Nova vlada Republike Srpske biće jedna od najnesrećnijih u dosadašnjoj istoriji Republike Srpske, to je već sad jasno. Od srećnih okolnosti koji će da je prate jedino će biti manji broj dana koji će da traje. U principu, nova vlada biće nalik onim ratnim vladama Radovana Karadžića koje su trajale šest mjeseci do godinu dana. Lideri partija koji će da čine novu izvršnu vlast u Srpskoj već uveliko kombinuju ne kako će sastaviti i voditu ovu sljedeću, nego onu vladu poslije ove. Svi očekuju intenzivne socijalne nemire na proljeće, para nema, ideja nema, programa i kadrova-takođe nema.

Htjela-ne htjela, nova vlada moraće provoditi nepopularne mjere. Dakle, pred nama su smanjenja penzija, socijalnih izdavanja i plata u javnom sektoru. Budući da će novi akteri u vlasti tražiti uhljebljenja za svoje ljude desiće se ista stvar kao i u Srbiji: linearno će biti smanjene plate u javnom sektoru svima, umjesto da se otpusti partijski višak u administraciji a ostave oni ljudi koji zbilja kvalitetno i čestito rade svoj posao i koji zaslužuju povećanje a ne smanjenje plata. To će kod svih zaposlenih u državnoj upravi dodatno učvrstiti osjećaj da nema nikakvog smisla pokazati bilo kakav radni elan niti etiku, te da svi dobijaju istu platu bez obzira na radni učinak. Ne treba uopšte posebno podvlačiti koliko takvo ponašanje uništava same temelje uprave i koliki su negativni efekti po vjeru u institucije sistema.

U političkom smislu nova vlada moraće praviti ogromne ustupke bošnjačkim partnerima u vlasti, prije svega SDA. Jer, očigledno je da bez te stranke neće biti moguće formirati novu vladu RS, a ne treba sumnjati da će SDA fakturisati značajne zahtjeve svojim koalicionim partnerima iz Srpske. Prema tome, zaustavljeni trend prenosa nadležnosti na nivo centralnih organa u Sarajevu biće nastavljen a mnogi koji su se busali u svoja patriotska prsa u posljednjih osam godina biće prinuđeni da traže snažne argumente za radikalne zaokrete u retorici i konkretnom ponašanju koje će biti prinuđeni da prave.

Pomenuti socijalni nemiri, ako su mimoišli Republiku Srpsku u februaru ove godine, vrlo vjerovatno će eskalirati u prvom kvartalu 2015. godine. Jedno je jasno: potrebe građana, posebno onih socijalno najugroženijih, veće su nego ikad dok je para, s druge strane, manje no ikad prije. Novoj vladi neće biti nimalo lako da se zadužuje, a svi krediti će ići direktno na krpljenje budžeta što znači da od razvojnih projekata nema ni pomena u narednom periodu. Ruku na srce, čak i da ima novca za investicije u realni sektor činjenica je da niko, niti u javnom niti u privatnom sektoru, nije uopšte kandidovao ozbiljne projekte od kojih će se moći realno zaraditi neki novac, no to je tema za posebnu analizu.

Iz gorenavedenog jasno je da će se nova vlada za tih godinu dana koliko će trajati baviti sama sobom, odnosno uhljebljenjem partijskih aparatčika, kao i gašenjem onih požara koji će biti najaktuelniji. Odnosno, vlada će se baviti ad hoc rješavanjem problema koji budu iskakali na dnevnom nivou, bez bilo kakve ozbiljne i koherentne strategije kako rješiti ključne probleme koji opterećuju privredu, a to su neusklađenost obrazovnog sistema sa tržištem rada, tehnološkom zaostalošću, neodrživim socijalnim sistemom zaštite, rasterećenjem privatnog privrednog sektora kao i smanjenjem broja zaposlenih u javnoj administraciji minimalno za 30%, odnosno ukupnim podizanjem efikasnosti rada uprave koji bi istovremeno pratilo smanjenje troškova administracije.

Stoga, možda je zanimljivije razmišljati ko će biti premijer sljedeće, a ne ove nadolazeće vlade. Jer, ovoj koja će doći za koju sedmicu unaprijed je ograničen rok trajanja.