Prije nekoliko dana desetine hiljada ljudi (prvenstveno mladih) je u Berlinu izašlo na demonstracije za obnovljivu energiju. Ja im se divim. A svi mi kolektivno treba da se divimo toj omladini koja se bori za nešto što nama eto ponekad uđe na jedno, a izađe na drugo uho. Pitam se, možemo li mi kao oni? Ako sad ne možemo, a želimo biti tako odvažni i hrabri pričajmo o njima. Pričajmo o metodama njihovog ujedinjenja, o njihovim ciljevima i idejama. Pričajmo o njihovom putu dolaska do cilja, o njihovim motivima i kanalisanju bunta. Onda pričajmo o sebi, ali nemoj da se razočaramo na samom početku.

Mene mnogo ljuti što smo nezainteresovani za sebe i ono što naš život čini nekvalitetnijim. Sam taj problem nezainteresovanosti domaće omladine leži upravo u samoj omladini koja je navikla da svoj život živi od danas pa do sutra; neprestanim klađenjem, opijanjem, tučama, odnosno uviđanjem lažnih vrijednosti koje omladinu motivišu na kriminal i nasilje. Ta činjenica je dokazana visokom stopom kriminala kojim se bave mladi ljudi.

Da li je uopšte moguće taj bunt usmjeriti u pozitivnom smjeru, a negativnu energiju učiniti pozitivnom?

Svi koji žele da se upoznaju sa omladinom na kojoj ostaju vrijednosti našeg kulturnog naslijeđa treba daprošetaju najljepšom banjalučkom ulicom. Sa prvim koracima neka se osvrnu na mlade ljude koji im dolaze u susret. Na njihov način hoda, razgovora...Nemojte se razočarati kada vas budu posmatrali otvorenih usta, tako oni inače. Takođe, nemojte se razočarati u veliki broj mladih djevojaka koje psuju, pljuju i smiju se na tako ružan način da ometaju harmoniju vaše šetnje.

Zatim posjetite neki od kafića u kojima se okuplja omladina koju ste sreli na ulici. Pokušajte zauzeti mjesto sa kojeg ćete biti u prilici da čujete što više dijaloga. Opet kažem, nemojte se razočarati pričama o starletama, te komentarisanju sportskih događaja na veoma prost i krajnje primitivan način. Sljedeće što ćete možda čuti je to kako je život loš i kako porodice jedva „sklapaju kraj sa krajem“. Tad se možda obradujete, jer ste se ponadali da oni žele da učestvuju u stvaranju boljeg života, da su spremni da se bore. No, već trenutak poslije ste razočarani, jer je takva izjava praćena paljenjem cigarete i uzimanjem kladioničarske liste da se sastavi što bolji tiket. Dakle, ništa od volje za promjenom i aktivizmom.

Svakako, ja ne promovišem nikakav politički stav niti sam usmjeren protiv bilo koga. Samo, razmišljam o tome da upravo generacije današnje omladine moraju da sačuvaju naše kulturno naslijeđe. To možemo uraditi samo ako se budemo borili za pozitivne vrijednosti, ali na krajnje miran i pozitivan način. Na onaj način na koji su to radili učenici banjalučke Gimnazije za vrijeme okupacije u drugoj deceniji dvadesetog vijeka.

Mladi gimnazijalci su se tada ujedinjavali i pružali otpor okupatoru organizujući književne večeri, pozorišne predstave, zajedničke sastanke koji bi danas ličili na konferencije, promovišući kulturu i svoju ideju slobode po okolini grada, krijući onuliteraturu kojaje mogla biti uništena od strane okupatora. Nakon što su otkriveni, bili su okrivljeni, pa osuđeni.

Svakako, mi danas nemamo priliku i nesreću da se borimo protiv vojne okupacije. No, mi imamo jedan drugi problem, a radi se o tome da nas je okupirala nekultura i primitivizam, pa samo protiv toga treba da se borimo. Ta borba je krajnje lagana, a mi otkrijmo kako ćemo se udruživati. Čitajmo zajedno, pričajmo o tome što smo pročitali, pišimo!Ne postoji nijedno javno tužilaštvo koje može da nas okrivi zbog letargije – naši tužioci biće naša djeca. Ne postoji nijedan državni sud koji može da nas osudi, ali sami sebe ćemo osuditi na loš život.

Krajnje je vrijeme da se okrenemo sebi. Vrijeme je da odredimo svoju misiju. Misiju koja se može ostvariti samo neprekidnim usavršavanjem i radom na sebi. Ako to ne odradimo sada, primitivizam će nas pojesti, i od onoga što smo naslijedili neće ostati ništa. Ostaće malo i o onima koji su se zaista borili za istinu i prave vrijednosti. Na putu smo da izgubimo njihov ponos i ideju koje nosimo našim življenjem. Na putu smo da propadnemo. Ali ovaj put, za to neće biti krivi političari.