Mislim da je do sad postalo jasno koliko su babe važne. Neki đed kad bi ovo čitao, našao bi se uvrijeđen ali bi ga njegova baba sigurno uspjela smiriti. Znaju babe sve.

Potrebno je samo još jednom naglasiti da govorim o babama, a ne o bakama. Bake su kao pripravnici ili kao radnik sa ugovorom na određeno vrijeme. Baba je stari radnik, veteran. Baba zna. Tako i ova moja, sve zna. Od cijene kvadrata stambenog prostora do današnje mode (to je uvijek zanimljiva tema). Ova moja sveznajuća je tako i sama uplatila 10 dana banje, all inclusive, što bi se reklo. Nikog nije gnjavila da zove i uplaćuje za nju, već je stvar uzela u svoje ruke. Dogovorila se lijepo sa svojom nekoliko godina mlađom sestrom, starom gastarbajterkom skoro Njemicom, da dođe kod nje pa će ići skupa.

Ja sam u čitavu priču upala nenajavljena pa sam ih uhvatila veče prije odlaska. Kako sam banula tako nenadano radost je bila još veća. Bilo ih je simpatično vidjeti onako iste. Jedna bijele, druga sive, kratke kose, obje sa naočalama na nosu, a osmjesi puni vještačkih zuba. Ova moja je bila još dodatno sređena što je posebno naglasila nakon što smo se poljubile: “Baba sad ne bode kad ljubi! Aaa? Sredila se malo.” Iako ima skoro 80 godina i 4 razreda škole, saznala je za kremu za depilaciju pa njome uklanja “bradu i brkove” kako ona veli. Sa njima je bila još i jedna komšinica koja se brzo izgubila tako da su njih dvije vodile glavnu riječ, uglavnom istovremeno. Kao i većina starih ljudi nisu se zamarale skrupuluma i lažnim obzirima kako to obično rade mlađi ljudi, već su jedna drugoj upadale u riječ otvoreno se ne slažući jedna sa drugom, podbadajući se i smijući. Zanimljivo je kako stari ljudi pomalo podsjećaju na tinejdžere. Čim moja baba nešto izvali, a izvaljuje počesto, tetka-baba je dočeka: “Kako ti to tako? Ne laprdaj. Pusti djecu. Kao da si ti u njihovim godinama…” i sad tu mogu ići razni nastavci. Rečenica je univerzalna. A baba-tetka je opet imala svoju priču. Kako je ipak vidjela svijeta i godinama živjela u jednom od većih gradova Njemačke, tako su joj i vidici bili širi. Pričala je o gledanju u sunce, sungazing-u, i o tome kako zna da to radi kod svoje kuće (preselila je iz Njemačke u Srbiju) da bi komšije rekle da je prolupala sa čim se otvoreno slagala i njena sestra. “Ko je vidio blejati u sunce?! Bože svašta, kao da nemam pametnija posla. Što ne gledaš u televizor? Žena pod stare dane pošandrcala. ” Baba-tetka joj vrati na svaku njenu pa je “prepucavanje” bio način komunikaciju. Ipak, bilo je i stvari gdje su se i slagale. Pošto sam babi donijela album sa slikama vjenačnanja to ih je umirilo sledećih pola sata. Svaka slika je prokomentarisana, a svakom gostu se moralo ime znati. “E baš ste bili lijepi.”, veli baba-tetka nadvirujući se na album koji je baba držala jer sam ja ipak njena unuka. “Lijepi, lijepi.”, potvrđuje baba. “Pravi mladenci.” nastavljaja jedna od njih, a druga odmah potvrđuje: ” Pravi, pravi, nego šta.” I tako do poslednje slike, sa ponekim vraćanjem na prethodne da se utvrdi gradivo.

Kad su završile sa pregledanjem slika, bilo je već pokasno i ja sam trebala krenuti. Međutim, baba je morala da da posljednje instrukcije prije odlaska. Kako je neće biti 10 dana i kako bih je trebala nazvati kad već ima mobilni kod sebe da čujem kako je i kako nju nema ko drugi nazvati nego ja. Nije čestito ni završila rečenicu već se čulo:”Opet ti svoje! Kako ti to tako? Ne laprdaj. Pusti djecu. Kao da si ti u njihovim godinama letila svojoj babi. Budi sretna što ti dođe. Ajd ti, sine, svojim putem. Pusti babe kraju.”

preuzeto sa: karadara.net