Radmila Trbojević
Ništa važno
Nije problem u sadašnjem trenutku naći temu za pisanje. Naprotiv, teme sustižu jedna drugu i sada je sasvim jasno ko napada, a da ne pita nikoga, ko se igra životima ljudi - sve po receptu postojanja čuvenog hemijskog oružja, koje zatuče u zemlju i Gadafija i Sadama - koje pohara Siriju zbog Asada (nije nego), a koga će dalje - ostaje da se vidi. Da li se tu, ipak i možda radi o zajedničkom projektu velikih, tj. o njihovoj zajebanciji s običnim svijetom i malim zemljama, odnosno o momentu kada ćemo otići svi u p.... m.. ne zna niko osim onih, koji u svojoj ludosti pojma nemaju šta čine. U momentu kad se Trampu d e s i da jedno nedeljno poslije podne pritisne dugme, jer vidmo da to neće biti onaj izvikani korejski vođa, tada neće biti važno:
- šta će biti u „sr(b)skim čitankama“ za srpsku djecu. Neće biti važno ni šta će biti u čitankama za ostalu djecu u BiH. Tada ćemo se zaista „zabaviti sami o sebi“ ako stignemo, na jezicima naroda, narodnosti i drugih.
- ko će biti bošnjački član Predsjedništva, jer ona zabrinutost članova SDS–a intelektualaca, vjerskih službenika, onaj pesimizam na licima – a pri tome najava ofanzive na političkom planu – mene je ostavila bez daha. Čak šta više osjetila sam neku empatiju, mada za istu nemam razloga.
- da li je u Mostaru na Sajmu bio Bakir i zašto nije. Ja, međutim, u ovome galimatijasu ne mogu da shvatim blogera, koji, da li sasvim svjestan onoga šta piše, ili piše samo da bi nešto napisao - spominje plan iz Karađorđeva, na kojem dvojica istaknutih susjeda BiH i dalje tajno rade, tj. njihovu namjeru da zgrabe svaki po polovinu BiH. Takva nebuloza, takvo otsustvo realnosti ja ne mogu da dokučim, pa čak ni u situaciji da se isti želi dodovoriti svojim džematlijama, podržavajući jednu krajnje nerealnu priču, koja međutim, nije naivna, jer u problem Bošnjaka i Hrvata, dakle u isti koš, ubacuje i Republiku Srpsku, koja u tome košu nema šta da traži. Zna se naravno, da su želje jedno, a stvarnost drugo. Bilo je vremena da se razmisli prije je ... a. tj. prije Vošingtona. To je kao ono da bi baba rado bila deda , kad bi imala ono što ima deda. S druge strane sasvim je jasno da će biti onako kako kaže Tramp, odnosno trojstvo Engleske, Francuske i Amerike, ili obratno. Rusi će da se umiješaju samo ako padnu njihove žrtve – što je sasvim jasno i maloumnom, a one neće pasti, jer ni Tramp (ma kako voli da se igra), ni ostrašćena Tereza, a pogotovo ne ljepuškasti Makron – nisu toliko obeznanjeni da krenu „duboko“ tj. da udare tamo odakle bi moglo da ih dobro zaboli
- što Halid Genjac dubokoumno, sav zanesen u konstrukciju, koju ne znam ko je smislio, sa primjesama kriminalističkog romana - objašnjava zavjeru Hrvatske, Srbije i cijele Rusije protiv BiH odn. protiv Bošnjaka – samo zato što u SVOJOJ stranci ima probleme. Nisu jedini ! I SDS se raspadao po šavovima, dijelio, rasturao – pa je opstao. HDZ takođe. Što bi SDA bila nešto posebno! Nije valjda da ništa nije preteklo ?! A Denis Bećirevic?! A Radončić ?! Nema veze gdje su, ONI SU ZA ISTO. Visoko kotirani kandidat SDA za Predsjedništvo, Zvizdić, nije mi od ta posla. Djeluje bezazleno, introvertirano, čak toliko udaljeno od žestine borbe prsa u prsa – da se pitam što mu to treba. Sva je prilika da će u trojci (mislim na trojicu veličanstvenih na vrhu) doći do značajne promjene. Iza brda se valja... Dobro, ne moram sve reći. Nisam ja politički analitičar.
- I na kraju, više neće biti važno što u Federaciji, a ne manjka toga ni u Republici ne možemo upaliti TV da ne vidimo parastose (osim kad nam se omakne GRAND i one gole, unjkave pjevačice) ,masovno polaganje vijenaca, oplakivanja i suze onih, kojih nigdje nije bilo kada se ginulo, snimke granata u Sarajevu , brojanje mrtvih i nestalih u oba entiteta (uz moje dužno poštovanje žrtvama) napade srpsko -četničkih agresora, koji kao da i dan danas traju, toliko su te emisije pune života, detaljnih opisa i nekog posebnog elana - kao da se radi o OBNOVI zajedničkog multietničkog života – a ne cementiranju mržnje.
- što borci Armije gube ideale, što marširaju diljem Federacije ... Naši su prestali da štrajkuju- vidjećemo zašto.
- je našim penzionerima super. Prođe Vaskrs, ide Đurdjevdan. Hajde, da vidimo šta je preostalo ?!
Kratko rečeno – u BiH se inatimo ko će se čega užasnijeg sjetiti. Ne gledamo preživjele stanovnike ove napaćene zemlje, koja ne može da shvati da od prošlosti neće moći da živi, te sama sebe, nesrećnica, gura u propast i mrak iz koga nema izlaza – osim da se pakuju koferi i ode bilo kuda, što dalje od ovakvog života.
Red ispred „ EKVATORA „ i jutros je vrlo dugačak.
Koga briga! Imamo mi preča posla.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije