Dragi moji Bošnjaci,

Dugo sam razmišljao da li da vam napišem ovo pismo jer nisam bio siguran da ja imam pravo da vam govorim kako treba da mislite, šta treba da govorite i kako trebate da se ponašate, ali eto odlučio sam da rizikujem.

Takođe ovo pismo je planirano da se objavi posle komemoracije u Srebrenici jer mislim da bi bilo neprimjereno da se objavljuje ranije.

Pa da počnem.

Rat u Bosni i Hercegovini  je stao prije 20 godina i u tom ratu najviše ste stradali vi. Oko 35 000 bošnjačkih civila i oko 30 000 vojnika  je ubijemo tokom rata i niko pristojan, normalan i iole upućen u ratna dešavanja to  ne može da ospori. Ne mogu se osporiti zločini nad Bošnjacima u Prijedoru, Foči, Srebrenici, opsada Sarajeva.  i sl.  

Pa u čemu je problem, pitate se?

Problem je  u tome što se predugo nalazite u položaju žrtve i da to utiče na vaše opažanje stvarnosti u kojoj živite, a samim tim i na vaše ponašanje. Problem nastaje  jer se predugo nalazite u tom stanju žrtve i ne vidite nešto što je sasvim očigledno, a to je da ste i pored toga što ste žrtva vi istovremeno bili i zločinci.

Da,  pripadnici vašeg naroda su činili zločine!

• Da li znate da je u Srebrenici od 1992. godine do 1995. godine ubijeno 387 srpskih civila i da za to još uvijek niko nije odgovarao? Ako to nije učinio Naser Orić, kao što vi tvrdite, onda jeste neko drugi i taj mora odgovarati.
• Da li znate da se 20 godina posle rata još uvijek  traga za tijelima 1500 Srba u Bosni i Hercegovini? Njih je neko uhapsio, odveo, ubio i negdje zakopao, ali od vas očekujem da posle 20 godina kažete ko je to učinio, kada i gdje su im tijela.

Ima toga još, ali ovo je sasvim dovoljno da vam pokažem da nešto nije u redu.

Pitam vas kako je moguće da jedan narod koji je toliko postradao u proteklom ratu nije svjestan da neko mora i treba da odgovara i za ove zločine? Kako je moguće da iz pozicije žrtve niste u stanju da opažate žrtve drugih naroda u Bosni i Hercegovini?

Ovo nije stvar politike, već stvar principa.

Ako mislite da je ubistvo civila zločin za koji mora neko da odgovara, taj princip mora važiti za sve, i za Srbe, i za Hrvate pa i za Bošnjake. Ne može ubistvo bošnjačkog civila biti loše, a ubistvo srpskog civila dobro. Nama tu opravdanja, nema tu ali... To je zločin, a za zločin neko mora da odgovara.

Zbog toga morate da poziciju žrtve zamijenite pozicijom pravednika. To ne znači da morate da prestanete da tragate za 6000 svojih nestalih sunarodnika. To ne znači da morate  da prestanete tražiti pravdu i ogovornost počinioca zločina nad vama. To ne znači da trebate da zaboravite svoje ubijene, ranjene ili protjerane. To ne znači da ne treba da ne posjećujete Potočare, Tomašicu, Korićanske stijene ili zgradu „Partizana“ u Foči. To ne znači da morate da volite Republiku Srpsku.

Ne, nikako!

To znači da morate prestati da štitite svoje zločince i nalazite opravdanja za njihove „nestašluke“. To znači da morate da demistifikujete poslednji rat u kojem su svi drugi zločinci, a samo  vi dobri. To znači da morate da  prihvatite da se zločin može počiniti i u samoodbrani.  To znači da morate da prihvatite Republiku Srpsku kao nešto što postoji i da je Srbi i vole i žele.

Ukloliko to ne učinite ni na koji način se nećete razlikovati od Srba i Hrvata koji negiraju vaše žrtve, relativizuju vaše stradanje i pretvaraju svoje zločince u heroje i svece. Ako to ne učinite i vi ćete biti saučesnici u propadanju Bosne i Hercegovine, čemu se mnogo nadaju i zdušno navijaju.

Svako dobro