Miloš Vuković
Mala škola velikih ekonomskih pojmova: Nejednaka raspodjela bogatstva i Paretovo pravilo
“Neravnoteža između bogatih i siromašnih je najstarija i najveća smrtonosna bolest svih republika”, Plutarch, 46-120 AD.
Kako bi napravili pravilan uvod u današnju pricču o nejednakoj raspodjeli bogastva, današnje lamentiranje počećemo analizom informacije koja se prije nekoliko sedmica pojavila u domaćoj štampi. Naime, objavljen je tekst o neovlašćenim finansijskim odlivima iz zemalja u razvoju sa posebnim osvrtom na Crnu Goru, a koji je pripremila međunarodna Fondacija Global Financial Integrity (veoma je važno podvući da se ne radi o nezakonitim, već o neovlašćenim finansijskim odlivima). U samom tekstu, vrlo šturo su navedene razmjere ovakvih transakcija na svjetskom nivou, već su se fokusirali na Crnu Goru i podatke o njoj. Pošto je Crna Gora mala za naše velike kalkulatore, u narednom tekstu ćemo se baviti ciframa na svjetskom nivou.
Procjena je da je samo u 2011. godini iznos neovlašćenih finansijskih odliva iz zemalja u razvoju iznosio 946,7 milijardi dolara (2,6 milijardi dolara dnevno ili 107 miliona dolara na sat ili 1,8 miliona dolara u minuti ili oko 30.000 dolara u sekundi), dok je ukupan odliv u periodu između 2002. – 2011. godine iznosio nevjerovatnih (i nedosanjanih) 5,9 hiljada milijardi dolara. Prevrćete očima dok pokušavate da zamislite koliko je to nula, sigurni smo. Nesreća u nesreći je ta što je tempo rasta neovlašćenih finansijskih transakcija bio ogromnih 10% na godišnjem nivou, što će biti trend i u narednom periodu.
Pitate se kakve to veze ima sa današnjom temom o nejednakoj raspodjeli bogatstva? U izvještaju se kaže da 10 zemalja koje imaju najviše neovlašćenih finansijskih transakcija učestvuju sa čak 72% od ukupnog iznosa ovih transakcija.
U ekonomiji ovu pojavu nazivamo Paretovim pravilom ili Pravilo 80/20; pravilo je nazvano po italijanskom ekonomisti Vilfredu Paretu, koji je u istraživanju iz 1906. godine o raspodjeli nacionalnog bogatstva otkrio, da u Italiji oko 20% porodica posjeduju oko 80% kapitala.
Vilfredo je definisao pravilo prije 100 i kusur godina. Pitali smo se kakvo je stanje u današnje doba? Čitajte sad dobro: ako je vjerovati zvaničnim podacima Vlade SAD, to nije obećana zemlja; prije krize, 2007. godine, 1% američke populacije imalo je u vlasništvu 34,6% ukupnog američkog bogatstva, dok su sljedećih 19% imali 50,5% američkog bogatstva. Prostim sabiranjem dolazimo do činjenice da je 20% najbogatijih Amerikanaca imalo 85% ukupnog američkog bogatstva, dok je 80% Amerikanaca posjedovalo svega 15% ukupnog američkog bogatstva! Takođe, u periodu između 2002. do 2007. godine, prihod 1% najbogatijih Amerikanaca je rastao 10 puta brže nego prihod ostalih 90%.
Postaje još bolje, pazite sad: Nakon krize iz 2008. godine, udio ukupnog bogatstva u vlasništvu u prvih 1 % stanovništva porastao je sa 34,6% na 37,1 %, a da je bogatstvo prvih 20% Amerikanaca u stvari porastao je sa 85% na 87,7%.
Koga je kriza pogodila a ko je uvećao bogatstvo?
Tekst preuzet sa: finomen.me