U moru ispraznosti koje odlikuje domaću medijsku scenu Frontal zaista predstavlja istinsko osvježenje, oazu ukusa, zdravorazumskog promišljanja, preziranja tabloidizacije javnog mnjenja i promocije polemičkog i konstruktivnog duha. Najznačajnije postignuće Frontala je u tome što je uspio da Banju Luku i cijelu Republiku Srpsku smjesti na regionalnu mapu kad je intelektualno stvaralaštvo u pitanju. Odnosno, Frontal je Banju Luku od provincijalne kasabe ipak načinio centrom koji nudi nešto više od proste reciklaže stavova i ideja formiranih na nekim drugim mjestima, makar kad je onlajn sfera u pitanju.

I to postignuće je veoma važno, mnogo značajnije nego što su toga i u samom Frontalu možda svjesni. Pazite, Banja Luka nikad u svojoj istoriji nije bila istinski centar, pravi grad sa svim onim elementima koji jedan ozbiljan grad krase. U Beogradu su, primjera radi, još prije trideset godina ljudi reagovali na neku zabranjenju predstavu, knjigu ili ma kakav treći društveni stimulans (pozitivni ili negativni, nebitno), i to tako što biste mogli da vidite nekakav skup, protestnu šetnju, uopšte-bilo kakvu javnu reakciju. U Banjoj Luci to nije bio slučaj-ovdje je sve oduvijek bilo mrtvo more, nije bilo regionalno jakih novinara, mislilaca, režisera, glumaca, političara, profesora. Dakle, nedostajala je ta intelektualna nota koja bi od Banje Luke napravila istinski centar, mjesto u kojem ljudi misle i u kojem ljudi reaguju. Polemišu. Razvijaju kulturne, ideološke i filosofske kružoke.

Ni danas nije posebno drugačije po tom pitanju. Banja Luka je i dalje kasaba, uprkos gomili betona kojeg je svake godine sve više. No, vrijednost Frontala je u tome što je prepoznao uzrok problema i što nije pristao da bude dio žabokrečine. Frontal nije proklamovao misiju da okuplja intelektualnu elitu Banje Luke i Republike Srpske, i to je njegov najispravniji potez budući da te elite uopšte i nema. Naprotiv, Frontal ima ideju da elitu stvara, odnosno da okuplja oko sebe ljude koji ne žele da budu dio aktuelne društvene paradigme u kojoj se sve svodi na partitokratiju, nakačivanje na javne budžete, poltronisanje moćnicima, sukobljavanje sa spoljnim svijetom i bježanje od realnosti. A ta realnost je surova: naše društvo najzaostalije je u Evropi, u materijalnom, duhovnom i idejnom smislu.

Po meni, najkvalitetniji segment Frontala su blogeri i kolumnisti. Razlog je jednostavan: danas se u medijima, politici, ekonomiji, kulturi i, uopšte, javnom životu sve svodi na prosti copy-paste. I baš zato je neobično važno promovisati individualnost, originalnost, kreativnost, slobodu izražaja-dakle, sve one principe koji nam generalno kao zajednici nedostaju. Na Frontalu je moguće vidjeti neka nova lica koja nikad nisu dobila prostor u mejnstrim medijima, a koja imaju šta da napišu i imaju čime da misle. Frontal njeguje debatu, polemiku, tu čovjek može da pročita potpuno sukobljene stavove i mišljenja, a sve u jednom pristojnom i civilizacijskom maniru. Naše društvo ima tu ružnu i primitivnu osobinu da se svaki sukob svodi na najteže uvrede, laži i podmetanja, odnosno da se svaka polemika završava ličnim svađama koje rezultiraju prestankom svake neposredne komunikacije između ljudi koji imaju drugačija mišljenja. Tako se društvo autizuje, jer se svi drže samo onoga kruga ljudi koji misle isto, odnosno niko ne želi da vodi dijalog sa onima koji su drugačiji od njega. To je, naravno, fatalno po samu mogućnost progresa, jer nikad neće doći do razvoja tamo gdje nema sukoba ideja i vizija, a ne sukoba ljudi.

Što se sugestija tiče, mislim da Frontal treba polako da napušta ustaljenu praksu prenosa agencijskih i vijesti iz drugih medija. Svi mi svako jutro saznamo šta se to dešava u zemlji, regiji i svijetu i iz drugih medija. Frontal nema materijalne pretpostavke da bude news-portal i zato je besmisleno prenositi vijesti koje prethodno objavi pedeset drugih medija iz zemlje i regije. Ono što je suština, esencija Frontala jeste njegova originalnost, i u tom pravcu cijenim da je potrebno praviti nove iskorake. Dakle, ne bi bilo loše omogućiti novinarima-amaterima, studentima i, uopšte, običnim građanima da svojim foto-prilozima, reportažama iz svakodnevnog života kreiraju sadržaj na Frontalu. Odnosno, po meni, ideja treba da bude stvarati medij kojeg će oblikovati naša realnost takva kakva jeste, a ne agencije i suvoparne vijesti novinara osuđenih da budu robovi svojih medijskih gazda za šaku evra.

To, naravno, jeste teži put, ali je svakako inovativniji, zanimljiviji i, ako hoćete, daleko društveno potrebniji nego što je to bilo kakav onlajn i mejnstrim projekat kakve trenutne imamo priliku da čitamo.

Frontal je pokazao da itekako ima kapacitet da podiže standarde i čini iskorake kad je javni prostor Republike Srpske u pitanju. I baš zato od njega treba tražiti više i bolje.

Jer, on to može.