Napredna Srpska se aktivno uključila u proces kreiranja što kvalitetnijih zakonskih rješenja čiji je cilj rasterećenje privrede i konkretna pomoć privrednim subjektima u Republici Srpskoj. Analizom predloženih zakonskih rješenja uočili smo pozitivne pomake kad je pravno normiranje odnosa u privredi, ali smo isto tako uočili i izvjesne nelogičnosti, protivrječnosti i nedorečenosti koje mogu ozbiljno da ugroze glavni cilj zakonodavca, a to je ozdravljenje privrednih odnosa u zemlji.

Konkretno, naše zamjerke su se odnosile na predloženi nacrt Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obaveza, gdje smo se pridružili sugestijama drugih političkih partija i stručne javnosti a propos neusklađenosti tog zakonskog rješenja sa Zakonom o obligacionim odnosima, odnosno gdje smo izrazili svoju zabrinutost da bi takvo zakonsko rješenje dovelo do pometnje u pravnom sistemu, ne bi pomoglo privrednicima, te bi samo izazvalo nepotrebne komplikacije u ionako neefikasnom sistemu naplate potraživanja.

S druge strane, imajući u vidu nespornu činjenicu da su mali i srednji preduzetnici možda i najgroženiji dio populacije u Republici Srpskoj imajući u vidu njihovu svakodnevnu borbu za golo preživljavanje i likvidnost, te kad se zna da je najveći problem tih ljudi naplata potraživanja od povjerilaca koji su postali platežno nesposobni, shvatili smo da prosto nije dovoljno donijeti zakonsko rješenje kojim bi se propisala obaveza dužnika da svoje novčane obaveze isplate povjeriocima za 30 ili 60 dana, jer ta obaveza apsolutno nema smisla u svim onim slučajevima kad su računi tih dužnika blokirani. Odnosno, usvojili bismo još jednu pravnu normu koja ne proizvodi konkretno dejstvo, a samim savjesnim privrednicima-povjeriocima ama baš nimalo ne bismo pomogli.

Zato smo odlučili da u nacrtu Zakona o odloženom plaćanju poreskog duga predložimo amandmane koji bi suštinski pomogli privrednicima, i to na način da se u članu 6. Nacrta zakona doda tačka 3. sljedećeg sadržaja

3) “ustupanjem naplativih potraživanja Poreskoj upravi od strane poreskog obveznika“, pa bi tako izmjenjeni član 6. Nacrta glasio:

Član 6.

Poreski dug se na osnovu ovog zakona može izmiriti:

1) odgađanjem plaćanja poreskog duga jednokratno najduže do godinu dana;

2) odgađanjem plaćanja poreskog duga u jednakim mjesečnim anuitetima najduže do 60 mjeseci;

3) ustupanjem naplativih potraživanja Poreskoj upravi od strane poreskog obveznika.

- U članu 7. Nacrta dodao bi se stav 4:

„Naplativa potraživanja iz člana 6.tačka 3. ovog Zakona jesu sljedeća potraživanja:

1. Novčana potraživanja poreskog obveznika utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom;
2. Novčana potraživanja poreskog obveznika obezbjeđena izvršnom notarskom ispravom ili drugim sredstvom obezbjeđenja koje ima snagu izvršne isprave“.

Navedenim amandmanima se u izuzetnoj mjeri suštinski pomažu privredni subjekti koji ne svojom krivicom ne mogu da naplate nesporna novčana potraživanja prema svojim dužnicima. Ti savjesni povjerioci nisu krivi što ne mogu da naplate ta potraživanja, oni su ušli u finansijski problem jer njihova legitimna potraživanja nisu isplaćena, a sama država za to snosi značajan dio odgovornosti budući da njeni organi (Poreska uprava, sudovi, drugi nadležni organi u ulozi povjerilaca i kontrolora) nisu nad nesolventnim subjektima na vrijeme pokrenuli stečajni postupak i tako ih onemogućili da „truju“ zdravi dio privrede. Dakle, amandmanima se omogućuje da nesporna novčana potraživanja poreski obveznici ustupe Poreskoj upravi, a da Poreska uprava za iznos tih potraživanja umanji poreski dug poreskih obveznika.

Ovim amandmanima bi se dao ogroman podstrek privrednim subjektima budući da bi njihova nenaplativa, „zamrznuta“ potraživanja postala praktično operativan kapital kojim bi likvidirali cjelokupan ili makar dio poreskog duga a što bi im omogućilo da „živi novac“ koriste u investiranja i nova zapošljavanja, a ne u svrhu plaćanja poreza. Tako bi se država iskupila prema savjesnim povjeriocima, ovi bi mogli da novac kojim su planirali plaćanje svojih poreskih obaveza koristiti kao obrtni kapital, otvarati nova radna mjesta i, uopšte, značajno poboljšati svoju tekuću likvidnost.

Posebno je važno da bi država predloženim amandmanima u ozbiljnoj mjeri povratila povjerenje privrednika u pravnu državu, jer ako ste vi kao preduzetnik sigurni da Vaše nesporno potraživanje neće ostati mrtvo slovo na papiru, onda ćete se daleko lakše odlučivati da radite biznis i da pokrećete poslovne inicijative.

U svakom slučaju, ja lično i Napredna Srpska smo potpuno otvoreni za razgovor sa malim i srednjim privrednicima, sa stručnom javnošću, drugim političkim partijama bez obzira bile one u poziciji ili opoziciji, kao i svim drugim zainteresovanim subjektima koji žele da se poslovna klima u Republici Srpskoj i cijeloj Bosni i Hercegovini poboljša, te ćemo u tom smislu u narednim danima poduzeti još konkretnih aktivnosti u tom pravcu.