Zašto opozicija u Republici Srpskoj nije u stanju ništa promjeniti, bez obzira na mogućnosti kojih je bilo i previše od izbora na ovamo? Da li su sve političke izgubljene šanse kao promašene stopostotne prilike u fudbalu, nakon kojih po nepisanom pravilu ide kazna – gubljenje utakmice? Moja mala analiza kaže da je problem u previše selektora i nikakvom stručnom štabu.

SDS - najjača opoziciona partija, nasjela na šuplju priču menadžera, i napravila potpuni promašaj sa transferom Ilije Stevančevića. Selektor Bosić, ne zna ili ne smije postaviti prave igrače na prava mjesta, prvenstveno za predsjedničku trku. Bosić je ipak zadovoljan svojim ugovorom, primanja idu, rezultata nema, značajni članovi odlaze.

PDP – opoziciona struja koja se pronašla u članu predsjedništva BiH, iskoristivši Bosićevu taktiku: jak sam i bez vlasti, u Narodnoj skupštini Republike Srpske ima selektora Borenovića koji je maestralno pomeo igrače koji su bili protiv njegovog selektorskog autoriteta.

NDP – tri selektora, tri priče i previše loših transfera što u ovom sastavu, što kroz istoriju. Solista Čavić vjerovatno i jeste jedini glasan opozicionar, ali reputacija ljudi oko njega mu nikad neće pružiti mogućnost da značajnije ispliva, pa mu je povratak na lokalni nivo jedina šansa da nastavi sa ovim sportom.

Napredna Srpska i Slobodni DRMOKRATSKI srpski klub nisu vrijedni pomena, jer ni sami ne znaju da li su vlast ili opozicija, pa kako bih onda ja to znao.

Šta vi mislite, da li je utakmica izgubljena?