Mada spremam presolac za turšiju, ipak ne mogu da se otmem želji da ponovo i ponovo gledam ministra za bezbjednost BiH kako pun entuzijazma i snažne energije raspreda sa novinarima o temama o kojima više zna/ili misli da zna/od nekih koji se izdaju za prave političke lisce! Neka mi neko kaže da li smo do sada ikada imali takvu snažnu mušku figuru u opzicionom bloku, neka me neko demantuje kad kažem da Mektić zaslužuje prime – time na svakoj TV svaki dan, bilo državnoj bilo privatnoj.

Bilo bi to nezamislivo osvježenje! Neke dame jadikuju da ih je uvrijedio, ja kažem, pa šta ?! Kao da je to neka novost, navikle su one/novinarke na to, nije im prvi put da im neko spomije izgled, a pogotovo ne porodicu! Ništa neće biti porodici od čudesnog Mektića koji misli da ga njegovi podržavaju, ali hoće biti od onoga ko je njega postavio na to mjesto i onoga ko iza njega stoji. Jer, da nije tako, onog istog dana u Sreberenici a najkasnije kad je saznao ko jeste učestvovao u linču na predsjednika Vučića, Mektić je morao okačiti svoj bordo sako o klin i napustiti Vijeće Ministara. A nije. I šta? Ništa!

Ono što ja ovdje apostrofiram jeste da je Mektić, po mojoj ocjeni, pomno izbarani srpski alfa mužijak, ipak zaslužio boljeg zastupnika/branitelja, odvjetnika, kako god hoćete, od samozatajnog bivšeg advokata Ognjena T. Svojim finim, sitnim vezom on, za razliku od Pandurevićeve koja udara direktno centar tajfuna kad se naljuti /Konrad: „U srcu tajfuna „ /on, baš kao Pitija, mada sam to već rekla, da se ne ponavljam, a sigurna sam da sam stavila i previše soli u ovu otopinu tj. presolac, pošto ne vodim računa o mjeri - rečenicama koje nemaju apsolutno nikakve veze sa Mektićem i njegovim nastupom, lamentira nad nekom nebuloznom situcijom i osobinama onih što dobijaju izmedju 7- 10.000 KM mjesečno, a ne znaju ko su, što on inače čini kad na njega dođe red. Da li jesmo ili nismo. Da li su ili nisu... ?! Političari, ministri svjetnici. Većina nije to za šta se izdaje da jest. I to zna sav narod, koji gleda i sluša čudeći se čudom šta ga je snašlo. I čekajući šta će ga/narod/ još snaći.

A dotle, mistar u bordo sakou, meni nekim čudom vrlo simaptičan u svome neshvatanju u šta je upao i kuda ga vode, prkoseći svima i svemu, priča priče o sigurnosti na nivou BiH.

I mada sam opsjednuta zimnicom, koja će biti ili neće biti prava, ne zaboravljam ni latinski i kažem
„O tempore, o mores „