Nikad nisam bila obožavalac pretprazničnog doba godine. Valjda zato što mi je posljednjih desetak godina odraslog života jasno da su praznici u stvari „sreća na steroidima“. Nekako na silu.

Na silu se troši novac koji većina (objektivno) nema, kako bi poklonima popunili rupe koje su nastale jer ostatak godine nemaju vremena za supružnike, djecu, roditelje, prijatelje... Naravno da je lijepo poklanjati, ali iskreno, koliko vremena ste odvojili da smislite i napravite originalan poklon za svoje bližnje, neku sitnicu? Nemate vremena za to? Znam. Šteta.

Sjećam se, moj brat je godinama svima u familiji poklanjao pjesme, isječke iz romana ili priča, i kesicu sa suvim voćem, orasima i karamelama. Jedva sam čekala te njegove poklone samo da vidim šta mi je za ovu godinu odabrao, kakvu mi poruku šalje baš tom pjesmom, baš tom pričom. To su bili divni, lični, posvećeni pokloni.

Ovaj vikend je bila nevjerovatna gužva, u saobraćaju, na ulici, u svakoj prodavnici. Čini mi se da je sve i jedan stanovnik ove naše male zajednice pohrlio da nešto kupi, da nešto nađe... Meni se učinilo kao da traže malo mira za sebe, malo zaborava i oduška, pa se trošilo kao da sledeći mjesec ne postoji. A možda su samo razgledali?

U 2014. godini budite zaista srećni, sjetite se da je sreća stvar izbora i da svako od nas ima razloga da bude srećan. Neko jer je zdrav, neko jer je roditelj, neko što ima roditelje, neko jer je zaljubljen, ili što ima posao, stan, prave prijatelje... dopunite spisak. I da ne zaboravim, budite zahvalni na svemu što imate. Razmislite o tome, i vidjećete da sreća ništa ne košta. Volite.