To je posljednja poruka jednoga od hiljada strijeljanih Šumadinaca onoga ratnog oktobra kada je jedan Nijemac vrijedio stotinu Srba.
Nije taj pomenuti stradalnik bio ni heroj, ni neki vajni rodoljub. Ali, stao je uz svoje đake. On je bio samo računovođa u kragujevačkoj GImnaziji, danas bi bio neki domar možda sekretar škole, koji je nabavljao užinu za đake.

Kažu da ni jedna TV u Srbiji nije prenosila tužni event u Šumaricama, gdje su ni krivi, ni dužni postradali đaci, Desankin Peti b, i njihov profesor, heroj, koji je rekao da drži čas na stratištu.

A što bi neki program i prenosio to tužno obilježavanje? Nesrećna Srbija ali i Republika Srpska, danas lavira, tumara od Draže Mihajlovića (koga jedan dio srpskog naroda rehabilituje (do legendarnog Peka Dapćevića, koji je zaboravljen, čak šta više oblaćen), od partizana “ubica i pljačkaša nevinih građana Srbije i šire“ koji jesu oslobađali Beograd od Nijemaca - do, nevjerovatno, godinama skrivanog heroja, četnika, koji u Vrnjačkoj Banji ubi dvojicu njemačkih komandanata, koji su naredili strijeljanje u Kragujevcu. Kažu da je tako bilo. O njemu se nije pisalo, jer nije bio u pobjedničkoj vojsci.

Akademija u Sava Centru za godišnjicu oslobođenja Beograda zaista je bila veličanstvena. Sala je euforično pljeskala, Aleksandrov je bio fantastičan, samo je lice Medvedeva, ruskoga premijera, bilo kao kod svih važnih Rusa – kao maska ledeno. Ne zna čovjek da li se raduje, šta osjeća, da li išta osjeća… Imao je, po svoj prilici svoju, strašno lošu prevoditeljicu, dok je ona sjajna glumica na sceni, na čistom ruskom jeziku, briljirala.

No, pustimo to.

Naša ozbiljna svakodnevna tema je EU. OK. Ali, ako se primanje u članstvo EU mjeri time koliko smo LGBT –persona postavili na moćne funkcije, ako baby face Makron udara pečat na početak pregovora - onda je Sjeverna Makedonija skroz sjebana zemlja, koja je i ime promijenila. Uzalud. Nisu je uveli u društvo izabranih, mada su im očigledno obećali. NATO je bila čista navlakuša – a onda kad jednom uđe..., mislim NATO, što bi rekao narod, kasno je da ljepuškasti Zaev pita narod je li mu uš…….. o, ili nije. Jeste. Duboko.

Možda je ovaj slučaj poučan.

Inače, događaji idu nekim svojim tokom, na koji mi nemamo uticaj. Tako je moguće da ministar sa važnom funkcijom u našoj Vladi, prozvan da kaže ono što bi trebalo da je u opisu njegovog posla – o tome pojma nema! Nije to prvi put. To što ste strogi anonimus, što niko nije čuo za vas prije, što pojma nemate ni o čemu, a kamo li o onome za šta vas plaćaju - stalna je pojava i pravilo. Bitno je da je stranka pročeprkala svoje redove i našla odgovarajuću osobu. E, takve odgovarajuće osobe kroje našu sudbinu. Jedino je važno da se ne stide, da ne crvene, da osjećaju samo šuškanje novčanica. Samo taj zvuk dovoljan je da izgube obraz, ako su ga ikad i imali.

Komentar je realan pristup onome što je suštinski razlog za činjenicu da mi u BiH danas stojimo na rubu bezvlašća, što su nas sve skupa lažni borci za s v o j e nacije gurnuli u ralje partijskih nedogovora dok s e oni enormno bogate. Običan čovjek ne može dokazati svoje stvarne vrijednosti i dobiti posao bez članstva u nekoj stranci . Podatak, koji nisam ja izmislila, nego „posao.ba„ jedan mladi čovjek je išao na 80 intervjua i nije dobio posao. Jedna žena kaže da je svjesna da nikada neće dobiti posao. I šta? Ništa. Njemačka, Austrija, Danska, Australija. Što više i što brže - to bolje. Traže se zidari, keramičari, stolari, kuvari – pa izvolite ekonomisti, pravnici, magistri nauka sa pravim diplomama - prekvalifikacija brale i eto posla.

Koga vi ovdje zajebavate ?

Da se zabavimo o sebi gurnuli su nam migrante da preuzmemo odgovornot za njihov dobar smještaj (a nismo članica EU i po kojem pravilu mi imamao tu odgovornost) mada kažu da za tu namjenu pristiže veliki novac iz EU u BiH - a znaju dobro da mi ni sebi sami ne možemo pomoći. Kako će se to riješiti pojma nemam.

Ključna stvar je da nije sreća u bezbrojnim zgradama (naravno da za pojedince-mahere koji zgrade grade za sebe to jeste bingo, koji ne bi dobili ni da imaju dva života u onoj nekadašnjoj zemlji, koja nije valjala) i kružnim tokovima – sreća je u zadovoljnim građanima ž i v o t o m dostojnim čovjeka.

Da li to znanju oni koji sjede na ministarskim mjestima, a pojma nemaju o tome šta bi trebalo da rade! A, nije im ni frka. To bi se brinuli. Ostavke nisu naš manir – to rade drugi.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (23.10.2019.)