U želji da ne bude po staroj narodnoj „ne laje kuja radi sela...” u tekstu ispod ću iznijeti svoje viđenje ponuđenog seta reformskih zakona u Republici Srpskoj.

Nacrt o porezu na dobit: nova dostignuća u teoriji i praksi, dovela su da će se poreska osnovica, osim nekih specifičnih slučajeva, obračunavati na ukupan prihod iskazan u bilansu uspjeha – rezime: u većini slučajeva veća poreska davanja.

Nacrt zakona o porezu na nepokretnosti: jedinstvena poreska stopa i za Ljubinje, Petrovo, Oštru Luku... i za Gospodsku ulicu u Banjaluci. Ova reforma pogoduje nekolicini, građani će naravno plaćati više.

Nacrt zakona o rokovima izmirenja novčanih obaveza: Osim dijametralno suprotnih stavova sa nekim važećim (i solidnim) zakonskim rješenjima u Republici Srpskoj, ovaj zakon takođe pogoduje nekolicini tajkuna koji posluju sa državnim aparatom i javnim preduzećima, te će im se naplata (često friziranih) potraživanja svesti na 90 dana, a domaće proizvođače će progutati jake multinacionalne kompanije, za koje smo mi sićušno tržište, jer će domaćim trgovcima ponuditi daleko povoljnije komercijalne uslove (čitaj: rok plaćanja) u odnosu na one na koje će pritisnuti zakonom biti prinuđeni domaći privrednici.

Nacrt zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju, na prvu djeluje kao prava kvalitetna reforma, ali zapravo predstavlja legalizaciju kriminala koji su osiguravajuća društva činila u prethodnom vremenu (popusti, povrati i sl.), a nova liberalizacija će donijeti spuštanje cijena i scenario za neka osiguravajuća društva poput onog koji se u bankarskom sektoru desio Bobar i Balkan investment bankama.

Nacrt zakona o računovodstvu i reviziji će shvatiti oni koji su godinama izloženi monopolu Saveza računovođa i revizora.  Ujedno se priprema teren za odavno najavljivanu obaveznu reviziju privrednih društava, odnosno novi i ne tako mali parafiskalni namet privredi.

Nacrt zakona o fiskalnoj odgovornosti je zapravo nepobitan dokaz da je naš sistem do sada bio fiskalno neodgovoran, a to i tako znamo, ali neka se priča.

Nacrt zakona o odloženom plaćanju poreskog duga, kao slamka spasa za gubitaše, iako ogromna većina njih postoji još samo na spisku dužnika Poreske Uprave.

Nacrt zakona o zdravstvenoj zaštiti se donosi zbog „rezultata praćenja i primjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti”?! Takođe, tu je i prebacivanja dijela finansiranja posrnulog zdravstva na takođe posrnule lokalne zajednice.

Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o jedinstvenom registru finansijskih izvještaja Republike Srpske privredi ipak malo olakšava, jer je oslobađa podnošenja polugodišnjih finansijskih izvještaja, koji i nemaju nikakvog smisla, a ujedno primorava APIF na detaljnije analize položaja privrednih društava i preduzetnika. Glavna zamjerka je što on predstavlja samo polugu već kometarisanog Nacrta zakona o računovodstvu i reviziji.

Nacrt zakona o izmjenama Zakona o porezu na dohodak po mom skromnom mišljenju jedini ima moć da utiče na stvaranje povoljnijeg poslovnog ambijenta, jer napokon i nedvosmisleno oslobađa prihod od dividende i udjela u dobiti (koji su već oporezovani) od poreza na dohodak. Ovim nacrtom se na neki način izjednačava fiskalna politika sa onom u Federaciji BiH, ali se iskreno nadam da je naš cilj da budemo bolji i perspektivniji dio BiH, a ne isti ili slični.

Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o investicionim fondovima koji kao novinu uvodi konfuziju u, ionako za većinu građana konfuzan sistem fondovskog poslovanja sa  podvrstama investicionih fondova - akcijski fond, obveznički fond, fond novčanog tržišta i mješoviti fond.

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o fiskalnim kasama, iliti mali preduzetnici su godinama plaćali nešto zbog ničeg, ali ipak se može smatrati nekim napretkom.

Posrnuloj privredi i ekonomiji Republike Srpske nesumnjivo hitno trebaju reforme, ogledale se one kroz nova zakonska rješenja ili druga djelovanja svih nivoa vlasti. Takođe, vjerujem da je ovaj set reformskih zakona pokrenut sa tim ciljem, ali je činjenica da je mnogo toga urađeno na brzinu i nespretno, nadam se ne zbog stvaranja privida u javnosti da se nešto radi. Neophodno je da se na ponuđena rješenja kroz javne rasprave i skupštinske amandmane djeluje tako da oni budu stvarna reforma i napredak, a ne kočnica kako privredi, tako i građanima Republike Srpske.