Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Ko je i koliko rušio vjerske objekte u Bosni i Hercegovini?
Te 2015. godine Bosna i Hercegovina je gledala parove, dobila vlast na svim nivoima, čekala novac od MMF-a i grozila se nad vandalizmima ISIL-a u Iraku i Siriji. Tog 7. marta 2015 godine napisao sam tvit “I dok se zgražavate nad ISIL i njegovim rušenjem spomenika sjetimo se da su za 3 mjeseca srušene skoro sve džamije u Banjaluci!!!” koji je izazvao priličnu buru među onima koji čitaju moje pisanije.
Čitajući sve te komentare zapitao sam se koliko je vjerskih objekata u Bosni i Hercegovini srušeno tokom rata 90-ih godina. Počeo sam se raspitivati, guglati, čitati i evo šta sam pronašao. U knjizi Slobodana Mileusnića “Duhovni genocid 1991-1995” piše da je u Bosni i Hercegovini porušeno 125 pravoslavnih crkvi (Banjalučka eprahija 2, Bihaćko - petrovačka eparhija 26, Dabrobosanska eparhija 23, Zahumsko - hercegovačka 36, Zvorničko- tuzlanska 38), dok je oštećeno 172 crkve (Banjalučka eprahija 3, Bihaćko- petrovačka eparhija 68, Dabrobosanska eparhija 13, Zahumsko- hercegovačka 28, Zvorničko- tuzlanska 60). Naravno, ne smijemo ignorisati i porušena 67 parohijska doma i ostale objekta, dok ih je 64 u većoj ili manjoj mjeri oštećeno.
Na sajtu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nailazimo na podatak da su za vrijeme posljednjeg rata u Bosnu i Hercegovinu “potpuno je porušeno 614 džamija (534 od strane srpskog, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oštećeno 307 džamija (249 od srpskog, a 58 od hrvatskog agresora), što čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžida (džamija bez munare), potpuno porušeno njih 218 (175 od srpskog, a 43 od hrvatskog agresora), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog, a 20 od hrvatskog agresora), što čini procenat od 46,40% mesdžida.
Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160 oštećenih drugih vakufskih objekata.”
U publikaciji Slobodana Praljka “Srušene i oštećene katoličke crkve I objekti u Bosni i Hercegovini u ratu 1991.-1995.” nailazimo na sljedeće podatke. Broj potpuno porušenih župnih crkava je 65, a od tog broja 64 je porušila srpska vojska, a 1 muslimanske snage. Od 60 ostalih crkvi koje su porušene, 53 su porušili Srbi, a 7 Muslimani. Srpske oružane snage su potpuno uništile i 8 samostana. Od 54 teško oštećene župske crkve, 40 su oštetili Srbi, a 13 Muslimani. Teška oštećenja su pronađena kod 53 crkve, a njih 40 su oštetili Srbi, a 13 Muslimani. Od 14 teško oštećenih samostana, 9 su oštetili Srbi,a 5 Bošnjaci. Prema ovom autoru u posljednjem ratu je u većoj ili manjoj mjeri stradalo 185 župnih crkvi, 168 crkvi, 227 kapela, 226 župnih kuća i objekata, 30 samostana i 164 groblja.
Ako pogledamo ove brojke, i pored različitih metodologija i procjena, sasvim je jasno da su tokom rata u Bosni i Hercegovini najviše stradali muslimanski vjerski objekti i to prvenstveno od strane srpske vojske, ali su Srbi uništili ili oštetili i najveći broj hrvatskih bogomolja. Sve je to praćeno hitovima “Sve džamije u oblake lete” i “Ja sam rođen gdje džamije nema”. S druge strane ne smijemo da zenemarimo i rušenje I oštećenje oko 450 vjerskih objekata Srpske pravoslavne crkve.
Ne znam da li je iko odgovarao u Bosni i Hercegovini za ove infrastrukturne nestašluke, ali nemam dilemu da su mineri i palikuće crkava i džamija to radili u ime Krista, Hrista i Allaha. Zato se ja i danas više plašim njihove vjere i ljubavi, nego srdžbe agnostika i ateista.
