Zakon o javnosti rada neprofitnih organizacija već od samog svog naziva sluti na teorije zavjere, paranoju i nesigurnost. Ako pažljivije posmatramo materijal za 4. sjednicu NSRS vidjećemo da su se predlagači baš dvoumili oko naziva ovog Zakona, da li da bude Zakon o neprofitnim organizacijama ili Zakon o javnosti rada neprofitnih organizacija. Izbor je pao, ide se sa prijedlogom broj 2, komplikovanije zvuči. Komplikovano, to je ključna riječ za ovaj tekst.

A sad kreće zanimljivi dio. Član 2. Nacrta zakona o javnosti rada neprofitnih organizacija definiše pojam neprofitne organizacije kao ,, organizacije koje u cijelosti ili djelimično finansiraju druge države, njihovi organi ili njihovi ovlašteni zastupnici, međunarodne i strane organizacije, strani državljani ili registrovane nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva, a koje su registrovane kao udruženja građana u skladu sa zakonom“. Dakle, ukoliko neko udruženje građana finansiraju domaći državljani, vlada ili njihovi zastupnici, onda to nije neprofitna organizacija. A šta je onda? Kako nazivamo organizacije koje u potpunosti finansira domaće pravno ili fizičko lice? Nameće mi se zaključak da su onda to profitne organizacije. Čime su profitirale?

No tu nije kraj zanimljivim definicijama pojmova koji se koriste u ovom Nacrtu zakona. Zakon definiše i pojam ,,politička aktivnost“ na način da je to ,, svaka aktivnost prema organima, institucijama ili izabranim predstavnicima Republike Srpske ili predstavnicima Repubulike Srpske u institucijama Bosne i Hercegovine, u pogledu formulisanja usvajanja ili izmjene propisa i politike Republike Srpske ili u pogledu političkog i javnog interesa“. Je l'  nekome jasno šta je ovo konkretno? Mnogi moji tekstovi ovdje su ukazivali na mane određenih zakona sa ciljem da se iste isprave. Da li je to politička aktivnost? Prema ovoj definiciji bi svakako mogla da bude, a i ne mora. Svi zakoni moraju biti jasni i precizni. Ja ne bježim od toga da se moje pisanje proglasi političkom aktivnošću (iako se ne smatram političkim aktivistom, niti sam politički aktivan), ali bih želio da znam da se to tako tumači, a ne da nagađam. Ako ja, kao pravnik, ne mogu sa sigurnošću da kažem na šta se ova definicija odnosi, onda kako to možemo očekivati od nekoga ko nije život posvetio čitanju i tumačenju propisa?!

Odgovor na pitanje ,,zašto je ovako neodređena definicija politička aktivnost“ daje nam već sljedeći član koji propisuje šta je to političko djelovanje, pa između ostalog propisuje da je to ,, sprovođenje političke aktivnosti u cilju formiranja javnog mnjenja radi postizanja političkih ciljeva“. Kada spojimo prethodnu definiciju sa ovim, dobijamo potpunu enigmu. Dakle, sprovođenje političke aktivnosti (za šta smo rekli da bi se moglo tumačiti da pod to spada i ovaj moj tekst) u cilju formiranja javnom mnjenja (št većina tekstova koji se javno objavljuju imaju za cilj, da utiču na druge i mijenjaju ili formiraju njihovo mišljenje o problemima) radi postizanja političkih ciljeva (šta su politički ciljevi ostaće nejasno do daljnjeg, ali recimo da je moj cilj slobodnije društvo i da ovim želim to da postignem).  To znači da se ovaj moj tekst može smatrati čak i političkim djelovanjem. Ništa sporno, reći će neki. Pa i ne bi bilo, da nema stava 2. ovog člana (člana 3.) koji propisuje da  ,,neprofitnim organizacijama nije dozvoljeno političko djelovanje“. To znači da bi pisanje ovakvih tekstova moglo biti zabranjeno u slučaju da sam član nekog udruženja građana koje se djelimično finansira sredstvima stranih fizičkih lica.

No nije zakonodavac baš naivan. Zaštitio se on članom 4. koji predviđa izuzetke od ovako jasne definicije političkog djelovanja, pa kaže ,,u smislu ovog zakona, političkim djelovanjem ne smatra se djelovanje u oblasti: nauke, kulture, socijalne i zdravstvene zaštite, sporta, zaštite potrošača, zaštite prava nacionalnih manjina i lica sa invaliditetom, zaštite životne sredine, borbe protiv korupcije, filantropije, volonterizma i informisanja“. Zašto je ovo bitno? Pa zato što moje tekstove možete svrstati pod oblast informisanja, ali i ne morate. Možda možete i pod oblast filantropije, ali i ne morate. Na volju onima koji sprovode ovaj Zakon. Ako im se svidi-informisanje. Ako im se baš svidi-filantropija. Ako im se ne svidi? E ako im se ne svidi, eto udruženju zabrane rada, brisanje iz registra i prijetnje krivičnim postupkom (član 21. Zakona).

Ali ključno pitanje- na koga se odnosi ovaj Zakon? Na svakoga ko bude sumnjiv ovoj ili nekoj budućoj vlasti, a ko je makar i jednu konvertibilnu marku (euro, funtu, rublju, jen, dolar,...) dobio od strane vlade, pravnog ili fizičkog lica. Šta je tu problem? Problem je selektivnost u primjeni ovog Zakona, što udruženja koja se finansiraju iz Budžeta ili od strane nekih domaćih pravnih ili fizičkih lica, neće morati da podnose finansijske izvještaje niti listu finansijera Ministarstvu pravde RS. Problem je što istim udruženjima sa različitim finansijerima se daju različita prava. Ova udruženja koja su finansirana od domaćih pravnih ili fizičkih lica, mogu da obavljaju političku djelatnost bez straha od zabrane, dok ista takva udruženja koja finansiraju strane vlade, recimo, to ne smiju.

I to je glavni problem. S moje tačke gledišta, manji problem ovdje su finansijski izvještaji, iako to jeste jasna i očigledna diskriminacija i bezrazložno drugačiji i nepovoljniji tretman. Problem, mnogo veći, a mnogo skriveniji, je zabrana političkog djelovanja, za koje ni sam zakonodavac ne može reći šta sve jeste. Problem je što ako vas finansira strano pravno ili fizičko lice, vi morate da živite u strahu da li će se vaše djelovanje smatrati političkom aktivnošću, političkim djelovanjem i da li ćete time prekršiti Zakon.

Mislim da je suvišno da naglašavam da je ovakvo zakonsko rješenje suprotno Usavu Republike Srpske (član 25., 31., 32. i 44.) , Ustavu BiH (član II/3.), te EKLjP (Član 10., 11. i 14.). Niko mi nije platio da napišem ovaj tekst, ali dragi poslanici mi vas plaćamo. Plaćamo i vlast i opoziciju. Plaćamo da nam uredite državu, a ne da stvarate dodatni haos. Plaćamo da donesete propise koji nam olakšavaju život, a ne otežavaju. Možete vi bolje od ovoga!