Ekonomska kriza u našem društvu nema samo političke uzroke. Pisao sam već o tome da dosta odgovornosti ima i u nama samima. Ne radimo dovoljno i zapuštamo ono što nam je od predaka dato. Postoji još jedan ozbiljan problem: u našem društvu sve je manje stvaralaca a sve više parazita i prodavaca magle.

Naime, ekonomiju svake zemlje naprijed vuče proizvodnja. Nove vrijednosti. Te nove vrijednosti jesu nešto konkretno, jesu nešto što je realno. Mi danas proizvodimo nikad manje. Razlog za to leži u činjenici da imamo nikad manje ljudi sposobnih da nešto naprave. Tehničke fakultete upisuje nikad manje studenata. Oskudijevamo sa kvalitetnim inženjerima koji su jedini kvalifikovani da guraju privredu naprijed time što će unaprijediti proizvodnju, odnosno učiniti naše proizvode konkurentnim na tržištu. Naši najbolji inženjeri napuštaju zemlju a svake godine ih sve manje i manje izlazi sa fakulteta.

Ako pogledamo ono malo firmi u Republici Srpskoj koje posluju pozitivno shvatićemo da u njima rade odlični inženjeri, sposobni ljudi koji znaju da prave kvalitetne proizvode. To su izvozne firme sposobne da se takmiče sa drugima. S druge strane, sve ono što je nekonkurentno u našoj privredi i u našoj državi uopšte vode raznorazni menadžeri, ekonomisti, pravnici i ljudi školovani na različitim fakultetima društvenih djelatnosti (čast izuzecima). Privatni fakulteti su tu tek napravili potpun haos. Gomila nedovoljno sposobnih kadrova upravlja zemljom i privredom. Na čelu državnih institucija i propalih i nekonkuretnih firmi su loši kadrovi. Zarad kupovine socijalnog mira i političkih interesa smještaju se podobni u različite ustanove i firme, s tim da ti ljudi nisu kompetentni da vode niti troje ljudi a kamoli ozbiljne sisteme.

Zato smo prinuđeni da prodajemo maglu i bistrimo visoku politiku. Svi su sve više zavisni od države jer ponestaje firmi sposobnih da se same bore na tržištu usljed svoje globalne nekonkurentnosti. A nekonkurentnost nije ništa drugo nego manjak znanja u odnosu na konkurenciju. Tako smo svi u prilici da vidimo mlade ljude koji upisuju društvene fakultete samo da bi došli do diplome, bez motiva za učenjem, kako bi preko partija došli do nekog položaja. Oni putem partijskih foruma i interneta pokušavaju da objasne da nešto rade i da imaju nekakvu funkciju. Istina je da su oni potpuno nesposobni, da nemaju znanje i da su paraziti. U prodavanju magle im pomažu različiti tzv. „PR eksperti“ koji neprestano ponavljaju fraze o potrebi za komunikacijom, ovim, onim. To su sve gluposti. Suština je dobar proizvod. Suština je nova vrijednost. Mi kao društvo to ne proizvodimo i zato nam je tako kako nam je. Kad imate dobar proizvod svi će da vas pronađu jer se o vama priča. Sve jedna naša kompanija koja ima kvalitetne proizvode izvozi u Evropu i svijet a njeni kupci je pronalaze bez bilo kakvog posebnog „Pi-ara“. Kvalitet je najbolja reklama.

Zato treba biti pošten i reći: naša ekonomska kriza ima osnovni uzrok u nesposobnosti ogromne većine naših ljudi. Nema dovoljno stvaralaca a previše je parazita i prodavača magle. U svakoj normalnoj državi morate imati jak stvaralački i proizvodni sektor. Bez njega je nemoguće razvijati uslužne djelatnosti. Kod nas je obrnuto: svi bi da budu neki posrednici, bilo da je riječ o sektoru trgovine, prava, menadžmenta, marketinga. Zaboravlja se da ti sektori služe kao pomoćni akteri proizvodnog procesa kao ključnog i osnovnog, od kojeg dalje sve proističe. Kod nas na jednog inženjera dolazi na desetine pravnika, menadžera, birokrata, savjetnika, političara, Pi-arova i ostalih čudesa i bezveznjakovića. I zato i jesmo društvo parazita, nesposobno da stvara bilo šta.