U utorak je u dnevnim novinama Blic objavljen članak kako članovi Srpske demokratske stranke (SDS) koji su kandidati na predstojećim izborima, moraju potpisati ugovor sa strankom po kome će, u slučaju da za vrijeme trajanja mandata (ukoliko ga osvoje) napuste SDS, morati istoj da plate iznos od 100.000 KM.

Napominjem da ovaj tekst pišem pod pretpostavkom da je navedeno tačno, jer nisam imao uvid u navedeni ugovor. Stoga je moguće da informacije koje su mediji prenijeli i koje su došle do mene, nisu tačne.

Ovim ugovorima se, navodno, postiže suzbijanje fenomena „preletača“ nakon predstojećih izbora.

Iako nemam običaj, ovom prilikom ću ukazati na dileme u realizaciji ovog ugovora, prije nego što se osvrnem na pravnu valjanost istog. Naime, ako se sankcioniše istupanje iz stranke, to bi moglo da znači da član stranke može napustiti poslanički klub SDS-a, a ostati član stranke i izbjeći plaćanje navedene „odštete“. Ako je ugovorom nekako pokriven i klub poslanika (o čemu nemam saznanja), da li bi glasanje suprotno ostalim članovima kluba poslanika bilo dozvoljeno? U oba prethodna slučaja bi se izbjegla „odšteta“ usljed napuštanja stranke. Bitno je ovdje napomenuti da napuštanje nije isto što i isključenje, napuštanje je dobrovoljni čin pojedinca da više ne bude član političke organizacije. Prema tome, ovime se vjerovatno neće spriječiti poslanik da glasa suprotno stavovima SDS-a, pa makar i pod prijetnjom isključenja iz stranke.

No da se vratimo na pitanje pravne valjanosti ugovora.

Ugovorom se, dakle, predviđa da će član stranke, ukoliko postane narodni poslanik, morati da plati stranci 100.000 KM ako više ne bude želio da bude član te stranke. Da li je ovakva odredba valjana i da li je ovakav ugovor u cjelini pravno valjan?

Član 47. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) predviđa da je ugovor ništav kad je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv.
Pored toga, član 103. stav 1. ZOO-a propisuje da je ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima, ništav.

Predmetnim ugovorom je predviđeno da lice ne može napustiti političku organizaciju, odnosno da mu njegovom voljom ne može prestati članstvo, ukoliko ne plati iznos od 100.000 KM.

Čemu je suprotna ovakva odredba?

Prije svega, suprotna je Ustavu Republike Srpske koji u članu 31. stav 1. garantuje svim građanima slobodu političkog organizovanja i djelovanja. Sloboda političkog organizovanja podrazumijeva i slobodu osnivanja političkih organizacija, učlanjivanja ali i izlaska iz pomenutih političkih organizacija. Protivno je Ustavu ograničiti ovu slobodu građana obavezom da plate navedeni iznos, ma koliki taj iznos bio.

Članom 2. Zakona o političkim organizacijama Republike Srpske (ZPO) propisano je da se građani slobodno politički organizuju i djeluju. Ovdje je ključno naglasiti slobodu u političkom organizovanju i djelovanju, jer sloboda znači mogućnost izbora bez prisile, a obaveza plaćanja određenog novčanog iznosa u slučaju izlaska iz organizacije je vid prisile na ostanak unutar organizacije.

Član 3. ZPO-a predviđa da su političke organizacije one organizacije u koje se građani slobodno i dobrovoljno organizuju. Opet su tu bitni elementi sloboda i dobrovoljnost. I opet važi kao i za prethodno, ukoliko se mora platiti određeni iznos da bi se izašlo iz stranke, to nije niti slobodno, a ni dobrovoljno ostajanje unutar stranke.

Članom 11. ZPO-a propisano je da svaki punoljetni građanin može, pod jednakim uslovima i u skladu sa statutom, postati član političke organizacije. Naravno da isto mora da vrijedi i za prestajanje članstva.

Imajući navedeno u vidu, krajnje je upitno može li se ugovoriti da određeni članovi stranke moraju da plate „odštetu“ ako žele da napuste stranku, a da drugi članovi to ne moraju. Ovdje treba imati u vidu da ova odredba potencijalno negira Ustavom garantovano pravo slobode političkog organizovanja, negirajući mu pravo da napusti političku organizaciju bez plaćanja „odštete“.

Pored toga, upitno je da li je ovakav ugovor protivan ZPO-u i odredbama o slobodi političkog organizovanja u političke organizacije, jer sloboda organizovanja mora obuhvatiti i slobodu mijenjanja političkih organizacija, te i izlaska iz političke organizacije.

S tim u vezi, ukoliko se ispostavi da je ovakva ugovorna obaveza, odnosno predmet ugovora, nedopuštena i protivna prinudnim propisima, a kako je to osnovna pobuda i glavni cilj ovih ugovora, ugovori kao takvi biće ništavi u cjelini. Dakle, postoji ozbiljan rizik po SDS da ovi ugovori neće proizvoditi pravno dejstvo u slučaju da neko od njihovih poslanika zaista i odluči da „promijeni dres“.

Pa šta su onda dobili potpisivanjem ovih ugovora, osim što su pokazali da vjerovatno ne slušaju savjete ni sopstvenih pravnika (želim da vjerujem da su ih oni upozoravali na ovo)?!

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije