Uporno izbjegavam da napišem nešto o aferi Birač, nadajući se da će se možda, ipak, ispostaviti da Vlada RS ozbiljno želi da utvrdi svu veličinu prevare u ovom slučaju, kao i da pokrene sudske procese protiv onih funkcionera RS koji su pomogli ili omogućili pljačku naroda Republike Srpske.

Međutim, koliko vidim, od toga nema ništa.

Vlada RS uporno ponavlja da je odgovornost na onima koji su vršili vlast do 2006. godine, i da u periodu vladavine SNSD-a nema odgovornih. U redu, evo neka bude tako, ali u tom slučaju javnost očekuje odgovor na pitanje zašto nijedna vlada SNSD-a do danas nije prekinula nešto što je štetno po Republiku Srpsku i zašto nisu uhapšeni i procesuirani oni koji su napravili štetu po interese RS. Prošlo je sedam godina, nije da nije bilo vremena.

Druga rečenica koju vlast uporno ponavlja je da je situacija u Birču „mnogo gora nego što su mislili prije nego što su ušli“. Pa, ova vlast je u Birač ušla još 2006. godine, javnost očekuje odgovor zašto su Dodik, Cvijanović, Tegeltija i ostali baš sad progledali. I zašto su do sada žmirili.

Sinoć, ministar Tegeltija kaže da se u slučaju Birač Vlada RS zapravo bori protiv „bjelosvjetskih prevaranata“. Naravno, opet naviru pitanja.

Zašto je SNSD-ova vlast uporno plasirala kredite „bjelosvjetskim prevarantima“, sa lošim garancijama, sa velikim rizicima, čak i kada su znali da svoje obaveze ne izmiruju ni prema dobavljačima ni prema budžetu RS?

Ili, na primjer, zašto SNSD-ova vlast godinama nije htjela „bjelosvjetskim prevarantima“ naplaćivati porez, pa se nagomilalo više desetina miliona duga?

Vlada je nedavno donijela odluku da „bjelosvjetskim prevarantima“ u Balkan investment banci da novac, da ne bi propali, iako je upravo ministar Tegeltija rekao da su za deset puta porasli loši kreditni plasmani i da je banka u katastrofalnom stanju. Zašto, pobogu?

Sve to su pitanja na koja vlast, htjela ne htjela, nešto mora reći. Može Dušica svake nedjelje, narednih deset godina, ponavljati  „kriva je opozicija“, ali će se na ova pitanja morati odgovoriti.

Pred Vladom RS i SNSD-om je veliki ispit, da li mogu obećati da nijedna marka duga prema Republici Srpskoj, koji su ostavili litvanski „bjelosvjetski prevaranti“, neće biti oproštena, te da će svi funkcioneri RS koji su im omogućili da prevare i opljačkaju narod RS biti privedeni pravdi.

Bez takvog obećanja, narod će, s pravom, smatrati da nisu samo Litvanci „bjelosvjetski prevaranti“.