Da li je neko razmišljao o tome koliki je ukupan broj savjetnika u organima vlasti u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i na nivou organa i institucija Bosne i Hercegovine? Samo letimičnim pregledom, prateći medijske izvještaje, primjetio sam da samo u RS postoji na desetine i desetine savjetnika. I to ne samo savjetnika predsjednika Republike, nego i čitav niz savjetnika ministara, funkcionera u zajedničkim organima u Sarajevu, predsjednika Vlade RS, predsjednika Narodne skupštine RS, savjetnika u Vijeću naroda RS, savjetnika lokalnih opštinskih funkcionera. I tako dalje, i tako sve dalje.

Naravno da je logično pitanje: šta armija tih savjetnika radi? Da bi smo došli do adekvatnog odgovora na to pitanje pogledajmo finalne efekte rada svih institucija u ovoj državi. Odgovor je jasan: nula.

Niko u vlasti na bilo kojem nivou nema argumente. Argumenti su jedino rezultati. U državi sa ovolikim brojem nezaposlenih, endemskom korupcijom i raspadom socijalnih fondova i izostankom akumulacije za buduće investicione cikluse jasno je da su vlasti na svim nivoima nekompetentne. Što dalje znači da su nekompetentni i svi ti savjetnici. Ko su ti ljudi i kakve biografije nose sa sobom da bi mogli nekoga nešto da savjetuju? U razvijenim državama savjetnicima se imenuju iskusni ljudi koji su stekli ogromno iskustvo i odlične rezultate u poljima biznisa, akademskog rada, diplomatije ili neke druge srodne oblasti društvenog rada koji im daju pokriće da pretenduju da realno mogu obogatiti rad funkcionera. Kod nas to apsolutno nije slučaj: oni koji vrijede su izbačeni na margine društenog života i preostaje im jedino da se ili pomire sa sudbinom autsajdera ili da napuste zemlju i prepuste je mediokritetima.

Jedan momenat je posebno zanimljiv: zamislimo da nemamo ovoliki broj savjetnika, poslanika, ministara i drugih zaposlenika u upravi koji dobijaju platu iz budžeta-tek bi onda vidjeli kolika je stvarna stopa nezaposlenosti u RS i BiH. Partije i političari u institucije sistema ubacuju svoje ljude kako bi se okružili poslušnicima, klimoglavcima i onima koji će im donositi glasove na narednim izborima. Stvara se fiktivna zaposlenost kojoj apsolutno nema mjesta imajući u vidu realne kapacitete privrede. Posebno je licemjerno kad domaće vlasti kritikuju strance i MMF budući da jedino stranim kreditima mogu isplatiti naknade ljudima koje su nakalemile na budžet-bez tih kredita sistem bi odavno krahirao.

Vratimo se savjetnicima. Jasno je da ti ljudi nemaju profesionalne i sve ostale reference koje bi trebalo da krase stručnjake, prosto zato što nigdje ne vidimo rezultate i efekte njihovih savjeta. Dakle, taj kriterijum im ne ide u prilog. No, ono što ih diskvalifikuje jeste i jedan drugi kriterijum koji je odavno napustio domaći javni prostor iako to nikako nije smjelo da se desi. Riječ je o moralnim referencama. Odnosno, treba jasno naglasiti da svi ti vještački savjetnici imaju problem i sa obrazom (ili, bolje rečeno, nemaju) jer mirne savjesti svaki mjesec dolaze u banku i dižu novac koji apsolutno nisu zaslužili. Nisu ga zaradili.

Prijedlog je veoma jasan: savjetnici u narednih deset godina trebaju da rade bez naknade. Zapravo, savjetnička uloga i jeste takva da oni ne rade-oni ponekad pomažu u radu izabranim funkcionerima. BiH i RS su presiromašne da bi mogle da plaćaju savjetnike. Ali, može se napraviti i kompromis: neka svi savjetnici za početak nude svoje „konsultantske usluge“ besplatno a kad od tih usluga dođe do konkretnih i kvantitativno i kvalitativno utvrdivih rezultata može im se isplatiti određeni procenat. Vrlo jednostavno, vrlo poznato u razvijenim društvima. Ako nema efekata od njihovih savjeta, ne može biti niti plata.

Građani koji nemaju posla trebaju da se raspituju ko su sve ti ljudi koji preživaju na budžetu. Atmosfera linča uopšte nije loša dok do samog linča ne dođe budući da primitivna društva poput našeg ne poznaju legitimne forme funkcionisanja sistema koje sankcionišu nerad. Svi državni paraziti moraju se početi osjećati ugroženima kako bi se makar i na primitivnom nivou početi izgrađivati osjećaj odgovornosti u društvu koje danas apsolutno počiva na neograničenoj samovolji političara i tajkuna. A ako do samog linča i dođe teško da neko od strane onih koji su u državnom aparatu ima pravo na prigovore budući da su sami direktno doprinijeli takvom stanju sistemskim uništavanjem načela pravednosti, efikasnosti i vladavine prava a što je i dovelo do današnjeg stanja.