Kad se god potegne neka priča o stanju u državi odmah će neko povući taj „argument“: `naš narod ne zna ništa, mutav je, `vaki, `naki`. Kažu, možeš ga manipulisati, ovca za šišanje, nema napretka sa njim takav kakav je.

Šta znam, lično nikad tako nisam razmišljao. Ti koji koriste taj „argument“, kad ih vidim, imaju tako svoje zajedničke crte. To su neki administrativni službenici, imaju ljudi vremena i koju marku da piju kave i truse sociološke pojave u društvu. To su i ti silni udbaši i paraudbaši, i oni sve znaju i žive tako od svačega samo ne od rada. Pa novinari. Oni isto sve znaju, čuju od svojih gazda-tajkuna i sagovornika političara. Ovi zadnji isto sve znaju, najviše kako „narod ne valja“. Takozvana intelektualna elita-profesori, učenjaci i ostali akademici-oni stoje gore na Olimpu mudrosti, podsmijavaju se nama `vakim mutavima, inkasiraju par ˙iljada mjesečno na državnim i privatnim fakultetima i u upravnim odborima u koje su ih smjestili političari da sjede i sve aminuju-i oni vele da smo mutavi i da ne vidimo šta treba. Vide zato oni. Profesori ekonomije koji nikad u privatnoj firmi nisu radili, nisu otvorili jednu i zaposlili bar pet ljudi da imaju koru hljeba. Sve na državnoj sisi, sve sami nobelovac do nobelovca.

Dakle, neradnici svih boja i vrsta u svim narodima i narodnostima BiH sve znaju i za sve imaju rješenje. Samo im narod smeta, jer kontaju da je mutav. Čak i naš obični čovjek to ponekad pomisli, vidi da je sve gore i gore i konta da je do njega.

Nije. Da se Amerikancima, Nijemcima, Englezima, Japancima ili bilo kojem drugom civilizovanom narodu desilo što i nama, četiri godine brutalnog rata i razaranja pa onda skoro dvadeset godina ispiranja mozga, trovanja javnog prostora, sijanja mržnje, turbo-folka, guzara i sisara koje su nametnute kao uzori djeci, da im je sistematski uništavana perspektiva i dostojanstvo-u svim tim zemljama imali biste kolektivne zločine u po bijela dana, ubistva, pljačke, crnilo najgore vrste.

Kod nas to nema. Čudan je naš čovjek..toliko ga ubijaju, fizički i mentalno, ali nije ubijen. I dalje su naši ljudi solidarni-odvojiće od svojih usta, daće ti kad vidi da si gladan. I dalje naš čovjek gleda i vidi. Ti intelektualci što vele da je naš čovjek mutav su nas i doveli ovdje gdje smo, možeš im prodati muda pod bubrege kako hoćeš. Gdje god u svijet odu svi im se smiju, gledaju ih k`o u zadnju budalu i fukaru. Ali, kad našeg običnog čovjeka pošalješ u svijet da bude sa drugim običnim ljudima iz drugih zemalja shvatiš da je on na istom ili višem intelektualnom, moralnom i radnom nivou. Naš obični čovjek vrlo dobro zna šta se dešava i šta mu rade, nemojte to zaboraviti. Razlog zašto se to, ipak, dešava, vrlo je jednostavan: država, političari, ta naša vajna „elita“ ima moć prisile. Ima miliciju. Ima sudove. Tjera te da plaćaš poreze, harač. Sistematski te osiromašuje, pljačka. A kad ti nemaš para kako da budeš dostojanstven, kako da se odupreš toj mašineriji zla?

Uvijek imam pitanje za te „pametne“ što kontaju da smo mi zaostali: a što vi nešto ne riješite? Mi smo ionako budale, mi vam nismo problem. Ajd uradite nešto konkretno. Samo sjedite po kafanama i palamudite. Šta ste vi to konkretno uradili i napravili a da niste najašili na budžet koji vam mi koji ne valjamo punimo?

Narod je vidio kako je sve privatizovano (opljačkano). Narod je shvatio da je to bila i poenta rata. Narod vidi da se političari svađaju samo da bi sačuvali privilegije. Narod vidi i da ga religiozne vođe muntaju samo da bi im dav`o pare. Vidi i kako se novinari k`o pudlice okreću za onima koji imaju pare i šire laži i dezinformacije u njihovu korist. Narodu je bolan sve jasno. Pitaj najobičnijeg kotorvaroškog đeda za analizu situacije i on će ti je dati preciznije od analitičke sekcije britanske obavještajne službe kad je ovaj prostor u pitanju. Tako i svaka domaćica, đak i radnik. Ma nije svijet blentav ni mutav, svijet je ogorčen i osiromašen.

I zato nikad neću ništa loše da kažem na našeg čovjeka, pa i kad griješi. Ko ne griješi? Ali i kad griješi bolji je sto puta od onih koji ga kude. U svakom smislu. I biće jednom vrijeme da se stvari konačno vrate na svoje mjesto, da poštenje i rad postanu opet vrline, a ne otežavajuće okolnosti za uspjeh. Ja samo molim običan svijet da ne mrzi odmah, `na prvu`. Pogotove one koji su k`o i on sam. Gledaj bolan čovjeka u čovjeku, k`o što su nas stari učili. I biće bolje, mora.