Nikola Mojović
Alterntive bez alternative
Lako je biti kritičar vlasti u Bosni i Hercegovini, niti jedna vlada na bilo kom nivou vlasti se ni ne trudi pretjerano da riješi probleme koje uzrokuju kritiku, marketing i armija klijenata kao i poneki talas nezadovoljstva su često i više nego dovoljni da se zadrži vlast. Ako pak i stranka propadne nije nečuveno u BiH da se promijeni stranački dres.
Ovde u politici ne uspijevaju samo oni koji nemaju stomak ili oni koji su bili toliko oholi da nisu ni primjetili sopstveni pad.
No ključni razlog njihovog lagodnog opstanka i lagodnog života posebno u manjem i "boljem" entitetu je potpuni idejni i ideološki vakuum u kome posluju zahvaljujući epskoj nesposobnosti opozicije da sastavi jednu i po dobru ideju.
Šta to nudi naša vajna opozicija (koja se eto sreće domogla vlasti na nivou države) da je značajno različito od onoga što već čine SNSD i njegovi sateliti? Uobičajene floskule sa dodatkom zaklinjanja da će biti pošteniji.
Za evo skoro deset godina SDS i prijatelji nisu bili u stanju ponuditi nikakvu suvislu i uvjerljivu alternativu politici koja RS vodi ka neminovnoj propasti, nisu uspjeli ni približno da artikulišu nezadovoljstvo da se uključe u njega, nauče nešto i ostvare promjenu ne samo vlasti nego i njih samih.
Stoga zaista treba reći da SDS nije nikakva opozicija i da u njima ne treba tražiti stub oko koga bi se alternativa mogla okupiti.
Pored toga ni sam SDS nije načisto koga želi da predstavlja, oni bi voljeli da su desnica ali Dodik im je tu poziciju uzeo svojim nacionalističkim populizmom (doduše ni nacionalizam SDS nije mnogo manje populistički) pa su prinuđeni da se prave desnim centrom. Šta god da žele biti, ne mogu predstavljati građane koji se zalažu za modernu, liberalno-demokratsku državu gdje su pravna država i ljudska prava i slobode neprikosnoveni ideali.
Gdje nas to ostavlja?
Nažalost alternativa i SNSD-u i SDS-u ni ne postoji, ta alternativa, u potpunosti kristalizovana i spremna da učini nešto više, neće se pojaviti ni do naredih izbora, a velika je vjerovatnoća ni kasnije.
Sve naše alternative su bez alternativa, sutradan kada bi i imali priliku da promjenimo sve po našoj želji mi van naših želja i principa ne bi mogli dalje, energija potrebna da se ovo društvo pokrene i ovaj državni organizam popravi je ogromna i postupak bi trajao godinama ako ne i par generacija.
To nepostojanje alternative se ogleda u tome što mi nemamo organizacije ili pojedince koji imaju ideju kako bi ta moderna Republika Srpska izgledala, mi nemamo alternativnu strategiju razvoja obrazovanja, reforme bilo kog državnog sistema, izbornog zakona ili samog Ustava. Ne samo da često ne znamo šta bi tačno implementirali već često nemamo ideju kako bi tu implementaciju izvršili.
Što nikako nije čudo, intelektualci i stručnjaci koji bi među prvima mogli da razrađuju i da stvaraju alternativno društvo u ogromnom broju su intelektualne ikebane, koje ponekad ispune svoju svrhu kada ih neko iznese pred svjetlo televizijske kamere kako bi i oni izbacili par floskula.
Kulturna scena u RS i BiH je do tančina uništena uz dužno poštovanje izuzecima na koje možemo biti ponosni.
Ukratko mi ne samo da nemamo razrađenu alternative, već smo kroz decenije odgajanja baštenskih intelektualaca, i zanemarivanja kulture uspjeli da ostanemo i bez ljudi koji bi tako nešto mogli osmisliti, stoga alternativu čine često raštrkani pojedinci.
A posao koji treba uraditi je ogroman, pitanje je i koliko je dijagnoza svih naših bolesti gotova.
Neophodno je ponovno pregledanje naših prioriteta i izvršiti njihovu evaluaciju kao i promjeniti redoslijed na listi. Boriti se protiv latentnog autoritarizma u društvu i spremnosti na nasilje, raspršiti poniženje na kojim počivaju društvena i politička kretanja kod svih konstitutivnih naroda i uvesti kakvu takvu nadu u politiku i društvo.
Mi trenutno nemamo ništa što je potrebno za ovakvo preduzimanje, moguće je da nemamo ni ljude.
No bez ikakvog pritiska, sat još nije stao i još uvijek odbrojava do prelaska tačke bez povratka.
Do artikulacije ovih za nas novih ideja, osuđeni smo na ove naše floskule i opšta mjesta.