Juče je objavljena informacija koja je zaprepastila svakoga ko odgovorno posmatra stanje u društvu i ko bar malo razumije kako stvari funkcionišu, kako radi sistem.

Na žalost, priča koja slijedi samo još jednom dokazuje da je vladajuća koalicija u Republici Srpskoj, pored ekonomske propasti i neviđene korupcije i pljačke, donijela sa sobom nešto mnogo opasnije. Napravili su sistemski poremećaj, načinili su štetu koja će se sanirati desetljećima nakon njihovog odlaska sa vlasti sljedeće godine.

Pored moje ranije teze da su poremetili sistem vijednosti u društvu i da su ustanovili korupciju kao normalnu i prihvatljivu stvar, u oblasti obrazovanja napravili su nešto što je ravno zločinu nad sopstvenim narodom.

Zavod za zapošljavanje RS objavio je podatak da je u Republici Srpskoj trenutno 11.578 nezaposlenih sa fakultetskim obrazovanjem, rekordan broj od kada postoji Republika Srpska. Na početku 2006. godine, kada je SNSD-DNS-SP koalicija preuzela vlast, taj broj je iznosio samo 2.185.

Bilo gdje na svijetu, ovo bi bio podatak koji bi vlast izbacio iz fotelja naglavačke, u najkraćem roku. Koalicija koja 6 puta uveća broj nezaposlenih mladih, visoko obrazovanih ljudi, je očigledno nesposobna, neodgovorna, ali istovremeno sve ukazuje da su dijelovi vladajuće elite od ovakvog razvoja događaja imali ogroman finansijski interes.

Postavlja se pitanje zašto su ovi podaci baš ovakvi, šta je pozadina ove katastrofalne statistike. Da bismo ovo shvatili, pogledajmo sljedeći podatak. Posljednju godinu pred preuzimanje vlasti SNSD –a  i njihovih partnera, dakle 2005. godine, fakultetsku diplomu u Republici Spskoj steklo je 2.186 osoba, dok je taj broj porastao, povećavajući se iz godine u godinu, na nevjerovatnih 7.855 u 2011. i 7.481 u 2012. godini.

Lično se zalažem za to da se u društvu više uči, više razvija, tehnološki ide naprijed, da mladi ljudi budu motivisani da na sebi više rade. Međutim, ovo se mora staviti u širu sliku društva. U našem društvu ta slika je ovakva – nema investicija, nezaposlenost je sve veća i mladi ljudi jedinu perspektivu vide da rade u javnoj upravi. Kao da mogu svi tamo raditi.

Hitno se moraju dobiti odgovori na nekoliko pitanja.

Ko su vlasnici privatnih fakulteta, na kojima je bila najveća ekspanzija diploma i upisanih studenata, a samim tim i ostvarenih prihoda?

Koliko diploma su stekli službenici, koji su ih iskoristili samo da ih prilože u kadrovsku službu institucije ili javnog preduzeća u kojem rade, da bi povećali koeficijent za obračun plate?

Da li je Ministarstvo prosvjete RS imalo bilo kakav plan oko broja diplomaca i bilo kakvu ideju šta će sa njima kad završe?

               Kad dobijemo odgovore na ova pitanja, biće svima jasno: svjesna nepotrebna hiperprodukcija kadrova po sistemu „srednja škola-fakultet-biro za zapošljavanje“ je očigledno urađena namjerno, jer su neki bivši i sadašnji ministri, narodni poslanici, direktori i drugi funkcioneri SNSD-a postali milioneri zahvaljujući ovakvoj politici.

To što su ovom društvu napravili ogromnu štetu, koju će naredne generacije morati popravljati, njih ni najmanje ne zanima.

Jedino čemu se možemo nadati je da će što prije otići. Ili preciznije, da će što prije biti otjerani.