Nakon Tatine priče dala sam sebi zadatak da vidim kako se dolazi do prisustva oca u porodilištu u Banjaluci. Nakon malo istraživanja, upoznavanja sa parovima koji su prošli ili htjeli proći kroz ovo iskustvo, zaključih da se zvanični stav prema prisustvu oca porođaju mijenjao shodno afinitetima nadležnih ali i širem kontekstu cijele priče. Kroz zadnjih par godina, ovako je to izgledalo…

2009. godina – prvo pominjanje

Nebojša Jovanić, načelnik Klinike za ginekologiju i akušerstvo u Kliničkom centru (KC) Banjaluka, rekao je da su porodilišta projektovana tako da nije moguće primiti bilo koga sem zaposlenih, jer bi bili narušeni sterilnost i kompletan tehnološki proces.
“Bilo bi opasno za porodilju i bebu da u porodilište ulaze muževi, koji mogu biti akutno i hronično bolesni ili kliconoše. To bi moglo da izazove epidemije u porodilištu s nesagledivim posljedicama”, pojasnio je Jovanić.
Prema njegovim riječima, ako bi bila donesena odluka da porođaju mogu da prisustvuju muškarci, bila bi potrebna velika ulaganja i porodilišta apartmanskog tipa.
“To praktično znači da svaki apartman, koji bi trebalo da bude veličine jednosobnog stana, mora da ima poseban ulaz, filter za presvlačenje, kupatilo, dnevni boravak namješten tako da muž ili porodica imaju gdje da sjednu jer porođaj traje do 20 sati, kao i sobu za porođaj. Izgradnja i održavanje takvog apartmanskog porodilišta je skupa, a sve ostalo bi bila improvizacija na kojoj ne treba insistirati”, kazao je Jovanić.
(izvor :http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Bolnice-nemaju-uslova-a-ocevi-nezainteresovani-46494.html)
2010. godina – o prisustvu oca porođaju se pisalo i pričalo na roditeljskim forumima. U medijima nisam ništa vezano za ovu temu pronašla. Isto je i sa 2011. godinom.

2012. godina

Dragan i Iva Đudurović su dospjeli u medije kao prvi par koji se zajedno “porodio”, tj. Dragan kao prvi tata koji je bio prisutan na porođaju u Kliničko-bolničkom centru u Banjaluci. Đudurovićima je ovo treće dijete, te iako su htjeli nisu uspjeli realizovati svoju želju sve do 2012. godine.

Ta godina je bila posebna i za Tijanu i Tibora. Sa njima sam se našla porodično i offline da iz prve ruke i uživo čujem kako je to sve izgledalo.

Sve utiske oca koji je prošao kroz porođaj svoje supruge mogu sažeti u jednu Tiborovu rečenicu:

Ja mislim da je moralna i svaka druga obaveza oca da prisustvuje porođaju.
Tijana je jedna sretna žena. :)

Petkovići su pismenim putem par mjeseci nakon Đudurovića podnijeli zahtjev Kliničko-bolničkom centru i jako brzo, koz nekih sedam dana, dobili odgovor koji možete vidjeti ispod.

Kao što se vidi u odgovoru, bilo je potrebno da roditelji prođu školu za trudnice te da otac dostavi dokaze o svom zdravstvenom stanju. Sve logično i ima smisla. Oboje kažu da su ih na Paprikovcu dočekali korektno i da je sve prošlo u najboljem redu.

ALI ovdje počinje zavrzlama.

Sedam dana nakon njih, još jedan par čija imena neću pominjati jer sam tako zamoljena je dobio skoro isti odgovor kao i Petkovići. To skoro je bila cijena prisustva oca – 500 KM! S obzirom da za ovu tvrdnju nemam dokaze, pokušala sam ih naći drugdje. Za početak, jedna majka se javila u FB grupi Iskustvo porođaja u Banjaluci sa istom pričom:

Da se prisustvo oca naplaćuje (kako-kad) potvrdili su i mediji. Ostaje nejasno koji je kriterijum za naplatu jer ovdje imamo dva para, sa njima sam bila u kontaktu, koji su uredno dobili odgovor o BESPLATNOM prisustvu, da bi se kasnije ta ista usluga (kod nas je to usluga, a drugdje pravo i obaveza) naplaćivala i to masno.

Interesantno je da ovo nije pravilo za cijelu državu. Npr. do 2012. god. u Kliničkoj bolnici Mostar kažu:

da je za dve protekle godine u ovoj zdravstvenoj ustanovi obavljeno 3.212 porođaja.
- Porođaju je prisustvovalo 69 očeva, a uslov da budu u porodilištu jeste da su prošli kurs za porođaj. Naravno da moraju da se pripreme za ovaj događaj, moraju da znaju proces rađanja, razumeju trudove i bolove i da to shvate kao prirodan proces u kojem pomažu ženi. Naše iskustvo govori da je uloga očeva na porođaju veoma važna. Trudnice su smirenije, opuštenije i lakše podnose porođajni bol. Većina očeva sve dobro podnese, ali ima i onih koje u određenim trenucima napusti hrabrost, pa i njima moramo da pomažemo – kaže glavna sestra Odeljenja za ginekologiju i akušerstvo u KB Mostar Olivera Perić i dodaje da se prisustvo porođaju u ovoj zdravstvenoj ustanovi ne naplaćuje, ali kurs pripreme plaća se 100 maraka. (izvor:http://pressrs.ba/sr/vesti/vesti_dana/story/10513/Tate+se+plaše+porođaja.html)
Zbog sopstvenog stanja nisam direktno kontaktirala KBC Paprikovac jer nemam želju da budem blizu bolnice u 8.mjesecu trudnoće, ako me razumijete. Zadržala sam se na kontatku sa PR-om Paprikovca, tačnije moj prijatelj, koji je dobio informaciju da prisustvo oca porođaju nije regulisano njihovim Pravilnikom te da je potrebno podnijeti molbu direktoru klinike, te da čitava priča, u stvari i izgleda onako kako su mi ljudi koji su prošli kroz nju i rekli – kako za koga.

Meni ostaje nejasno nekoliko stvari:

ako se u rađaone nije ulagalo u smislu obnavljanja, proširivanja i sl. što je po navodima jednog od nadležnih bio sine qua non priustva oca na porođaju – kako je moguće da se ono počelo praktikovati?
ako postoje ljudi kojima je besplatno omogućeno prisustvo porođaju - kako je moguće da se drugima naplaćuje?
na kraju, čime se objašnjava iznos od 500, 38 KM?
Ovo su neke logičke nejasnoće koje bih voljela da saznam. Nisam sigurna da znam koga bih trebala pitati. Nadam se da će mi neko jednom reći…a do tad vjerovaću da i mi možemo biti Švedska ako se malo probudimo i za početak, pokušamo naći odgovor bar na ova tri pitanja.

p.s. Mislim da je većini roditelja nepotrebna priča o dobitima i prednostima prisustva osobe od povjerenja, najčešće oca, porodu. Zato sam taj dio svjesno zanemarila. Ipak, treba biti svjestan da nisu svi isti. Ne treba nikog prisiljavati na nešto ako to ne želi ali je poenta cijelog teksta – imati izbor i mogućnost da ako želiš da budeš dio ove privilegije rezervisane samo za žene, da to uradiš kao čovjek a ne kao neko ko je povlašten i ima viška 500KM.

izvor: karadara.net