Srbi i Bošnjaci, prestanite da se mrzite ili Normalna platforma za sve poštene ljude u Bosni i Hercegovini

Kad pratimo vijesti na različitim portalima u Bosni i Hercegovini vrlo brzo uočimo ogromnu negativnu energiju koju, najčešće mada ne jedino, emituju mlađi ljudi srpske i bošnjačke nacionalnosti jedni prema drugima. Odnosno, da budem potpuno precizan, riječ je o otvorenim i primitivnim izlivima mržnje, odvratnim uvredama po nacionalnoj osnovi i najvulgarnijim psovkama kojima se ti ljudi međusobo časte.

Nije toliki problem što oni izbacuju na taj način svoje frustracije. Daleko veća neprilika je u tome što oni tako kontaminiraju prostor u ovoj zemlji. Nameću mržnju kao standardan obrazac koji odlikuje međunacionalne odnose. Takođe, što je posebno pogubno, takvim načinom komunikacije oni zatvaraju usta normalnom svijetu i među Srbima i među Bošnjacima koji ne dijeli njihove vrijednosti. Kaže Andrić „dođe tako vrijeme kad pamet zašuti, budala progovori a fukara se obogati“. Mi, nažalost, danas živimo upravo u takvom vremenu.

Treba razjasniti stvari: dobar dio tih komentara mržnje produkuju članovi stranaka koji su plaćeni za to, kao i određene bezbjednosne (čitaj-udba) strukture. Njihov cilj je jasan: držati ljude u stalnom konfliktu kako bi postojeće političke elite mogle što duže da ostanu na svojim pozicijama bez da rade bilo šta. Ako su ljudi toliko međusobno posvađani da se ne mogu dogovoriti oko bilo čega onda je političarima lako jer uvijek imaju izgovor da oni ne mogu više da urade „jer narod neće drugačije“. Tako je, primjera radi, bošnjačkom i srpskom vlastelinu lako da se održava na vlasti jer mu je dovoljno samo da galami da čuva Bosnu ili da ne da Srpsku. Ništa više od toga. A godine prolaze, ljudi osiromašuju, mladi odlaze iz zemlje a političari nastavljaju da se bogate i bogate.

U istom su kalupu i takozvane nacionalne elite: sve one listom služe da opravdavaju političare i da i dalje zamućuju vodu i svađaju ljude. Manipulišu istorijom i proteklim ratom, žrtvama toga rata i svima nama, našim strahovima i kompleksima, kako bi nas što duže u što čvršće držale u ovom zarobljeništvu. Svaki pokušaj da se nešto promjeni te elite, u sadejstvu sa korumpiranim medijima i političarima, obesmišljavaju tako što ili anatemišu ljude koji pokušavaju nešto da promjene ili prosipaju staru, izlizanu priču o ugroženosti, izdaji, zaštiti nacionalnih interesa. U takvoj situaciji čini se da izlaza nema.

Ali, to je optička varka koju nam oni nameću. Izlaza itekako ima. Ono što svi moramo shvatiti, i Srbi i Bošnjaci, jeste da ne mogu svi ljudi biti loši i zlonamjerni. Nije svaki Srbin zločinac kao što nije svaki Bošnjak mudžahedin i vehabija. Stravično je da se moje mišljenje diskvalifikuje kod Bošnjaka samo zato što sam Srbin, kao što je rasistički tvrditi da Bošnjaci nemaju šta da se petljaju u Republiku Srpsku: pa, sačekajte, ako Bošnjak neki živi u Banjoj Luci on ima sva ona prava koja ima svaki drugi građanin Banje Luke i Republike Srpske. Ne može Srpska biti ekskluzivna tvorevina jedne nacije jer je to protivustavno (po ustavu RS, svi njeni građani su jednaki pred zakonom bez obzira na nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost). Ako mi postavimo stvari da Srbi imaju ekskluzivitet u Republici Srpskoj a Bošnjaci u Federaciji onda moramo znati da će to praktično značiti da će političke partije, koje sebe predstavljaju kao zaštitnike nacionalnih interesa, potpuno zavladati svim resursima i Srpske i Federacije a mi ćemo biti njihovi kmetovi koji im služe kao potrošna roba.

Dakle, mi trebamo da slušamo i uvažavamo jedne druge i onda kad se ne slažemo oko nekih stvari. Nije dobro ići niti u drugu krajnost: negirati da postoje u BiH različiti narodi. Svi oni imaju neki svoj osjećaj nacionalne pripadnosti, poštuju svoju kulturu, istoriju i identitet. To se mora uvažavati na svim stranama. Nije pametno reći da smo sad svi isti, da treba zanemariti razlike: to je takođe totalitarizam, jer je svaki čovjek različit od drugoga.

Zato treba biti uvijek oprezan. Ne možemo u Bosni i Hercegovini više dozvoliti da ide kako ide ali nije pametno nuditi odmah i instant rješenja za izlazak iz krize koja nas sve uništava. Nije rješenje raspad Bosne, jer znamo da to Bošnjaci ne mogu dozvoliti. Nije rješenje ni ukidanje Republike Srpske, jer to opet ne mogu prihvatiti Srbi. Rješenje su i Bosna i Republika Srpska u njoj. Bosna, koja ne negira Srpsku, i Srpska koja ne negira Bosnu i Bošnjake koji žive u Republici Srpskoj. Svi moraju biti ravnopravni i svi se moraju osjećati dobro u ovoj zemlji koja je svih nas. I zato treba težiti situaciji da ja potpuno relaksirano, u Banjoj Luci kažem da je Bosna i Hercegovina moja država i da se ponosim kako je uređena, kao što volim i svoju Republiku Srpsku koja je njen sastavni dio. Baš kao što i Bošnjak u toj istoj Banjoj Luci treba da se osjeća bezbjednim u svome gradu i svojoj državi Bosni i Hercegovini, a da poštuje i bude lojalan entitetu Republici Srpskoj u kojem živi. Ista stvar da bude i u Sarajevu, u Federaciji i na svakom drugom mjestu u Bosni i Hercegovini.

Hoću da Republika Srpska radi za Bosnu i Hercegovinu i da Bosna i Hercegovina radi za Republiku Srpsku. Da vučemo jedne druge naprijed, a ne da se zavežemo u mržnji i konfliktu pa trunemo zajedno na dnu. Hoću da naša djeca žive u Bosni koja je poput Švajcarske: ne znaju ni kako im se zove kanton, ni kako predsjednik, ali vole i kanton i entitet i državu jer im je dobro tu gdje žive. Ja sam zaista uvjeren da mi od Bosne možemo napraviti Švajcarsku ako to stvarno i hoćemo i ako dostignemo taj civilizacijski nivo da sarađujemo umjesto da se međusobno saplićemo.

Kad dođemo do tog nivoa, kad se oslobodimo mržnje, kad fukaru stjeramo tamo gdje zaslužuje da bude, kad budalama zapušimo usta i kad konačno počnemo da puštamo našu pamet da vodi ovu zemlju-sve ovo će postati normalno.

Uvešćemo i Bosnu i Srpsku u red civilizovanih evropskih mjesta. Ojačaćemo svoju ekonomiju, sami ćemo se dogovarati i voditi svoju zemlju umjesto stranaca koji sad ovdje rade šta god žele, nikome ne odgovaraju i primaju ogromne plate. Mi kad hoćemo možemo da se dogovorimo o svemu, uvažavajući uvijek jedne druge. A danas nam je najbitnije da se prestanemo svađati, da zaposlimo našu omladinu, da vodimo računa o tome da naši stari imaju dostojanstven život, da smanjimo javašluk u administraciji, da oporavimo zemlju.

Normalni ljudi, Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Ukrajinci, Jevreji, Romi i svi oni koji žive u Bosni i Hercegovini-to mogu i znaju da učine. Sad je samo pitanje koliko će još dugo oni da se povlače pred fukarom i budalom.