Stručnjaci, eksperti i svugdje prisutni sindikalci imaju rješenje za sve. Šta god u prvoj minuti dnevnika iskoči kao problem - sindikat ima rješenje. Sve oni znaju. Pa zaboga, moraju znati kada predstavljaju radnike koji samo žele da rade, posla se ne boje i neumorno ukazuju na korupciju i sve anomalije našeg društva. A sve to na balkanski način da se što manje radi, da se što više vremena provede na bolovanju i da se podijele u što više sindikata. Svaka djelatnost izgleda ima eksperta na čelu sindikalne organizacije, eksperte koji se dižu iznad Ustava i koji znaju tačno kada je država i gdje pogriješila.

Inspiracija za ovo je izjava predsjednika granskog sindikata Republike Srpske o tome kako je najveća greška u sistemu obrazovanja u RS napravljena kada su pravno izjednačeni javni i privatni fakulteti. Malo se kolega izdigao iznad smisla i razloga postojanja sindikata pa se počeo baviti kvalitetom izvođenja nastave ali i poslovima iz domena unutrašnjih poslova. Nigdje nismo čuli dobijaju li kolege na privatnim visokoškolskim ustanovama redovno plate i uplate doprinosa, imaju li prekovremene radne sate koji nisu plaćeni već su direktno svrstani među neprijatelja akademske časti i javnih fakulteta koji danas više liče na sovjetske bunkere nego na javne ustanove.

Kolega se dalje bavi statistikom pa navodi da više od polovine upisanih studenata pohađa private fakultete i kako je to loš signal jer mladi idu linijom manjeg otpora tako što diplome u suštini kupuju. Takođe, plaćaju i visoke školarine. Na taj način dolazi do hiperprodukcije diploma, kvazi stručnjaka i dr. Na privatnim fakultetima se, zaboga, takođe i magistrira i doktorira.. Zar???   Kad bi neko drugi osim njihovi rođaka i pulena magistrirao ili doktorirao ukoliko bi se radilo na sadašnji način da je logika da nema logike i da se o podobnostima kandidata odlučuje na stranačim odborima i borbi bikova prilikom posjete zavičaju.

Sindikat se zabavio privatnim fakultetima gazeći osnovne Ustavne principe i moralne norme na način da u startu diskredituje djecu koja su se odlučila da studiraju na ustanovi koja nije pod kapom ministra ili lokalnog šerifa/dekana. Naravno, nigdje nisu pomenuli da smo i u ovoj oblasti slijepi sljedbenici trendova koji vladaju u okruženju i da su privatni fakulteti posve normalna pojava. S druge strane, sindikati su najglasniji kada treba prozvati državu kao lošeg domaćina za određena preduzeća i pozvati na pronalaženje strateškog partnera i privatnog investitora… Ne gade se privatnog kapitala kada treba spašavati guzice u preduzećima koje je vrijeme pregazilo i čije tehnologije predstavljaju muzejske eksponate… Ali, kada privatni investitor želi zaraditi vršeći obrazovni proces tada je to problem zasnovan na korupciji. Na javnim fakultetima je naravno moral na maksimalnoj razini i sve je po Božjih deset zapovijesti. Naravno, da vaški ima u svakom ćošku ove zemlje, ali o kakvim posljedicama pričamo i koliko daleko gledamo kad se već dijelimo na private i na javne.. Valja postoje dobri i loši momci a ne privatni i javni?  Ako neko plati tri godine školarine na privatnom fakultetu i nakon toga dobije nisku razinu znanja to je katastrofalno i za to je naravno kriv privatni fakultet. Međutim, kada neko sa javnog fakulteta izađe sa lošim znanjem i vještinama tada je to isključivo njegova krivica jer je nezainteresovana bitanga i hoštapler. Ali naravno, razumijevanjem dobrih profesora mu je pružena pomoć da ne obnavlja godinu/e.  

Ako privatni fakultet u RS nije vlasnik zgrade u kojoj obavlja nastavni proces tada se izdaje rješenje o neispunjavanju uslova za obavljanje minimum rada i proglašava se kafanskom školom, a kada javni fakultet obavlja nastavni proces u zgradi čiji nije vlasnik (bivša kasarna, tvornica ili društveni dom) tada nam daju jednostavno objašnjenje kako su imovinsko-pravni odnosi i  katastarsko stanje u državi nesređeni i jadni fakulteti zbog toga trpa. Dalje se prebrojavaju tastature, klozetske šolje, izbori u zvanja i slična sranja pa je recimo privatni ekonomski fakultet spriječen da angažuje veliku facu iz oblasti bankarstva ili IT-a samo zato što nema izbor u zvanje koji je potpisao određeni akademik koji ima ugovor o djelu na desetini fakulteta (uglavnom privatnih). Privatni fakulteti su mnogima dobro uhljebljenje, ali se o tome ne govori. Takođe je normalno na javnom fakultetu zaposliti pola rodbine kao što je slučaj u Banjaluci i Mostaru, ali kada na privatnom faxu rade supružnici tada se to naziva lakrdijom. I da se vratimo na obavezu vlasništva nad prostorom gdje se izvodi nastava- ako niste vlasnik zgradurine i ako nemate 3 kilometra štampanih udžbenika i publikacija ne možete raditi. Ali, ukoliko npr. privatna hirurška klinika radi u iznajmljenom prostoru u suterenu ili potkrovlju to je u redu i u skladu sa svim normama. Logično, jer sindikat prepoznaje da su fatalnije posljedice ukoliko studirate na lošem privatnom fakultetu nego da se operišete u neuslovnoj privatnoj ordinaciji.

Naravno, dobri i pošteni sindikat se bori za poštivanje pravila i borbu protiv korupcije. Tako navode da se na privatnim fakultetima kupuju ispiti. Volio bih vidjeti nastavnika sa privatnog faxa koji je prodavao ispite po modelu prodaje na javnim fakultetima i npr. držao studenta 3 godine na predmetu dok ne plati  za ispit. Taj nastavnik bi od strane vlasnika bio momentalno eliminisan.

I da se razumijemo, nije problem ako neko da prolaznu ocjenu u zamjenu za novac. To je individualna stvar i odluka pojedinca i toga ima u svim profesijama, od ljekara do policije i opštinskih službenika. Za takvo djelo će dotični odgovarati pred zakonom ako i kada bude uhvaćen na djelu. Kao kada u saobraćaju prođete kroz crveno svjetlo. Problem je, međutim, kada se pojedinac uzdigne iznad ostalih i postane filter kroz koji niko ko ne plati ne može proći. A cijenu tog filtera podigne na visoku stepenicu. Toga na privatnim fakultetima, dragi moji sindikalci nema. Glasna šaputanja o korupciji na javnim fakultatima, nepotizmu i zapošljavanju djece odabranih na mjesta asistenata sindikalci ne čuju. Uši su im začepljene mladom jagnjetinom plaćenom na potpis i na račun organizacije. Revizija im ionako ne dolazi u posjetu, ali sindikat bi trebao biti pobornik podjele na dobre i loše, na odgovorne i na one koji to nisu. Porijeklo i vlasništvo kapitala su u uređenim ekonomijama svetinja i nisu predmet sindikalno naprđivanja.