IRB-a.

Pritisak je išao dotle, da je čak moj „Izvještaj o radu“ u kojem su bili kratki nalazi o provedenim revizijama za tu godinu  nije usvojen, a da nije bilo ni rasprave po tom izvještaju od strane poslanika Narodne skupštine RS, već je dat na glasanje. Iako je Odbor za reviziju razmatrao i prihvatio taj izvještaj, pojedini poslanici NSRS članovi Odbora za reviziju su na odboru glasali za izvještaj, a na sjednici NSRS glasali su suprotno.

Predsjednik vlade je na jednom skupu istakao „da neće usvajati niti davati podršku mojih izvještajima na Narodnoj skupštini RS, da ako hoće da se usvoje i podrže moji izvještaji trebam da osnujem svoju stranku koja će usvajati izvještaje na NSRS“, zaboravljajući da Glavni revizor ne može i ne smije da bude član ni jedne stranke ili partije niti smije da podržava ni jednu stranku. Takođe, na istom skupu predsjednik vlade je pitao Ministra finansija, da li je glavni revizor primio platu. Kada mu je ministar rekao da redovno vrši doznaku granta Glavnoj službi za reviziju, predsjednik vlade je istakao riječima „gdje ste vidjeli da neko kom redovno doznačavano sredstva za platu a on vam daje takva mišljenja“, zaboravljajući da smo mi nezavisna institucija, i da imamo određenu i finansijsku nezavisnost. 

Napominjem, da je protiv mene podnio prijavu nadležnom sudu jedan od proteklih ministara finansija, tražeći od suda da mu platim za nanesenu duševnu bol, zbog intervjua novinama o mom istupu za govornicom NSRS vezano za nalaze revizije i iznošenje odgovornosti istog. Nakon nekoliko godina i rasprave na sudu u kojima sam dokazao da sam radio profesionalno, ministar je odustao od postupka.

Po zahtjevu tužilaštva, a na osnovu krivične prijave od strane advokata Generalnog sekretara Vlade RS, pisao sam izjavu. Naime, optuženi smo ja i moj revizorski tim u revizorskom izvještaju otkrili službenu tajnu u vezi izgradnje Palate predsjednika. Nakon te izjave ne znam kako je završila ta prijava, vjerovatno je odbačena.

MINISTAR UMJESTO DA BUDE SANKCIONISAN POSTAVLJEN ZA DIREKTORA JAVNOG PREDUZEĆA

Ako se u nekom revizorskom izvještaju na 12 mjesta pojavljuje formulacija „nije u skladu sa Zakonom“ a nakon prezentovanja takvog izvještaja odgovorna osoba nastavi  rad u organu uprave ili javnom preduzeću, šta je potrebno učiniti da se izrekne sankcija ili procesuiraju takvi postupci na koje ukazuje izvještaj revizora ?

Bilo je slučajeva da je Odbor za reviziju NSRS izvršio javno saslušanje  jednog od Ministara za utvrđene nepravilnosti i negativno izraženo mišljenje od strane Glavnog revizora, a poslije tog saslušanja ministar umjesto da bude sankcionisan, postavljen za direktora javnog preduzeća. Na saslušanju ministar nije negirao nalaze revizije, a izjasnio se da ništa nije radio a da nije upoznao Vladu.

Na javnom saslušanju koje je provodio Odbor za reviziju NSRS, vezano za utvrđene nepravilnosti u Investiciono razvojnoj banci i njenim fondovima.  Ispitivanje i saslušanje se više odnosilo na ispitivanje i saslušanje Glavnog revizora, umjesto saslušanja i iskaza ministra finansija i njegovih saradnika, menadžmenta IRB-a i fondova za utvrđene propuste navedene u izvještaju. Često u tim javnim saslušanjima pojedini članovi Odbora za reviziju se stavljaju u odbranu odgovornih, tumačeći i iznoseći određena opravdanja za navedene radnje i propuste koje su izvršili odgovorni.

Mišljenja sam, da nadležne institucije zadužene za istrage i procesuiranje (MUP, tužilaštvo i sudovi) trebaju stručno da se ojačaju vezano za razmatranje revizorskih izvještaja. Tužilaštvo u svojim istupima traži da  Glavni revizor podnosi krivične prijave, i da je u tom smislu potrebno mijenjati Zakon o reviziji javnog sektora, zaboravljajući da zadatak revizije nije istraga i procesuiranje, već davanje mišljenja o tačnosti i istinitosti finansijskog izvještavanja i poštovanja zakonskih i drugih pozitivnih propisa.  Nedopustivo i neshvatljivo je da su sudovi u pojedinim postupcima pozivali Glavnog revizora i revizore kao svjedoke u sudskom postupku protiv odgovornih lica, kao da su revizori provodili istrage.

SPORNI: PRODAJA KRSITAL BANKE ZA 1 EVRO; IZGRADNJA AUTO-PUTA KLAŠNICE-MAHOVLJANI, ADMINISTRATIVNOG CENTRA RS, PALATE PREDSJEDNIKA RS...

Kojih se primjera sjećate kao najdrastičniji negativnih postupaka nekih ministara, načelnika opština, direktora javnih preduzeća?

Kod prodaje u postupku privatizacije banaka u RS, revizijom smo utvrdili da

prije privatizacije banaka nije izvršena procjena vrijednosti kapitala kako je to regulisao pravilnikom. Tako je između ostalog, Kristal banka a.d. Banja Luka prodata Hipo-Alpe Adria banci za 1 evro. To je izazvalo reakciju javnosti, te smo po zaključku Narodne skupštine RS, radili dvije revizije i sačinili dva izvještaja. Jedan izvještaj se odnosi na reviziju procesa privatizacije Kristal banke a.d. Banja Luka, dok se drugi izvještaj odnosi na reviziju poslovanja banke prije procesa privatizacije.

U prvom izvještaju smo konstatovali da je izvršena prodaja banke a da nije izvršena procijenjena vrijednosti kapitala banke propisana pravilnikom. Da je vršena procjena, procijenili bi se krediti i naplativost tih kredita koji su tretirani kao nenaplativi. Ne može se zamisliti da je odobravani krediti i do 10 miliona KM privatnom preduzeću od strane Kristal banke prije procesa privatizacije i da se isti ne može naplatiti, a poslije privatizacije banke Hipo banka naplaćuje kredite, bilo u redovnom, sudskom, stečajnom ili drugom postupku.

U drugom izvještaju smo konstatovali brojne nepravilnosti u upravljanju i poslovanju banke, za što je odgovorna uprava banke, nadzorni odbor, kreditni odbor i posebno menadžment banke, tadašnja Vlada RS i Agencija za bankarstvo. Period poslovanja obuhvaćen revizijom se odnosi od 30. juna 1998. godine kada je izrađen početni bilans banke pa do mjeseca marta 2002. godine bilansa koji prethodi privatizaciji. U tom periodu dodijeljivani su krediti privatnim i državnim preduzećima (uglavnom menadžment blizak tadašnjoj Vladi) bez odgovarajuće kolaterale. Većina dodijeljenih kredita nije uredno vraćena u skladu sa ugovorom o kreditiranju. Prije procesa privatizacije ti krediti su tretirani kao neuredni i nenaplativi i tretirani su kao gubitak banke. Poslije nalaza nezavisne revizorske kuće, i kontrole Agencije za bankarstvo prije procesa privatizacije, niko nije pozvan na odgovornost za radnje i dodijele kredita koje su doveli Kristal banku u takvo teško stanje, već je jednostavno konstatovano da kapital banke ne vrijedi i da se proda za 1 evro. Kredite koji su tretirani kao nenaplativi i koji su teretili kapital banke, novi vlasnik Hipo Banke je oformio timove za naplatu takvih kredita, sklapajući nove ugovore i davajući povoljnije uslove, uzimajući kolateralu.  Većina kredita koji su tretirani kao nenaplativi Hipo banka je naplatila ili naplaćuje. Tužilaštvo RS je na osnovu prijave Komisije za reviziju privatizacije vršilo istrage i konstatovalo da nema osnova za krivično gonjenje.

Takođe smo konstatovali nepravilnosti u izgradnji autoputa u dužini  od 5,73 kilometara na relaciji Klašnice – Mahovljani,  po kojim se ugovorima i aneksima uvećana ugovorena vrijednost dva i više puta od predviđenih 43 miliona KM prvobitnog ugovora na preko 129 miliona KM. Na te i takve konstatacije od strane revizije, menadžment puteva RS koji je nasluhedio od prethodnog menadžmenta takvo stanje, nije prihvatio izvještaj revizije braneći svoje prethodnike, tražeći moju odgovornost i smjenu na Narodnoj skupštini RS. Ogromna većina poslanika RS je podržala moj izvještaj revizije, ali niko do sada nije odgovarao za navedene propuste.

Na osnovu našeg izvještaja Kliničkog centra Banja Luka, tužilaštvo je na osnovu istraga konstatovalo odgovornost menadžmenta i podiglo optužnicu. Sud je u sudskom postupku oslobodio odgovornosti menadžment.

Revizijom smo utvrdili nepravilnosti u izgradnji „Palate predsjednika RS“, na osnovu kojeg je poslije istražni radnji tužilaštvo podnijelo optužnicu protiv Generalnog sekretara predsjednika RS, koji je u sudskom procesu osuđen.

Revizijom smo utvrdili i nepravilnosti u provođenju procedura propisanim Zakonom o javnim nabavkama BiH kod preuzimanja, izgradnje i nabavke opreme Administrativnog centra Vlade RS, koje je istraživala i SIPA. I za te nepravilnosti nije niko odgovarao.

Takođe su utvrđene nepravilnosti u radu i poslovanju Investiciono razvojne banke i fondova u njenom sastavu, u nepoštovanju ugovorenih rokova izvođenja i završetka radova, i aneksa na ugovor, kao određenih procedura o dodijeli kredita.

Konstatovali smo i mnoge nepravilnosti prilikom revizije opština i gradova. Prvi negativni izvještaj opštine Bijeljina je procesiran od strane tužilaštva i tadašnji načelnik opštine je osuđen.

Nepravilnosti utvrđene revizijom Elektroprivrede RS, Telekoma RS, na osnovu kojih je smijenjen tadašnji menadžment tih preduzeća.

Revizijom smo utvrdili nepravilnosti Geodetske uprave za imovinsko pravne poslove RS prilikom nabavke poslovnog prostora u Prijedoru za koje još niko nije odgovarao.

Kada to kompariramo sa privatnim sektorom, šta bi bilo da se ustanovi da je to radio direktor neke privatne kompanije?

Vlasnici privatnih kompanija bi svaki menadžment, koji ne poštuje propise, koji je neefikasan i koji ne vodi računa o poslovanju već se ponaša krajnje rasipnički, smijenio, tražeći odgovornost i naknadu za učinjenu štetu. U ovim slučajevima, menadžment u javnom sektoru, a time i izvršna vlast u Vladi i opštinama RS očito nemaju javnu odgovornost  za utvrđene nepravilnosti, iz razloga što menadžment koji je odgovoran za poslovanje postavlja Vlada koja i sama snosi dio odgovornosti za upravljanje.

Vlada ima načina da kontroliše rad uprave, menadžmenta preduzeća i drugih institucija preko svojih izabranih članova u skupštinama akcionara, upravnim i nadzornim odborima, što ista nije činila ili je vrlo malo to činila.

Kako ocjenjujete rad Vašeg nasljednika, gospodina Šnjegote?

Za ocjenu rada gospodina Duška Šnjegote, po mom mišljenju je rano i o njegovom radu  će najbolje se izjasniti Odbor za reviziju i Narodna skupština RS prilikom usvajanja njegovog izvještaja o radu. Moje praćenje objavljenih izvještaja revizije od strane gospodina Duška Šnjegote u ovoj godini, pokazuje na je Glavni revizor nastavio kontinuitet rada dosadašnje revizije uz određena poboljšanja u metodologiji izražavanja mišljenja

Naime, gospodin Šnjegota odvojeno daje mišljenje na finansijske izvještaje a odvojeno mišljenje o usklađenosti poslovanja sa zakonskim propisima. Ja sam to davao u jednom pasusu naglašavajući i jednu i drugu komponentu. Često revidirani klijenti u svojim istupima u javnosti na pitanje kakvo je mišljenja dao Glavni revizor ističu  ono koje je za njih povoljnije. Tako da, ako je dato pozitivno mišljenje na finansijske izvještaja, a rezerva na usklađenost poslovanja, oni uglavnom naglašavaju pozitivno mišljenje, zanemarujući rezervu na usklađenost poslovanja koja je vrlo bitna.

Mislim da i gospodin Šnjegota u svom radu i nakon predstavljanja Izvještaja revizije podložan pritiscima i opozicije i pozicije, medija i nevladinih institucija. Treba shvatiti da je takav posao Generalnog revizora i mislim da je i on svjestan istog prilikom preuzimanja ove odgovorne dužnosti.

Duški Šnjegotu sam ostavio instituciju sa vrlo obučenim kadrovima iz oblasti revizije, novčana sredstva na računima u iznosu preko 5 milina KM, koje isti u saglasnost koju sam i ja dobijao od Odbora za reviziju NS RS, treba da iskoristi za razvoj i unaprijeđenje Glavne službe za reviziju, prije svega za angažovanje kadra za vrlo važne revizije poslovanja javnih strateških državnih preduzeća, reviziju učinka i druge revizije, sve dok u budžetu ministarstvo finansija RS na prijedlog Odbora za reviziju prilikom usvajanja plana ne obezbijedi dovoljno sredstava da se izvrši plan. Svaka marka koja je uložena u rad Glavne službe za reviziju, će se višestruko vratiti u budžet, otklanjanjem nepravilnosti i prihvatanjem preporuka Glavnog revizora.

I na kraju, svoje dugogodišnje iskustvo u finansijama, kontroli i reviziji ponudio sam i gospodinu Šnjegoti da me angažuje kao pomoć naročito u reviziji javnih preduzeća i opština. Na njemu je da odluči hoće li prihvatiti pomoć.

Intervju Boška Čeka za Frontal objavljen 19.09.2013

Frontal