Kada sam razgovarao sa banjalučkim Hrvatima 2018. godine ovo su mi rekli.

„Hrvati u Banjaluci nemaju svoje političke predstavnike. Njih je mali broj u Banjaluci i nisu politički organizovani i kao takvi nemaju moć da se nametnu unutar gradskog parlamenta. Hrvati koji se nalaze u narodnoj skupštini Republike Srpske ni njihovi predstavnici i možemo reći da ne zastupaju interese Hrvata u Banjaluci. Ministri u Vladi Republike Srpske su  SNSD-ovi Hrvati. Hrvati iz Hercegovine ne mare za Hrvate u Banjaluci i oni od HDZ BiH i ne očekuju pomoć niti brigu. Iako u Banjaluci postoji Konzulat Republike Hrvatske od njega lokalni Hrvati nemaju neke koristi. Čak smo mogli čuti da je taj Konzulat otvoren više zbog krajiških Srba, nego zbog banjalučkih Hrvata. Jedini oslonac za Hrvate u Banjaluci je Katolička crkva i Karitas.“

Mislite da pretjerujem?

Evo šta su mi kazali Hrvati iz Dervente.

„Hrvati imaju svoje predstavnike u opštini Derventa (dva poslanika), ali njihov uticaj je veoma mali. Interesantno je da HDZ BiH  nije htjela ni da se kandiduje na izborima u Derventi ni u odsvustvu. Nemaju neku veliku korist od političara iz Hrvatske i moglo se čuti da je njihov povrtak samo opterećenje za Hrvatsku i da se ona ne raduje tome. Što se tiče HDZ BiH ni njega ne hvale niti imaju neke koristi od te političke partije.“

Ne pišem vam ovo zbog nedavnog nastupa Dragana Čovića u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, već zbog intervjua Josipa Jerkovića, hrvatskog potpredsjednika Republike Srpske. U njemu on kaže:

„O položaju Hrvata u Republici Srpskoj možemo uvijek pričati i uvijek sam govorio. Imamo, kao i Bošnjaci, predstavnike u Skupštini, potpredsjednike RS, delegate u Vijeću naroda te ministre i direktore u Vladi. Imamo pravo na još naših ljudi u institucijama Republike Srpske, ako gledamo po Ustavu i Dejtonu, kako je dozvoljeno po zakonu. Kad je riječ o FBiH, ne znam tačno, ali sigurno da dosta toga znam i svi oni koji sa mnom razgovaraju o tome kažu da je lakše nama u Republici Srpskoj nego njima u FBiH, iako je Federacija stvorena po Dejtonu i za Hrvate i za Bošnjake.“

Bilo bi interesantno da nam gospodin Jerković objasni šta je to lakše Hrvatima u Republici Srpskoj, nego Hrvatima u Federaciji BiH.

• Možda im je lakše jer Hrvate iz Republike Srpske predstavljaju Komšići iz SNSD-a, Socijalističke partije i SDS-a?
• Možda im je lakše jer se bave sami sobom, kako znaju i umiju, umjesto da se njima bavi HDZ BiH?
• Možda im je lakše jer ih je toliko malo ostalo da nisu važni ni HDZ BiH, a kamoli Srbima?

Onda ide sledeći biser potpredjednika Jerovića

 „Mali broj Hrvata se vratio na ognjišta u Posavini. Oko 30.000 Hrvata živi u Srpskoj. Nisam zadovoljan time, ni sa donatorima koji su davali sredstva za obnovu kuća, ali danas ih više nema. Pokrenuo sam tu inicijativu, ali malo ljudi se odazvalo. Ali je činjenica, od koje ne treba bježati, to je da je više Hrvata otišlo sa prostora FBiH nego sa prostora Srpske. To zasigurno mnogi ne znaju.“

Da vidimo šta kaže statisika?

Prema popisu iz 1991. godine na teritoriji sadašnje Republike Srpske živjelo je 144 129 Hrvata, a prema popisu 2013. godine ih je živjelo 29 645.  Znači nedostaje 114 484 Hrvata. Prema popisu iz 1991. godine na teritoriji sadašnje Federacije BiH živjelo je 593 471  Hrvata, a prema popisu iz 2013. godine živjelo ih je 497 883 .  Znači nedostaje 95  558 Hrvata.

Pogledamo li u procentima na na teritoriji sadašnje Republike Srpske 1991. godine živjelo je 9,2% Hrvata, da bi taj procenat 2013. godine spao na 2,4%. U Federaciji BiH 1991. godine živjelo je 21,9% Hrvata, da bi taj procenat 2013. iznosio 22,4%.

Kao što vidite potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda laže i u apsolutnim brojevima i procentima.

Na kraju krajeva to nije ni važno jer dok je Dodika i Čovića, Josip Jerković, najvažnija i najskuplja sporedna hrvatska  stvar u Republici Srpskoj.

P.S.

Ne znam da li gospodin Jerković zna da od ukupnog broja zaposlenih u javnim institucijama Republike Srpske manje od 1% su Hrvati.

Preuzeto sa: blogger.ba