,,Zamah leptirovih krila na jednom kraju svijeta, može uzrokovati tornado na drugom kraju.“

Svima je poznat efekat leptira. Postavlja se pitanje kako je taj efekat, toliko simpatičan u teoriji, zaista sproveden u praksi sa novim Zakonom o radu RS?! Naime, svakodnevno se susrećem sa ljudima koji tvrde da je, prema novom Zakonu o radu, pravo radnika da zaštitu svojih prava iz radnog odnosa traži na sudu, uslovljeno prethodnim obraćanjem Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova.

Čak se samouvjereno pozivaju na odredbe člana 201. Zakona o radu. Za potrebe ovog teksta, ovaj član ću citirati u cijelosti. ,, Član 201. (1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa, može da podnese prijedlog za mirno rješavanje radnog spora nadležnom organu ili tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava. (2) Pravo na podnošenje prijedloga i tužbe nije uslovljeno prethodnim obraćanjem radnika poslodavcu za zaštitu prava. (3) Prijedlog za mirno rješavanje radnog spora radnik može da podnese u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu prava, a najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana učinjene povrede. (4) Tužbu za zaštitu prava radnik može da podnese najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja za povredu prava ili dana učinjene povrede. (5) Tužbu iz stava 4. ovog člana, radnik može da podnese ukoliko prethodno predmet spora nije riješen u postupku mirnog rješavanja spora kod nadležnog organa. (6) Pokretanjem postupka iz st. 3. i 4. ovog člana prekidaju se rokovi zastare.“

Pa da analiziramo ovaj član. Stav 1. propisuje da radnik može da podnese prijedlog za mirno rješavanje radnog spora ILI tužbu nadležnom sudu. Veznik ,,ili“ jasno upućuje na alternativnost, a ne na kumulativnost. To znači da radnik ima pravo izbora između dvije ponuđene opcije. Mislim da je ovo očigledno svakome ko pročita ovu odredbu. Stavovi 2. i 3. ne stvaraju zabunu, jer su poprilično jasni. Stav 4. propisuje rok za podnošenje tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa. E sada dolazimo do kritičnog stava 5. koji propisuje da tužbu radnik može da podnese ,,ukoliko prethodno predmet spora nije riješen u postupku mirnog rješavanja spora kod nadležnog organa“. Šta to zapravo znači? To znači da ukoliko pred organom za mirno rješavanje radnih sporova radnik i poslodavac postignu sporazum, radnik ne može da izigra taj sporazum i uprkos tome pokrene radni spor pred nadležnim sudom- načelo ne bis in idem (ne dva puta o istom). Dakle jednom riješena stvar se ne može opet raspravljati.

Da li to znači obavezu da se radnik prethodno obrati Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova? Ne bi smjelo da znači, jer predmet spora prethodno nije riješen u postupku mirnog rješavanja radnih sporova i u slučaju kada se radnik uopšte ne obrati Agenciji sa zahtjevom. To je stvar čiste logike, ,,nije riješen“ ne znači samo i isključivo negativan ishod postupka, nego može da znači i izostanak tog postupka uopšte. Analogno tome neosuđivano je lice protiv koga se nikada nije vodio krivični postupak, kao i lice koje je u istom oslobođeno. Kada se odredbe stava 1. i stava 5. pogledaju u međusobnoj vezi, više je nego jasno da se iz samog teksta nikako ne može izvući obaveza prethodnog obraćanja Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova prije podnošenja tužbe nadležnom sudu. Da li je bilo namjere zakonodavca da ovaj član ima takvo značenje, to autor teksta ne zna, ali je sigurno da sam Zakon to ne propisuje, naprotiv, sasvim je jasno da je ostavio mogućnost bezuslovnog izbora između dvije alternative.