Da nisam odavno oguglao na bilo šta vezano za domaću politiku, mnoge stvari vezane za proslavu Sv.Petke u restoranu Ugostiteljske škole bi mi bile u najmanju ruku čudne. Ali sam oguglao, a vjerujem i vi. Dok svi pričaju o slavskoj trpezi, ja sam vidio prosce i mladu. Mladu koja miraz traži.

Politička plemena se okupila, neka odmah sa poglavicama, a neka poslala provodadžije. Mlada se osmjehuje i kaže, hoće da radi, ali svaka mlada za udaju kaže da kuva, pere i obavlja sve te kućanske poslove. Miraz je ipak taj koji odlučuje, a najperspektivnije zanimanje u Srpskoj je svakako poslanik koji vagu preteže u nečiju, a najviše u svoju korist, naravno, na štetu nas, građanja, birača (ne probirača).

Mlada je dobra, malo je muči što ni sama ne zna kako se zove, a kako onda mi da znamo. Ipak, rezultati izbora pokazaše da ime nije ni važno, jer da jeste, ne bi bilo ni mlade, ni miraza, a sve je tu, na okupu, rušeći tako postulate stručnjaka za politički marketing. Mene to ne čudi, jer živimo na prostorima na kojima su mnoge logike pale u vodu i ugušile se, odavno.

Kompenzacija (koja nam uzgred i privredu urušava), definitivno nam urušava i demokratiju (onu prividnu, jer stvarnu ovdje nikad nismo ni imali). Iznjedri kompenzacija likove marginalce koji će naredne četiri godine sa naših leđa primati lijepe plate, a istu nisu zaslužili ni prividnom demokratijom. Isto tako iznjedri i mladu za udaju, koja će nas sigurno koštati više od od ostalih marginalaca. U poslovnom svijetu se kaže da kod kompenzacije neko mora penetrirati u nekog, a dragi građani, kod političke kompenzacije, mi smo ti u koje se penetrira.

Sad sjedimo i čekamo da vidimo ko bolji miraz daje, a da će neki novi izborni zakon zauvijek eliminisati kompenzacione marginalce – sumnjam.