Federalna TV - 10.01. 22 , naziv emicije sam zaboravila, nije mi važan.
Emisija nepoznate mi voditeljice koja je morala biti ili odličan student prava (mada je i to ne bi opravdalo), ili dobra pijateljica Nedima Ademovića, ili samo bošnjački ostrašćena cura (možda i gdja) nemam pojma, koja bi, da je mene pitala da li sam ja pročitala Ustav BIH, a da sam ja profesor Ustavnog prava - mene gledala kako izlazim iz studija govoreći joj riječi koje ne mogu zreći i ..(Ipak sam ja penzionisana profesorica stranih jezika) i ne priliči mi. Ali u onome studiju ostala ne bih, da ne poentiram ... Što na moju žalost , pravi džentlmen prof. Blagojević nije učinio, jer ga nisu pustili da govori, bar ne do kraja.Prije svega uzela sam Vukajliju da shvatim o čemu se radi u poslovici ili narodnoj mudrosti: Udarila Lila na Halila. Jedno od meni veoma simpatičnih, a simboličnih objašnjenja, bilo je to da tako izgleda kad mladoženja dodje u kuću nevjeste, dakle, iz neke muke mora da živi kod njenih (moje šire objašnjenje) ali i ona priča o Davidu i Golijatu, pri čemu mi je bilo neprihvatljivo da bi se ovdje radilo o nestručnosti jednog od junaka ove poslovice, nego o gabaritima učesnika.
Bilo kako bilo, mladi Nedim Ademović bi mogao biti Lila (sve metaforično,naravno) koji izgleda prespremno, baš dječački zgodno, njegovano dendi, sa predivnim naočalima, opušten, siguran u svome studiju, svoj na svome - a Halil je, reći ćemo, uvaženi prof. Blagojević, nema ko drugi, koj se i pokazao kao poznavalac starih dova i mudrosti Muslimana (od nameta nema selameta), ali čak i kao dobrovoljni davalac krvi drugoj strani, koja ga je gledala kao da je skrenuo s pameti ... Neka je, nije na odmet dobrota, mada to nije promijenilo tok stvari i nije mu donijelo neki benefit u krajnjem skoru, mada se borio kao lav za odbranu srpskih prava po Ustavu. To što nije odgovorio na pitanje šta misli o Ratku Mladiću – voditeljicu je skoro pa oborilo sa stolice misleći da će profesor biti lud pa da javno kaže šta misli. Šta on misli ja ne znam. Ali ne zna ni ona, ni javnost.
Sudarila su se imena (znanje i iskustvo, kako čije ) dvojice profesora Ustavnog prava, prof . Blagojevića, koji u emisiji jeste bio profesor dosta starinskoga kova, usporen, sudijski miran, uvjeren u vladavinu prava čak i na takvom mjestu gdje ga voditeljica ponižava i skoro vrijedja - i eksperta Ustavnoga prava i advokata, mladoga erudite, super govornika Ademovića, koji je u emisiji bio ne samo pravni stručnjak (mada se nije prikazivao lično kao „ustavobranitelj“ nego se sakrio iza „krinke“ Ustavnog suda BiH i sebe oslikao kao multietničkog modernog gradjanina BiH, što on možda i jeste, ili misli da jeste, ili je bio onda kada je bio negdje vani na specijalizaciji, jer je vidljiva ta njegova fantastično uspjela presvlaka nečega svjetskog, evropskog, (osjećala sam skoro njegov parfem) ali se ni ono autentično sarajevsko, mangupsko, mislim na raju naravno nije moglo sakriti, dapače, što nekada jeste bio pravi kompliment i što ja, kao nekadašnja Sarajka s pravom mogu reći, a da se on nema zašto uvrijediti) ali je u odbrani interesa ustavnih interesa cijele BiH i njenih mistično –epskih civilizacijski ugroženih interesa koje Srbi potiru, koja je (odbrana) trebalo da je utemeljena na onome šta u Ustavu PIŠE i šta isti TUMAČI, a ne na onome šta bi se u Federaciji htjelo i zamišljalo da se IZREKNE – zaista bio BiH - politički zastupnik ,super kalibra, posebno u „iščekivanju Godoa“ tj. neke nove intervencije, rješenja koje treba neko drugi da smisli, ili nametne, a ne retardirani narodi u BiH –tako da bi ,možda cijela BiH, bez entiteta, bila jednom i što skorije prava europska država, ili će biti rata !
Ko će to ratovati, ko će se sukobiti, pobogu i zboga? Nije valjda da će velike svjetske sile zaratovati zbog BiH, e da bi Bošnjaci jednom bili zadovoljni, a Srbi umrtvljeni, mrzeći sve i svakoga, od KFORA EUFORA NATO- a, EU, OHR, visokih predstavnika, vascijelog svijeta, od Sjevernog mora do Sahare i obratno, sve do ... Šta znam od –do.
Prof. Blagojević , nasuprot Ademoviću, stamen, tadicionalni pravnik, bogatog znanja i sudijskog iskustva, ali očigledno, nažalost, prilično slab orator (mada sa jasnim emocijama i pravnim utemeljenjima prema svom narodu), omogućio mu (Nedimu) je, kao da nije bio dovoljno svjestan ko mu sjedi na suprotnoj strani stola, a ko arbitrira u emisiji, Ena, Ena ... - da brzinom onoga najnovijeg japanskog voza, govori i govori i govori ....te da onemogući, uz zdušnu pomoć voditeljice, da prof. Blagojević uopšte dodje u situaciju da nešto do kraja objasni.
Razmišljala sam ko bi sada od naših n o v i h, mladih, evropski educiranih pravnika u RS (ima li ih na stipendijama, specijalizacijama igdje u svijetu?) –u ovome trenutku mogao stati na crtu Nedimu Ademoviću u Sarajevu. Ne toliko po znanju, nego po brzini govora. Napr. prof. Lukić, sjajan pravnik po znanju sigurno bi bio u stanju nositi se s njim (Nedimom), dapače, sigurno, ali on je takodje tradicionalista, čovjek za mirno predavanje i suočavanje, za katedru, za sudnicu, nije mladi trkač na sto metara, za štopericu. On pomno bira riječi i kod njega u pravnom i svakom drugom izričaju nema greške.
Znamo svi koji smo studirali da brzina govora nikada nije bila mjerilo dobrog profesorskog predavanja ! Pogotovo ne dobre odbrane na sudu. Bile su važne činjenice, znanje, mirnoća, a ne marketing i politika. Bar koliko se ja sjećam. Ko bi, dakle, od mladjih ušao u pomenuti ring? Možda ih i ima. Ali, da su u Nedimovoj ravni, dakle, novi mladi , pravni naraštaj vrsnog kalibra po pitanju Ustava - teško Ne znam. Nisam u toj branši. Možda ima –a možda nema. Vidjećemo.
Sve u svemu moram reći da je prof. Blagojević bio na neke vrste „strašnom „ mjestu , naravno metaforički, jer je svaki čovjek, koji ode na TV u Fderacije sada u ovim uslovima iz Republike Srpske, bio stručnjak u svojoj struci, bio političar osim ako nije na neki način prihvaćen, ili već omiljeni gost iz opozicije –ugrožen kako stručno tako i moralno, ako ne na otvorenoj sceni, tada sigurno na društvenim mrežema.
Stoga, moram izraziti svoje divljenje prof. Blagojeviću, jer neki pravnici koje sam znala i kojih više nema, a bili su moćni u znanju, i oni koje znam i živi su sada – teško da bi onu emisiju izdržali do kraja. 
Svaka čast profesore.