(Kažu rijetki preživjeli starci sa Kozare, Like i Korduna)

Moram reći da je moj pokojni otac, lički partizan (to ponavljam uvijek s velikim ponosom) bio šokiran kad sam ja upisala njemački jezik na Filozofiji, nazvavši ga „švapski„ (engleski je nekako progutao, to je tada bilo avangardno). Kasnije je znao i upitati „Švabo, kako idu ispiti?...Tako sam ja postala Švabo zbog njemačkog jezika, ali i zato što sam bila plava, imala plave oči i nekako djelovala baš kao da sam (što su mi kasnije potvrđivali njemački poslovni partneri izgledala (a znala sam dobro njihov jezik) prava Njemica. Bila sam tada ponosna, to moram priznati. Danas, nažalost, mislim drugačije.

Danas, dakle, kada je prošlo mnogo godina, potpuno je jasno da je ova izreka dobija svoje strašno opravdanje. Opozicija, naravno, iz svojih razloga se BOJI da kaže ili, možda i ne zna, šta je odlučio čuveni BUNDESTAG DES DEUTSCHEN VOLKES u vezi novog uređenja BiH -a (Parlament njemačkog naroda) ali ne smiju da talasaju. Oni očigledno vjeruju da će to što naši ljudi gore zarađuju i zrađivali su hljeb decenijama- od Nijemaca napraviti prijatelje Srbima. Ne, to je samo racionalna odluka ljudi koji koriste jeftinu radnu snagu, kao Turke, Grke i ostale... Tu nema ni ljubavi, ni empatije. Samo naivni mogu misliti nešto drugo.Da li je opozicija naivna? Ne, nije. U pitanju je nešto drugo. Šta, nije moje da nagađam.

Kako vidimo istorija se ponavlja. Jer, u momentu kada dođe do istorijskoga preloma, do odluke da li će ta zemlja donijeti odluku da bude ono u šta su se kleli (denacifikaciju sopstvene zemlje) desetinama godina nakon poraza u Drugom ratu -Njemci biraju da pomažu „demokratsku „ukrajinsku" vojsku svim silama i tako produžavaju krvavi ratni sukob – a da Ruse, koji su, da bi Njemce i satelitske divizije Rumunije, Poljske, Češke, Litvanske, Hravatske itd. pobijedili i slomili – izgubili dvedeset sedam miliona života svojih građana – nazove fašistima. KAKO RUSI MOGU BITI FAŠISTI ? MOGU, jer je Amerika naredila EU zemljama, kakve li sramote, da sagnu glavu do poda, da se nag......u. Dobro, prosto jeste, ali je istinito.

Rusi su udarili prvi, oni jesu započeli spec.operaciju –ali da ne ponavljam i ne prizivam one groteskne slike mladih ukrajinskih bojovnika - sa tetovažama, slikama Hitlera, Bandere i drugih „dobrih„ ljudi – svojih duhovnih i ratničkih vođa. Toliko o uzrocima.

Šta poručuje ovaj naslov bloga, kao krik pobijenih i umorenih po Kozari i stratištima... Poručuje da NEMA promjena, neupitna je pomoć Njemačke Ukrajini ove tako sam čula, fiskulturnice A. Berbok i njenoga nejakog trenera Šolca, (zaista nemam pojma šta je od škole ista završila, pa ako griješim povlačim riječ) ministrice spoljnog posla tj. odbrane (a i napada kako se vidi) Njemačke, koju izabraše njeni glasači – o ona kaže da je za njih nije briga, Ukrajina IZNAD SVEGA...To jako liči na ono Deutschland über Alles. . Šta ministricu briga što Njemačka privreda propada, što će možda njeni sugrađani početi da ostavljaju novine u WC – ima, da bi imali čime da. Najavljuje se nestašica toalet papira –nisam ja izmislila..

Inače je neupitna činjenica da značajan broj EU zemalja ima veoma borbene ministrice za vojna pitanja i odbranu, kao da su ih birali, sve bolja od bolje, mislim na dužinu staža i iskustvo u politici, na „širinu" geopolitiče slike koju imaju u glavi – ali im pri tome im ne nedostaje borbene gotovosti, samo fali DUGME –kao ova nova engleska premijerka.

Istina je da je danas oko 28 (čitaj NATO) zemalja udarilo na Rusiju, kako ko i čime može. Mislim da članice NATO moraju ići tamo gdje im AGA kaže -čitaj Amerika, naredi. Nemoguće je ne podsjetiti se da je slična situacija bila i u Drugome ratu, da ne nabrajam, ali je tada Hitler bio mega zvijezda, a danas to pokušava neustrašivi VOLODIMIR, taj hrabri borac iz pozadine, koji kad bi osjetio miris unutrašnjosti tenka, ustajalog vojničkog šinjela, ili kad bi nekom prilikom sjeo da večera konzervu usoljene haringe ili vojničkog pasulja – pao u nesvijest. Nakon grljenja sa ženom u VOG-u koja od njegovih sposobnosti dolazi više do izražaja: strastveni suprug ili strastveni borac za slobodu i živote svojih vojnika ? That is the question ? Nije isto parfem na zelenoj majici, žena u zagrljaju i mjeseci mirisa benzina i nafte na tenkovima i borbenim vozilima! Šta on o tome zna – ne zna NIŠTA i vjerovatno će i otići nekuda na Zapad, a da neće saznati, koliko je ukrajinskih (ali i stranih boraca) svojom krvlju zalilo ukrajinsku zemlju. Koga je to briga ?! Njega i Amere najmanje.

Neobično da Amerikanci uporno kriju šta se u njihovoj zemlji, zemlji najveće moguće demokratije dešava sa jevrejskim zajednicama širom Amerike i to pogotovo od 2019 godine pa nadalje. Gledam emisiju na Al Džaziri o tome da se pucnjava i zločini velikim dijelom dešavaju upravo u dane najvažnijih jevrejskih praznika (napr. imenuju grad Pitsburg kao centar straha Jevreja za bezbjednost sebe i svoje djece). Šta mislite šta ovo znači ? Znači povratak NACISTA, buđenje njihovih potomaka u Americi, povratak zle krvi bijelih supremista – (pa čak i povratak čuvenog Kju Klus Klana, što Ameri kriju ko zmija noge, jer se budi ANTISEMITIZAM) pa ostaje da se vidi kada će Amerika javno o tome progovoriti. Ili će pričati i dalje bajke o tome koliki su zaštitnici mira u svijetu !??

Ovom prilikom ja namjerno ne komentarišem trenutnu situaciju na terenu u Ukrajini tj. ko napreduje, a ko gubi prednost. Ja niti sam strateg, nisam taktičar. Doduše, istina je da djetinjstvo zapravo odredi šta će ostati u vama. Kad sam ja učila prvi ili drugi razred Gimanzije u Jajcu (više se tačno ne sjećam, ali znam da sam u treći razred pošla u Sarajevu, budući da je moj otac konačno kao major dobio premještaj u Sarajevo) moj otac je polagao majorski ispit –pa smo do kasno u noć učili zajedno... Naslušala sam se vojničkih termina i nagledala karti zalijepljenih na zidu, a tema očevoga rada bila je „Forsiranje rijeke Bosut„ ,tj. odbrana naše tadašnje zemlje od prodora neprijatelja se sjevera. Preminuo je onda kada je još vjerovao u zemlju za koju je prolio krv i skoro ostao bez desne ruke.

A sjetih se i onoga odgovora iz filma „Marš na Drinu" majoru Kursuli, uoči Cerske bitke - koga je Vojvoda Stepa oborio na ispitu, jer je tvrdio da će Austrija napasti baš tamo gdje i jeste napala -, kad mu Vojvoda odgovori „E, pa proći će oni kao i ti na Ispitu„.... Mnogi kažu da se ne treba stalno vraćati na prošlost. Slažem se. Ne traba. Ali, problem je u tome što PROŠLOST stalno traži nas SRBE istom MATRICOM, istim ultimatumina, teškim odlukama o Kosovu, kao vampiri željni srpske, a izgleda i ukupno neke svjetske kataklizme, što je moguće što prije i što strašnije.

Tako i Švabe ostaju Švabe (zapravo jeste metafora svega što se očigledno nama uporno ponavlja) – sve dok se bor zeleni...!

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (14.09.2022.)