Nema spora, činjenica je da se na privatnim fakultetima uči daleko manje nego u pojedinim srednjim školama u Banjoj Luci. Svi mi znamo kako funkcioniše princip kad su privatni fakulteti kod nas u pitanju: plati se školarina, odlazi se na ispite i kad taj proces ponavljate tri-četiri godine-dobijete diplomu. Uostalom, da li poznajete bilo koga ko je upisao privatni fakultet, redovno išao na ispite i NIJE isti završio u roku ili do godinu dana nakon roka?

Prema tome, nije sporno da su privatni fakulteti kod nas daleko od fakulteta. No, da li su oni isključivo odgovorni za katastrofu u našem obrazovnom sistemu? Ko je uopšte dozvolio da ti privatni koledži, akademije, visoke škole i ostala čudesa funkcionišu tako kako funkcionišu? Ko je za to odgovoran? Neko je morao donijeti zakon i ostale akte koji to dopuštaju. Većina ljudi koji su dozvolili takvo stanje i koji, na kraju krajeva, u značajnoj mjeri i jesu vlasnici mnogih privatnih fakulteta-zapravo jesu ljudi iz političkog sistema, kao i sami profesori na državnim fakultetima.

Međutim, čak ni tu nije korjen problema mada zbilja jeste skandalozno da politička i obrazovna elita učestvuje u genocidu nad domaćim obrazovanjem. Osnovni problem leži u činjenici da je kod nas papir postao važniji od samog znanja. Budući da je jedini atraktivan posao onaj u državnoj službi, a da je taj posao nemoguće dobiti bez jake veze, smisao obrazovanja u Republici Srpskoj postala je forma, dok na suštinu više niko ne misli. Nije važno šta neko zna, bitno je koga poznaje. Posao u javnom sektoru dobija se ne na osnovu sposobnosti i znanja, nego na osnovu poznanstava, te je u tom smislu zapravo i nevažno da li nešto znate, bitno je samo koliko su vam jaka leđa.

Upravo iz tog razloga obezvrijeđeno je učenje i cijeli obrazovni sistem. Niti državni fakulteti više ne funkcionišu na normalan način. Sve je prilagođeno potrebi studenata da dobiju papir kako bi mogli potom tražiti štelu za posao u javnom sektoru. Jedino je na državnim fakultetima do toga malo teže doći, ne zato što se na njima ne znam kakvo znanje traži, već zbog javašluka samih profesora na državnim fakultetima koji ne vrše svoje obaveze na adekvatan način. U principu, danas u obrazovanju imamo onaj sistem koji u zdravstvu funkcioniše odavno: profesori na državnim fakultetima uglavnom predaju i na privatnim školama, baš kao što ljekari pored posla u javnom sektoru zdravstva imaju listom i privatne ordinacije. I kao što ljekari otaljavaju posao u državnoj bolnici i traže način da pacijente prebace u svoje privatne ordinacije, tako i profesori nastoje da što više studenata upišu privatne fakultete jer su tamo školarine značajno veće i, samim tim, daleko su veće i apanaže profesora.

Obzirom da privreda praktično ne postoji, samo znanje i vještine nisu važni jer studenti niti žele niti imaju gdje da rade u privredi. S druge strane, oni koji žele da zaista uče i kojima je važno znanje uglavnom napuštaju zemlju i svoje znanje potom naplaćuju u inostranstvu, što je potpuno legitimno iako zemlju ostavlja bez njenog najvažnijeg bogatstva-stručnih kadrova. Naravno da stoga ovdje ostaju oni koji su srednje vrijednosti, da ne kažem mediokriteti, i naravno da se takvo stanje samo od sebe dalje reprodukuje jer na važne pozicije svake godine dolaze sve nesposobniji i nesposobniji. To je inače i razlog zašto lošeg političara na vlasti nasljeđuje gori i zašto nam nigdje nema svjetla da se ukaže na kraju ovog mračnog tunela.

Potpuno je, zato, izvjesno da će polukolonijalni status ove zemlje samo da se produbljuje, baš kao što će svi koji ostanu u Republici Srpskoj i cijeloj Bosni i Hercegovini biti svojevrsna zamorčad koja će služiiti da kupuju i konzumiraju proizvode krajnje sumnjivog kvaliteta a koji nikad ne bi mogli da se prodaju u zemljama višeg standarda i ozbiljnijeg i uređenijeg sistema. Mi ličimo na onu zmiju koja jede svoj sopstveni rep dok, naposljetku, sama sebe potpuno ne proguta.