Prije mjesec dana jedan prijatelj mi kaže da je dobio poruku od osobe bliske vrhu SNSD-a, prema kojoj se u ovoj stranci vrlo ozbiljno razmatra da njihov kandidat za predsjednika Republike Srpske bude Emir Kusturica.

Naravno, vjerujući vlastitim informacijama, te osjećaju i iskustvu stečenom u politici prethodnih 14 godina, nasmijem se, kažem da se radi o odličnoj šali i vjerovatno o prvoj od mnogih dimnih bombi koje nas očekuju u narednom periodu kada su u pitanju kandidature za najviše pozicije.
Međutim, nakon današnje izjave predsjednika Dodika u kojoj, ni manje ni više, saopštava da je „Kusturica bez sumnje najuticajniji Srbin u svijetu“ ozbiljno sam se zamislio. Objašnjenje je neprevaziđeno. Zato što „doručkuje sa Monikom Beluči a večera sa Putinom“!?

Ali, da ne žurimo sa zaključcima. Definitivno, kandidaturu Emirovu za prvog čovjeka RS ne treba odbaciti, kao jedan od mogućih ishoda SNSD-ove kombinatorike za naredne izbore. Iz njihovog ugla, čovjek je popularan, nije član SNSD-a, ali im je bliži nego većina članova, Dodik mu je Bog isto kao i on Dodiku. Sve elemente dobrog SNSD-ovog kandidata Nemanja (vjerovatno bi pod tim imenom išao u kampanju) posjeduje.

Ali, realno, Dodikova izjava je vjerovatno samo još jedno neutemeljeno „duvanje u leđa“ svom favoritu, kao što je radio nekad sa Borisom Tadićem i Vukom Jeremićem ili kao što još uvijek radi sa vladikom Grigorijem, te sa svojim investitorskim miljenicima poput Miškovića i Draškovića ( „Srbija treba što više potentnih investitora kao što je Mišković“ - izjavio je Dodik kad je Mišković već bio uhapšen).
Kusturica je veliki režiser. I treba biti realan, sve nas je „kupio“ sa Doli Bel i sa Ocem na službenom putu, kao i sa svojim nekonvencionalnim odnosom prema slavi, ustaljenim pravilima i autoritetima. I danas se prepričava kako Kusta nije otišao na ceremoniju da preuzme Zlatnu palmu jer je morao u stanu mijenjati parket ili kad se na nekoj zabavi u Kanu pojavio sa ciganskim orkestrom, koji naravno nije imao VIP pozivnice, itd...

Međutim, u međuvremenu je Emir postao jedna od najdosljednijih budžetskih pijavica srpskih budžeta sa obe strane Drine. Nakon DS-ove i DSS-ove vlasti u Srbiji, sada se prebacio u RS i ide mu veoma dobro sa SNSD-om.  Uz to već deset godina nije snimio pristojan film, valjda ne stiže ( još od „Život je čudo“ ).  
Ne želim da ovaj tekst posvetim tome, nego samo da postavim jedno pitanje koje me već dugo „žulja“. Andrićgrad. Sjajna ideja, odlična promocija Srpske, Ive Andrića, naše kulture, književnosti i istorije, ali zašto je u vlasništvu Emira Kusturice? Zašto je Republika Srpska dala 15 miliona KM (ukupno će koštati 35) za ovaj projekat, a pravo upravljanja i većinsko vlasništvo je kod Emira Kusturice? I, posebno naopako i kriminalno, zašto je Vlada RS oslobodila Emira obaveze da, dok troši pare naroda Republike Srpske, poštuje Zakon o javnim nabavkama.

Navodim ovaj primjer jer se tiče Republike Srpske i siromašnog naroda koji ovde živi. Zar nije mogao „najuticajniji od svih Srba“ da se zadovolji honorarom od npr. 1 ili 2 miliona eura za vođenje projekta Andrićgrad, da Republika Srpska plaća troškove gradnje i da joj Andrićgrad, na kraju, ostane u vlasništvu, što bi bilo normalno?

Sve to bi bilo bolje od ovoga šta imamo danas. Da ne bude zabune, kad jednog dana i Emir pođe na onaj svijet ( nadam se da će poživjeti u zdravlju bar 100 godina ) biologija i pravo dovešće do nečega što se zove ostavinska rasprava. Na toj raspravi, kad se bude dijelio Andrićgrad, u nadležnom sudu neće biti ni predsjednika RS, ni generalnog sekretara Vlade RS. Na toj raspravi će biti Emirova djeca. Koja to kasnije mogu prodati, iznajmiti, pretvoriti u nešto sasvim drugačije, jednostavno Republika Srpska je izgradila Andrićgrad i poklonila ga Kusturici.

Eto, konačno sam napisao nešto što već dugo čeka, ali pravi okidač za tekst je bilo nešto drugo. Po ko zna koji put, predsjednik je promašio.

Ipak je Novak ispred Emira. Ipak ono što Srbija i srpski narod dobijaju od Đokovića ne može dostići nijedan drugi pripadnik srpskog naroda u današnjem vremenu. Ipak niko kao Novak ne ostvaruje takav efekat na popravljanju našeg imidža i na predstavljanju dobre strane onoga što Srbi jesu, kao narod. Ipak, niko kao on ne čini toliko da pokaže da smo mi jedan ponosan evropski narod – tvrdoglav, hirovit, nepredvidiv, ali otvoren i iskren u isto vrijeme.

Nepravedno bi bilo prema Đokoviću da se, makar na nekom portalu, ne pojavi drugačije mišljenje od onoga što je danas rekao predsjednik RS.

A, što se tiče Kusturice, možda bi mogao snimiti film o prebijanju, maltetiranju i hapšenju porodice Vulić. Ko zna, možda bi predsjednik Dodik prebacio koji milion za snimanje, jer ipak je policija sve radila po zakonu, treba to prikazati narodu. U filmu bi Vulić mogao poletjeti poput Perhana prije nego što ga specijalci izvuku iz auta, Mile Radišić bi mogao ponavljati „svakoga dana u svakom pogledu zgrada sve više i više napreduje ...“, a možda bi i neka kap pala predsjedniku za vrat pa da nas malo ostavi na miru.