Htjela sam da pišem o promjenama raspoloženja u trudnoći ALI ne mogu jer moram nešto vrlo precizno i jasno da velim u vezi ovog polijevanje vode, a vjerovatno će i neke stvari o raspoloženju i trudnoći biti jasnije.
U slučaju da ima neko na planeti da ima internet i da nije čuo za “ledeni izazov” može više o toj akciji da vidi npr. ovdje.
Ne znam već koji dan traje online rovovska bitka između tabora “ZA” i “PROTIV” polijevanja vodom, pa ‘oću i ja nešto da kažem.
Ovi što su “ZA”. Dobro. Neka se polijevaju i daju pare za liječenje opasne i teške bolesti.
A ovi što su “PROTIV” da vas pitam nekoliko stvari:
Koliko dugo se tuširate?
Da li se derete na komšiju preko ograde da obustavi pranje auta koje traje predugo jer je vode sve manje na planeti?
Držite li slovo frizerki da vam brže opere kosu da ne bi iscurilo previše vode?
Koliko ste puta do sada popili neko piće sa ledom? Kad se sve sabere, možda ste već sakupili svoju kantu.
Koliko ste djece u Africi spasili od žeđi?
Da li vas sve što je popularno u startu prebacuje u raspoloženje “protiv” bez obzira na cilj i svrhu?
Kad ste zadnji put pomogli nekom u svom okruženju?
Ne morate meni dati odgovor na ova pitanja, ali bar mrvu razmislite.
Svako ima pravo na mišljenje, ali stvarno – šta je vas briga za tuđom glavom i novčanikom?
Ovaj se polio, ovaj nije, treba takve zaliti nečim drugim, svi odjednom jako pamenti sa oštroumnim predlozima kome je pomoć potrebnija i koja je bolest strašnija. Šta god rekli, dodatno ste progurali zanimljivu ideju za skupljanje novaca. Sad su počele nove kampanje tipa, “ne polijevajte se vodom već dajte krv”, što bi bilo ok da nije pogrešna premisa u startu.
Nije poenta polijevanje vodom, već davanje para u dobrotvorne svrhe. Uostalom, zašto nešto ne može biti “I”. Ko želi neka prihvati ice bucket challenge I neka da krv. Zašto bi jedno isključivalo drugo ili bilo bolje/gore.
Sila je ljudi oko nas kojima bi pomoć dobrodošla i još više načina da im uljepšate dan.
Počev od trudnice (mene) koja stoji na autobuskoj stanici i tinejdžerke koja joj je ustupila mjesto na klupi, pa do dede koji se obraća trudnici (meni) da bi prokomentarisao vrijeme. Banalno do bola. Djevojka je sama ustala nakon minut što sam stajala tu, a meni nije bilo teško da prozborim sa dedom koji voli ćaskati. Et’. Nit’ se planiram polijevati vodom, nit’ uplaćivati ovoj fondaciji. Pokušavam da sredim stvari u svom ataru koliko je u mojoj moći.
Uložite energiju u nešto što je korisno, što je Ruzvelt pametno rekao -”učinite šta možete sa onim što imate, tamo gdje jeste.”
Ili na kraju, pomozite sa stilom, po svojim pravilima. Baš kao i moj virtuleni muž.
Preuzeto sa: karadara.net
