Balkan je specifičan prostor. Ovdje je moguće da se godinama ama baš ništa ne dešava. Da sve zamre. Da cijeli svijet kao da zaboravi na nas. Kao da vrijeme stane i ne pomjera se ni za milimetar. Prolaze životi u potpunoj učmalosti i mrtvilu.

Takva je baš trenutna situacija u BiH. Već godinama se ništa ne dešava, ova zemlja više nije tema u međunarodnim krugovima. Ljudi i društvo tiho odumiru, ekonomija je već poodavno mrtva, perspektive nema. Svi čekaju da se nešto desi, da nam neko dođe i ponudi rješenje za nas, kad već sami nismo sposobni da ga pronađemo.

No, stvari se mogu promjeniti praktično u sekundi. Svijet prolazi kroz tektonske promjene. Rat u Ukrajini nam je pokazao kako jedna ogromna država, druga po veličini u Evropi, može da se raspadne bukvalno za tri dana. Građanski rat koji tamo traje još malo pa godinu dana ne jenjava, naprotiv. Zapad i SAD su sa ukrajinskom krizom napravili ozbiljan udarac Rusiji, budući da su joj destabilizovali ne samo prvog komšiju nego i zemlju koja se smatra ruskom zonom uticaja. Rusi jesu odgovorili no i dalje stoji da im je NATO prišao maltene do samih zapadnih granica. I zato ne bi čudilo da Rusi uzvrate istom mjerom i pokušaju destabilizovati neki prostor u zapadnoj sferi uticaja. Recimo, Balkan. Posredstvom sebi bliskih političara, recimo nekoga iz Republike Srpske, mogli bi pokazati Zapadu da mogu da uzvrate istom mjerom. Na primjer, zašto bi bilo toliko teško zamisliti da neko iz Republike Srpske uz rusku podršku raspiše referendum o nezavisnosti Srpske? Ako bi uz rusku podršku mogao da ostane na vlasti, a s druge strane Amerikanci mu nude izolaciju ili scenario „Milošević“-taj bi, izvjesno, prihvatio rusku ponudu. S druge strane, to bi izazvalo revolt u Sarajevu u kojem, sasvim sigurno, postoje elementi koji su poodavno u kontaktu sa „Islamskom državom“ i drugim radikalnim islamističkim grupama u svijetu. Zamislite samo kakav rusvaj bi mogao da nastane u tom slučaju-ono što se danas čini nemogućim postalo bi realnost kroz nekoliko dana.

Isto tako, dovoljno bi bilo da neki u crno obučeni ljudi s Kuranom u rukama odsjeku glavu nekom Srbinu. I oni ljudi u Banjoj Luci koji su uvjereni da nikad ne bi ratovali bi iste sekunde uzeli puške i krenuli da se „naj*bu majke Turcima“. Zlu ne treba mnogo da se razmaše. A opet, sasvim je sigurno, rat na ovom prostoru neće biti iniciran unutrašnjim potezima nego spoljašnjim impulsima, kao i uvijek u istoriji Balkana.

Dakle, nažalost nesporna je činjenica da strani centri moći veoma lako mogu da upale Bosnu i Hercegovinu. Taj požar bi veoma brzo zahvatio i Srbiju sa Kosovom, Makedoniju i Crnu Goru. Balkan bi gorio a ogroman požar na Balkanu je oduvijek značio strašnu nestabilnost u cijeloj Evropi. I toga su svi ti centri moći u svijetu svjesni.

Prema tome, ako neko želi da destabilizuje Evropu to će najlakše učiniti preko Balkana, a Balkan je najlakše destabilizovati upravo preko BiH. Zbog toga je od neprocjenjivog značaja da političke elite u ovoj zemlji shvate da je svim građanima i narodima ovdje dosadilo da ratuju, i ne samo to: da su već dovoljno osiromašeni i poniženi te da bi eventualni rat doveo do potpunog uništenja sva tri naroda u ovoj zemlji. Zato je važno da u zemlji preovlada razum, da počnemo razgovarati jedni sa drugima i u duhu strpljenja i tolerancije pokušamo naći odgovore na mnoga teška i bolna pitanja, iako svjesni da na mnoga od njih u ovom trenutku i ne možemo naći odgovor koji bi zadovoljio sve strane. No, mi nemamo druge sem dijaloga i koegzistencije, odnosno mi moramo shvatiti da nam je živjeti zajedno. Zbog toga moramo prihvatiti realnosti, moramo poštovati ustav ove zemlje i moramo prihvatiti da u životu ne može biti baš sve onako kako mi želimo.

U duhu tolerancije i međusobnog poštovanja bićemo u stanju da obezbjedimo političku stabilnost u zemlji, a samo tad je moguće početi s oporavkom ekonomije, podizanjem životnog standarda i, sljedstveno, kulturne emancipacije ljudi koji ovdje žive. Budimo iskreni prema sebi,funkcionalno smo nepismeni i vodimo se iracionalnim impulsima a ne razumom. Potrebno je vrijeme i elementarna materijalna sigurnost da bi se ljudi prvo suočili sa svojim strahovima, a potom ih i prevladali. A jedino tako je moguće obezbjediti dugoročan mir i progres, odnosno savladati prošlost i izgraditi zemlju u kojoj će trajno vladati stabilnost i blagostanje i koja neće biti objekt manipulisanja velikih sila.