https://www.frontal.ba/ Copyright 2025 Promotim d.o.o. Frontal RSS Feed Fri, 03 Jan 2025 10:30:00 +0100 Nedeljko Elek nije samo uspješan biznismen, menadžer, sportski radnik i diplomata, on je i veliki srpski patriota, bezbeli. Ako meni ne vjerujete, otiđite na njegov X profil i sami se uvjerite u to. Elem, neki dan je kritikovao ratnog zločinca i generala Vojske Republike Srpske Radislava Krstića što je priznao da se desio genocid u Srebrenici. Naravno, ne argumentima već onako šešeljevski, kako znaju ovi novokomponovani tajkuni svjesni svoje moći, svog bogastva i svog roka trajanja. Tom prilikom Elek je napisao „Još jedan u nizu komunističkih generala koji pokazuje svoje pravo lice. Sa 76 godina cvili, moli, kuka i stavlja etiketu svom narodu. Samo ne znam gdje će se smećar vratiti i ako ga puste???“ Tako ti i treba Krstiću, za ovakve si ratovao i ubijao. A onda je Elek 27. decembra opet tvitnuo ili bolje reći X-no, a bolje da nije. Isprovociran, protestima u Srbiji, Nedeljko Elek je opet pokušao da bude duhovit i edukativan, upoređujući mlade nekada i sada, stavljajući u isti video Spomenka Gostića i studentkinju Milu Pajić.   Teško je dokučiti Elekovu logiku da 2024. godine u isti koš i istu ravan stavi jednog 14- godišnjaka poginulog u ratu i studentkinju koja se buni protiv aktuelne vlasti u Srbiji? Možda ne možemo da razumijemo tu logiku, ali odsustvo obraza i ljudskosti je i te kako primjetno, a evo i zašto.   Elek je rođen 1979. godine i samo je godinu dana mlađi od Spomenka Gostića. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, Elek je bio u Beogradu, gdje je završio osnovnu školu od šestog razreda do osmog, potom srednju školu i višu. Tek kada se izobrazovo Elek se vratio u Republiku Srpsku, da bi nas učio patriotizmu, rodoljublju i šta je genocid, a šta nije. Da je bilo pameti i hrabrosti, Spomenko Gostić, kao ni nijedan 14- godišnjak, ne bi trebao da učestvuje u ratu, ali zloupotrebljavati njegovu smrt od strane beskrupuloznog političara i njegovog vršnjaka je odvratno i nemoralno. Iako nije ni omirisao rat Nedeljko Elek daje sebi za pravo da drugima govori šta je patriotizam, a šta ne i kako treba da se ponašamo i nije on jedini, zato nam i jeste sve ovako.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62060/patriotizam-nedeljka-eleka- https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62060/patriotizam-nedeljka-eleka- Fri, 27 Dec 2024 10:31:09 +0100 Prije odlaska na Jahorinu i kijameta u Banjaluci, sadašnji gradonačelnik Banjaluke i odskorašnji predsjednik PDP-a Draško Stanivuković je najavio niz aktivnosti koje nemaju veze sa njegovim nadležnostima. Elem, on je istakao da će se zalagati za tri stvari, zabranu emitovanja rijaliti programa, udaljavanje kladionica od obrazovnih ustanova, te uvođenje nošenja uniformi u školama. Na prvi pogled sve to ima smisla, ali... Koliko je Stanivuković površan i neobaviješten najbolje se vidi iz najave ukidanja rijaliti programa ili kako ukinuti ono što je već ukinuto ili bolje je reći što možete gledati od ponoći do svitanja. Bosna i Hercegovina je bila prva zemlja u regionu koja je uvela odredbe ograničenja prikazivanja reality programa, vodeći se činjenicom da takvi programi mogu ugroziti fizički, psihički ili moralni razvoj maloljetnika, te uznemiruju određene kategorije stanovništva. Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine usvojilo je na 19. sjednici održanoj 17.12.2015. godine, da reality i pseduoreality programi mogu biti emitovani samo u periodu između 24:00 i 06:00 časova. Ovo ograničenje se ne primjenjuje na sadržaje koji se prikazuju uz tehničku zaštitu, kao ni na audiovizuelne medijske usluge na zahtjev. Zna ovo Stanivuković, baš kao što zna da ni 1% djece ne gleda rijalitije u ovo doba noći na televiziji, pa se postavlja pitanje šta on konkretno želi da ukine? Njihovo snimanje u drugim zemljama ali borba sa rijalitijima odlično zvuči za javnost. Kada se radi o igrama na sreću tu je Zakon o igrama na sreću vrlo jasan i precizan. U članu 12. tog zakona fino piše: (1) Licu mlađem od 18 godina zabranjeno je učestvovanje u igrama na sreću iz člana 6. stav 1. ovog zakona. (2) Licu mlađem od 18 godina zabranjen je ulaz u kazina, igračnice, prostore u kojima se priređuje klasična tombola, kladionice i automat klubove. (3) Provjeru činjenica iz st. 1. i 2. ovog člana, u slučaju sumnje, vrši priređivač uvidom u lične isprave. (4) Zabranjeno je objavljivati oglase i reklame u vezi sa igrom na sreću u radijskim i televizijskim programima namijenjenim za djecu i maloljetnike i u štampanim medijima namijenjenim za djecu i maloljetnike. Kada bi se ovaj Zakon dosljedno sprovodio kladionice i ostala infrastruktura za sreću bi mogla biti u samoj školi, ali bi djeci bila nedostupna, jer ne bi imali pristup u njih. Znači, nije do zakona i izmještanja, već do njegovog sprovođenja. Nije baš najjasnije kako Stanivuković može bilo šta učiniti, kada igre na sreću kontrolišu i regulišu entitetske vlasti? Na kraju dolazimo do uniformi, đačkih uniformi koje su krucijalni problem u obrazovanju za prvog čovjeka PDP-a. Da se Draško Stanivuković barem malo potrudio tj. da je porazgovarao sa prosvjetnim radnicima u Republici Srpskoj shvatio bi da uniformisanje djece nije nikakav problem, u odnosu na mnoge druge probleme sa kojima se oni danas susreću. Da je porazgovarao sa djecom shvatio bi da ni za njih to nije problem i da imaju mnogo veće zamjerke na školu i obrazovanje od toga. Na kraju morao bi shvatiti da garderoba više nije statusni simbol, već patike i telefoni. Pa zašto je onda odabrao ove teme i potencira ih? Zato što su ovo u principu „problemi“ koji se mogu vrlo lako riješiti ako ima dobre volje i želje, a onda „vitlati“ po društvenim mrežama i medijima kako si nešto konkretno uradio. Stanivuković je majstor „šuplje priče“ i ide na emocije, a ništa ne izaziva takve emocije kao spasavanje djece. Sad se sjetih i Vučić je na početku svoje vlasti spasavao dijete iz snijega, pa sad su djeca ustala protiv njega. Ljetos je Stanivuković uspio da nam proda priču o pet novih parkova, pa se nada da će mu i ovo upaliti. Jebiga, navuko se na populizam i sad nam to nemilice prodaje, a mi ako se primimo, primimo. P.S. Na kraju je Stanivuković sve to pretočio u poeziju „Vodićemo majčinsku politiku, a to znači da ćemo se ponašati prema Republici Srpskoj kao majka što se brine o svom djetetu. Znate ono kada majka kaže: “Potrovaće nam djecu šta sve gledaju, šta sve jedu, šta im sve daju u školama”. Idemo da to promijenimo. Idemo da uredimo ovu zemlju kako odgovara jednoj majci koja želi da joj dijete živi ovdje.“ Nikako da skontam ko je ovdje majka, a ko djeca.   Preuzeto sa blogger.ba   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62059/drasko-stanivukovic-carobnjak-suplje-i-gospodar-populizma https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62059/drasko-stanivukovic-carobnjak-suplje-i-gospodar-populizma Mon, 23 Dec 2024 08:58:39 +0100 U subotu 21. decembra, mediji su prenijeli fotografiju transparenta koji je osvanuo na jednom od banjalučkih nadvožnjaka. Fotografiju su odmah prenijeli portali iz Federacije BiH, a kako i ne bi kada se na njemu spominju Dodik i Vučić u negativnom kontekstu. Na transparentu piše sledeće „Studentski se čuje doboš, Dodik i Vučić isti su ološ“. Na transparentu piše i broj 451 i nešto što liči na krst u krugu. Interesantno je da se niko nije zapitao šta znači broj 451? Beogradskom “Klubu 451” koji je usko povezan sa ekstremno desničarskim organizacijama u Srbiji ili ti prosto rečeno sa ljubiteljima nacizma i fašizma. Ako mislite da pretjerujem, onda morate da znate da „Klub 451“ organizuje događaje na kojima učestvuju predstavnici ekstremno desnih organizacija poput “Srbske akcije”. Pripadnici te organizacije su ljubitelji Milana Nedića i u njegovu čast su organizovali ulične skupove. Oni sebe opisuju kao kao udruženje građana osnovan avgusta 2021. godine, a kao oblast ostvarivanja ciljeva navodi “očuvanje tekovina srpske i evropske kulture”. U ovom klubu je u martu 2022. godine trebala da nastupa Eviger Šturm ljubiteljka SS-a i Adolfa Hitlera. Čak je na početku nastupala pod pseudonimom „Edelweiss 88”, što u prevodu znači runolist, a broj 88 u neonacističkim krugovima znači „Hajl Hitler“. Takođe, ova mlada nacoškinja obožava da obrađuje pjesme francuskih Wafen SS trupa, a nekoliko pjesama je posvetila Janu Stjuartu Donaldsonu, osnivaču međnarodne neonacističke grupe „Krv i čast“. Ovo nije prvi napisani čaršaf ove grupe. Banjalučka ekipa 451 je nedavno u centru Banjaluke, na spomeniku poginulim partizanima, okačila krpu sa natpisom „Dole komunističkim spomenicima.“ Sada se nameću neka vaoma važna pitanja za sve nas koji živimo u Banjaluci i Republici Srpskoj.   Nacizam i fašizam se zapatio u Banjaluci i više se ne skriva, već javno djeluje? Da li Srbi i Banjalučani žele da jedna otvoreno nacistička organizacije djeluje u njihovom gradu i propagira ideje zbog kojih je mnogo Srba, ali i drugih naroda nastradalo u Drugom svjetskom ratu? Da li će policija i tužilaštvo sprovesti istragu i identifikovati te kretene i na taj način svima poručiti da sistem to neće tolerisati? Da li će mediji besplatno prenositi njihove poruke i na taj način im davati na važnosti i značaju. Da li će se mladima u školama govoriti o fašizmu i nacizmu i zločinima koje su počinile te ideologije? Da li će Milorad Dodik, kao ljubitelj evropske desnice i njen miljenik, napisati nešto na X i ovu organizaciju nazvati pravim imenom? Ne vjerujem, ali barem ni on ni mediji više neće moći reći da ne znaju o čemu se radi. Toliko od mene.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62058/nacizam-i-fasizam-se-zapatio-u-banjaluci-i-tek-ce-ga-biti-ako-ne-reagujemo https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62058/nacizam-i-fasizam-se-zapatio-u-banjaluci-i-tek-ce-ga-biti-ako-ne-reagujemo Thu, 12 Dec 2024 15:39:35 +0100 Nedeljko Elek je alfa i omega Istočnog Sarajeva. Tako se priča, a i činjenice su neumoljive. Ako mi ne vjerujete pogledajte samo njegove titule,  predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra Jahorina, vršilac dužnosti direktora kompanije "Sarajevo-gas“, počasni konzul Republike Bjelorusije u Bosni i Hercegovini i ko zna šta sam još izostavio. Dodamo li tome da je član SNSD-a i blizak Miloradu Dodiku, jasno vam je da se radi o moćnom i zajebanom igraču. Za sebe kaže da je rođen i odrastao na obroncima Jahorine što je izgleda pogubno djelovalo na njegov karakter. Evo kako on to objašnjava „Navikli smo na snijeg, zime su duge, oštre, jake. Duge zime i hladnoća utiču na karakter. Zato nam je karakter malo čvršći, nego kad živiš na nižoj nadmorskoj visini. Stvara borbenost. Jer, kad se šest mjeseci budiš na temperaturi nižoj od nule, svi tvoji odbrambeni mehanizmi su upaljeni 24 časa dnevno. I mnoge stvari u životu koje se smatraju problemima, doživljavate lakše. Možda sam subjektivan, ali mislim da su gorštaci otporniji na mnoge nedaće.“ Možda je ovo jedno od objašnjenja Elekovog ponašanja od prije neki dan u Beogradu, kada je izašao iz auta da se obračunava sa studentima i pokaže da je veći SNS- ovac, nego SNSD-ovac.   Zajebano je kada staneš na put superiornom karakteru hajlendera iz podnožja Jahorine, na Beogradskom asfaltu. Zajebano je kada ekselencija koja je strah i trepet, Bog i batina u Istočnom Sarajevu, Ego ne ostavi na graničnom prelazu Zvornik i misli da može raditi sve što poželi, pogotovo studentima koji imaju znanje, stav, hrabrost, istrajnost i ništa više. Zajebano je kada nekome ko može na mig svoga šefa, Milorada Dodika, da zavrne gas cijelom Sarajevu, pokažete da ga se ne bojite. Zajebano je kada i pored superiornog gorštačkog karaktera, svog bogastva i moći koju posjedujete, morate da se javno „uvlačite u guzicu“ Aleksandru Vučiću i dokazujete lojalnost na ulicama Beograda. Kao što sam ranije kazao Nedeljko Elek je prepoznat kao istinski prijetelj Bjelorusije, što je ona priznala dodjelivši mu fukciju počasnog konzula. Ne znam da li je ovaj snimak iz Beograda, došao do predsjednika Lukašenka, ali vjerujem da bi se ovakav konzulov pristup studentima i te kako  svidio. Možemo reći da Elek ni jednog trenutka nije odustao od ideala zemlje koju tako ponosno predstavlja u Bosni i Hercegovini. Šteta, što na haubi svog automobila nije pronosao nekoliko studenata i studentkinja, polomio im koju nogu, ruku ili glavu, možda bi mu posle toga Lukašenko otvorio i ambasadu, a vjerujem da bi se i Rusiji svidio taj nestašluk. Pogrešno je misliti da Elek mrzi Beograd, naprotiv. On je zadnje razrede osnovne škole proveo u Beogradu, završio je srednju školu u Beogradu, kao i višu turističku. Beograd ga je formatirao i to onaj najgori, iz 90-ih.   On voli Beograd i ne voli one koji su pametni, pristojni i saosjećajni, Ne voli ni one koji ga blokiraju i sprečavaju ga da divljački raste, nekontrolisano se širi i izađe na njegove obale. Zato je spreman i da gazi i da tuče za svoj Beograd. Možda postoji još jedan razlog Elekovog agresivnog ponašanja? Šta ako je žurio u posjetu šefu, Miloradu Dodiku,  koji se oporavlja nakon operacije u Beogradu, a znamo da su posjete bolnicama striktno određene i tu nema milosti. Zna Elek da sva njegova snaga, kao i mnogih drugih iz partije, leži u milosti Milorada Dodika i ako ostene bez nje, ostaje bez vizije, misije, vlasništva nad Istočnim Sarajevom tj. svega izuzev smještaja u Kulu. Neće mu valjda studenti stajati na putu kapitalizma, humanizma i dodikoljublja. P.S. Na kraju, ovaj blog se trebao zvati „(L)Elek Sebra“, baš kao i poznata zbirka pjesama Tina Ujevića, u kojoj dominira poezija usamljenosti, osjećaj nemoći, neslobode, ograničenosti i rezignacija, a upravo su to osjećanja koja su obhrvala Nedeljka Eleka kada se u svojoj zajebanoj limuzini našao pred beogradskim studentima. Odustao sam jer nisam siguran da bi to na pravi način shvatio jahorinski hajlender.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62057/lelek-iz-beograda https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62057/lelek-iz-beograda Fri, 06 Dec 2024 14:11:32 +0100 Elem neki dan smo mogli pročitati da su nam djeca u BiH ispod prosječna kada se radi o znanju iz matematike i prirodnih nauka. Čudno je to za društvo koje funkcioniše proračunato i gdje se sve svodi na metematičke koalicije. Iz matematike smo lošiji od Kosova, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Albanije, Slovenije i Srbije. U prirodnim naukama smo samo gori od Srbije i Slovenije. Ali to nije naš najveći problem, problem je što su rezultati za Bosnu i Hercegovinu nekompletni jer u istraživanju 2023. godine nisu učestvovali učenici Republike Srpske i Zapadnohercegovačkog kantona. Zašto nisu učestvovali? Za Zapadnohercegovački kanton/ županiju ne znam razlog zašto nisu učestvovali u istraživanju, ali za Republiku Srpsku znam. Oni ne učestvuju u ovakvim međunarodnim istraživanjima zbog toga što ne priznaju dobijene rezultete na nivou BiH, već žele da im se rezultati istraživanja dostavlja isključivo po entitetima. Da pojednostavim, Republika Srpska hoće da je u TIMSS i PISA istraživanjima tretira kao država, što organizatorima istraživanja ne pada na pamet, jer za njih je država Bosna i Hercegovina. Izgleda da se sto puta ponovljena laž, da je Republika Srpska država, jedino primila u Ministarstvu prosvjete i kulture i Republičkom pedagoškom zavodu Republike Srpske, mada je pitanje da li i svi njihovi zaposlenici vjeruju u to. Zamislite sada nekog stranca koji organizuje neko ovakvo istraživanje koji pokušava da shvati ljude iz Republike Srpske koji mu objašnjavaju da smo mi država u državi i da se tako moraju odnositi prema nama. Naravno, on će učtivo saslušati sagovornika, možda ih pokušaju i razumjeti, ali u svijetu se zna šta je država, a šta nije. Dobro, sada će neko od vas reći, ali mi u Republici Srpskoj želimo da znamo rezultate naše djece, jer se naš obrazovni sistem razlikuje od ostalih deset kantonalnih obrazovnih sistema i to je sasvim legitiman zahtjev. To nije nikakav problem jer unutar baze za Bosnu i Hercegovinu uvijek možeš da izdvojiš određene podatke i uradiš analizu za entitete, baš kao što se rade analize po polu ili nekoj drugoj demografskoj varijabli. Kao što smo ranije kazali TIMSS testira znanje iz matematike i prirodnih nauka, a u njima nema šupljiranja. Republika Srpska se odavno ne ponaša racionalno i sve se svelo na šupljiranje i maglu i možda je bolje što naša djeca ne učestvuju u ovom istraživanju. Kada odrastate u okruženju gdje se ne cijeni znanje, racionalno promišljanje, egzaktnost, onda možete da zamislite kakve bi rezultate naša djeca postizala. Budimo realni, mi smo još 1389. godine, ili nas barem tako ubjeđuju, izabrali carstvo nebesko, a u tom carstvu ne važe zakoni fizike i logike i samim tim mi smo se oprostili od TIMSS-a.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62056/good-by-timss-ili-kako-je-sve-otislo-u-pisa-materinu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62056/good-by-timss-ili-kako-je-sve-otislo-u-pisa-materinu Fri, 29 Nov 2024 11:11:31 +0100 Neki dan je Milorad Dodik u Beču, nakon sastanka s poslanikom Slobodarske partije u Parlamentu Austrije Kristijanom Hafenekerom, kazao „da Evropa mora da se rehabilituje sa hrišćanskim vrijednostima.“ Mora se priznati da to ne zvuči tako loše, ali hajde da to pronaliziramo kroz 10 božijih zapovijesti i da vidimo kako se hrišćanske vrijednosti primjenjuju u Republici Srpskoj, gdje je Dodik na vlasti toliko godina. Pođimo redom. 1. Ja sam Gospod Bog tvoj; nemoj imati drugih bogova osim Mene. Možemo reći da ovo pravilo i te kako važi u Republici Srpskoj, jer mi imamo boga koji ima najveći budžet, sve se pita, o svemu odlučuje i sve rješava. Pokušate li da imate drugog boga, osjetićete bijes njegovu kao i posledice. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji. 2. Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti. Želite li uspjeti u životu poželjno je da budete lojalni domaćem bogu i da bez pogovora i sumnje izvršavate sve ono što vam se kaže ili barem pretpostavljate da će mu se svidjeti. Zaboravite na zakone i fizičke i društvene, ne oslanjajte se na logiku, ideologiju i principe, jer to može biti u suprotnosti s očekivanjima božijim. U protivnom ćete osjetiti njegov bijes, jer milost i ljubav su znak slabosti. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji 3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svog. Svi dobro znamo da njegovo ime i „gvozdena vrata otvara“ tako da vrlo često možemo čuti i pročitati da se mnogi pozivaju na njega kada žele da riješe neki svoj problem, finansijski, obrazovni, tenderski, medicinski i svaki drugi. Djeca božija su o tome pisala na društvenoj mreži X. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji 4. Sećaj se dana odmora da ga svetkuješ; šest dana radi i obavi sve poslove svoje, a sedmi dan je odmor Gospodu Bogu tvome. U narednom periodu možemo očekivati neradnu nedelju, ali je problem u tome što se za to zalaže Draško Stanivuković i kad on odustane od te ideje, nedelja će postati neradna voljom božijom. U Federaciji BiH je to već uvedeno, pa je pitanje da li nam se uopšte to isplati. 5. Poštuj oca svoga i mater svoju, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji. Ako si u mogućnosti zaposli se negdje u inostranstvu i redovno šalji roditeljima nekoliko stotina evra. Javljaj se skajpom i viberom, a dvaput godišnje dođi kući da se odmoriš, provedeš i srbuješ. Od poštovanja tvoji roditelji ne mogu da žive, kao ni od penzije. 6. Ne ubij. Ne samo ne ubij, već razriješi sva neriješena ubistva. Nikako ne poštuj ratne zločince, niti ih odlikuj ili glorifikuj. 7. Ne čini preljube. Preljuba je stvar ličnog izbora između najmanje dvoje ljudi. Ako činiš peljubu nemoj ljubavnice i ljubavnike da zapošljavaš u svom ministarstvu, javnoj instituciji, jer se to vidi iz aviona. Kada zaposliš ljubavnika ili ljubavnicu u javnoj ustanovi ti opterećuješ budžet, a neki ljudi koji možda nešto znaju, ali se ne jebu sa „pravim“ osobama, ostaju bez posla. 8. Ne ukradi. Prvo treba jasno definisati šta je krađa, jer ovako štura definicija krađe otvara mnogo prostora za različite interpretacije i zloupotrebe. Takođe treba uzeti u obzir i našu tradiciju gdje je uzimanje procenta od poslova nešto što se prenosi sa koljena na koljeno, a bez tradicije smo niko i ništa. 9. Ne svedoči lažno na bližnjega svoga. Prije svega ne svjedoči lažno na Sudu BiH i međunarodnim sudovima, dok u Republici Srpskoj imamo zakon o kleveti koja sve rješava. Ako si kojim slučajem zaposlen na RTRS-u onda možeš lagati i lažno svjedočiti koliko ti volja, jer to nije laž, već patriotizam. 10. Ne poželi ništa što je tuđe. Prvo napravi zakon ili podzakonske akte koji privatno i tuđe pretvara u javno tj. društveno, a onda ga legalno i jeftino prisvoji. Nema veze da li se radi o zemljištu, preduzeću ili rudama. Ako vidiš da neka firma dobro radi, ne poželi firmu njegovu, već osnuj svoju i onda se poveži sa pravim ljudima u vlasti i ti ćeš „mlatiti“ pare. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji. Naravno, nakon ovakve analize sasvim je bespotrebno baviti se pitanjem abortusa, odnosa pola i roda, tradicionalnom porodicom. Moramo se prvo pozabaviti sređivanjem gore navedenih vrijednosti, tako nam Bog pomogao.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62055/misli-globalno-vladaj-hriscanski https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62055/misli-globalno-vladaj-hriscanski Wed, 20 Nov 2024 15:26:06 +0100 Dokon pop i na promocije knjiga ide. Tako sam ja neki dan otišao na promociju knjige „Duhovi prošlosti- kako je islamizam postao pravo lice nacističkog identiteta i terora“ eksperta za bezbjednost, terorizam i suđenje Miloradu Dodiku, Dževada Galijaševića. Realno, odavno Republika Srpska nije imala zajebaniji naslov neke publikacije. Promocija je počela malo poslije 12 časova u prepunoj maloj sali ili ti amfitetaru Banskog dvora. Sala je sama po sebi nekako otmena i dostojanstvena, a sa toliko sijedih glava, pošto je prosjek godina oko 65, bila je još otmenija. Dodamo li tome da je prmociji knjige prisustvovao i savjetnik predsjednika Republike Srpske, a kasnije je došao i ministar Budimir, sala je bila predostojanstvena, a patriotizam se mogao sjeći nožem. U vrhu astala sjedila su četiri čovjeka, autor knjige, penzionisani general policije Republike Srpske Andan, bivši ministar policije Matijašević i predsjednik pokreta „Odbrana Srpske“ kojeg nisam uspio identifikovati. I poče promocija knjige. Prvi je govorio penzionisani general policije, ako policajac može ikada biti penzionisan, Dragomir Andan. Prvo je pozdravio sve prijatelje koji su došli, a onda i one koji su tu bili po zadatku i samim tim nisu ni prijatelji. Sa sjetom se prisjećao kako su on i njegove kolege iz službe „obrađivali“ Džavada Galijaševića još 80-ih godina, ali i kako su zube polomili jer je i tada autor knjige bio „tvrdoglav orah i pravi komunista“. Potom je još nešto dostojanstveno govorio, ali ne bih da vas smaram trivijalnostima. Bivši ministar Matijašević je potom uzeo riječ i teatralno, ali vrlo efektno, krenuo da čita pripremljeni referat o knjizi gospodina Galijaševića. U maniru novokomponovanog intelektualca, koji pokušava da u sebi pomiri policajca i analitičara, bio je kontradiktoran, konfuzan i nadasve patriotski raspoložen. On Galijaševićevu knjigu istovremeno vidi kao epiku i naučno djelo, što je morate priznati prilično čudan spoj, ali od te svoje teze nije odustao do kraja promocije i prigodnog koktela. A anda je došao the Dževad, čovjek kojeg u Republici Srpskoj poštuju i slušaju javno, a među Bošnjacima prate tajno, diveći se njegovoj hrabrosti, odlučnosti i analitičnosti. I krenu autor Galijašević da priča priče. Prvo je kazao šta ima o suđenu Dodiku. Onda i kako je sa 17 godina postao komunista. Kako je zavolio srpski narod. Konstatovao je da je Bošnjacima, Bijela kuća u Vašingtonu, postala Ćaba. Prisjetio se i kako je razgonio vehabije iz Bočinje. Spomenuo je i Zmaja od Bosne, Mehmed pašu Sokolovića i Aliju Izetbegovića. Priznao nam  je da je bio član Stranke za BiH.  Potom je ponosno istakao da je išao na radne akcije. Kako je na jednoj od radnih akcija bio i na Kosovu , tačnije u Ajvaliji i kako je na licu mjesta vidio kroz šta prolaze tamošnji Srbi, a onda i njegovi akcijaši. Potom Galijašević ničim izazvan reče  „...U to vrijeme je Grand hotel letio u vazduh. Čitavo jedno njegovo krilo je minirano. Letjele su bombe po Grand hotelu u Prištini....“ Ova izjava mi je zaparala uši, jer to nisam znao. Krenuh guglati i..... Ništa, na vaskolikom Guglu, ne postoji informacija o tome. Naravno, znam da neprijatelji srpskog naroda kriju informacije o našem stradanju i onda sam kontaktirao istoričare koji se bave 20. vijekom u Zagrebu, Beogradu, Prištini, ne bih li saznao nešto više o tome. Naravno, niko od njih ništa o tome ne zna. Muk. Sada imamo sitauciju u kojem „eminentni“ bezbjednjak i „ekspert“, barem tako kažu general i ministar Policije Republike Srpske, tvrdi da se nešto desilo, za šta niko ne zna ili se o tome ne smije govoriti ili se to „miniranje Granda“ nije ni desilo? Opet kontam kada onoliki hotel „leti u vazduh“ teško je to sakriti, pa makar tu cenzuru provodila socijalistička Jugoslavija i SDB. Odgovor je jednostavan. Biće da je srpskog ljubimca Galijaševića malo prenijelo i ponijelo,  pa je u svojoj besjedi izmislio ovaj događaj, što za posledicu ima nekoliko vrlo zabrinjavajućih zaključaka.   Ako je Galijašević izmislio „dizanje u vazduh“ hotela Grand, a jeste, šta je sve tek izmislio u svojim dosadašnjim analizama i knjigama, pa i ovoj zadnjoj. Da li je čovjek patološki lažov ili to radi svjesno i za pare? Kako je moguće da sve te sijede glave ćute i klimaju glavom dok ih Galijašević laže? Kako je moguće da neko ko tako laže bude cijenjeni analitičar na RTRS-u i ostalim happy medijima? Kako je moguće da mu generali i ministri Republike Srpske promovišu knjigu? Kako je moguće da mu na promociji knjige dođe savjetnik Predsjednika Republike Srpske i ministar za visoko obrazovanje? Kako je moguće da na konferencijama za medije on stoji iz predsjednika Milorada Dodika, zajedno sa premijerom Vlade Republike Srpske i drugim zvaničnicima?   Sve je to moguće kada živimo u potpuno sjebanom društvu, koje svakog dana postaje sve sjebanije. Izvinite na psovanju, ali nije vrijeme za političku korektnost kada nam se Republika Srpska pretvara u psihijatrijsku ustanovu otvorenog tipa.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62054/zvijezda-granda-dzevad-galijasevic-ili-jos-jedan-dokaz-da-smo-postali-sjebano-drustvo https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62054/zvijezda-granda-dzevad-galijasevic-ili-jos-jedan-dokaz-da-smo-postali-sjebano-drustvo Thu, 14 Nov 2024 15:25:33 +0100 Ove godine lokalni izbori u BiH su održani  6. oktobra. Dan ranije gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je objavio svoj status na mreži X, a vjerujem i drugim mrežama, sa fotografijom Centralnog spomen obilježja poginulim borcima Vojske Republike Srpske. Ne kršeći predizbornu ćutnju, on nam je valjda nagovijestio kako će izgledati taj spomenik kada ga jednog dana završe. Gradonačelnik Banjaluke tvrdi da je to spomenik za 24 000 heroja koji su dali svoj život za Republiku Srpsku i kako je onomad naglasio "Ovo je monumentalni spomenik sa 62 stuba, kao simbol 62 brigade koje su se borile za Republiku Srpsku, od koji su neki dužine 12 metara". U knjizi „Žrtve odbrambeno- otadžbinskog rata“ iz 2019. godine, koju je objavio Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica, možete pročitati da je broj stradalih vojnika 26 048, a od tog broja  2117 vojnika je stradalo  1991. godine, kada rat još uvijek nije počeo u BiH. Znači svi ti vojnici JNA i ostalih paravojnih formacija iz BiH tj. Republike Srpske, a koji su poginuli 1991. godine u Hrvatskoj, neće se naći na popisu žrtava. Možda  i hoće, ali je onda spisak kojim barata gradonačelnik Banjaluke netačan. Druga nelogičnost je još veća. Kao što reče gradonačelnik Stanivuković „62 brigade su se borile za Republiku Srpsku“, mada nikome nije jasno kako je došao do tog broja. U dokumentu Vojske Republike Srpske pod nazivom „Analiza borbene gotovosti i aktivnosti vojske Republike Srpske u 1992. godini“ koji je nastao 1993. godine nalazimo podatak o 7 operativnih sastava, 70 brigada, 24 puka i 28 jedinica ranga bataljona- diviziona, kao i veći broj drugih jedinica i ustanova. Drugi relevantni izvori kažu da je tokom rata u BiH, u okviru Vojske Republike Srpske, djelovalo 6 korpusa, 110 brigada i ko zna čega još, znači više od 250  različitih vojnih formacija. Kako god da okrenemo nikome nije jasno otkud ljudima koji su predložili ovaj spomenik, kao i gradonačelniku Stanivukoviću koji to idejno rješenje odobrio, broj od 62 brigade. Recimo da je to umjetnička sloboda, ali se onda nameću neka druga pitanja? Da li ovaj spomenik predstavlja sve poginule vojnike Vojske Republike Srpske, pa i one koji nisu bili u te 62 brigade? Da li je ovo spomenik poginulim policajcima iz Republike Srpske ili nije? Zašto se uopšte insistiralo na podatku od 62 brigade, ako je taj broj činjenično upitan? Da li nam je istina o ratu u BiH, pa i o poginulima u Vojsci i Policiji Republike Srpske uopšte važna?   Preuzeto sa: blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62053/neke-nedoumice-oko-centralnog-spomen-obiljezja-poginulim-borcima-vojske-republike-srpske https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62053/neke-nedoumice-oko-centralnog-spomen-obiljezja-poginulim-borcima-vojske-republike-srpske Sat, 09 Nov 2024 09:18:47 +0100 Ispravite me ako lažem, ali Teniska arena u Banjaluci, koja je koštala 50 miliona KM,  još uvijek nema upotrebnu dozvolu i vodi se kao „potencijalna imovina grada“ šta god to značilo. Prije neki dan smo saznali da je Okružni sud u Banjaluci poništio ekološku dozvolu firmi Drvo-export iz Teslića, koja kopa ugalj u rudniku Bistrica nadomak Prijedora i ako se uglja uveliko kopa više od godinu dana, pa i sada. Postoje i zgrade, kažu 8 ih je u Banjaluci, za ostatak Republike Srpske ne znam, koje nemaju upotrebne dozvole, a ljudi žive u njima. Šta da rade, kredit se digao, valja ga vraćati. Zašto vam ovo pišem? Zato što je od petka 8. novembra u Republici Srpskoj profunkcionisala pravna država. Kako to? Pa fino. U petak 8. novembra, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, rekao je „da će zbog izgradnje kružnog toka kod univerzitetskog Kampusa u Banjaluci biti podnesene krivične prijave protiv izvođača i grada Banjaluka.“, a potom je još kazao „Nema upotrebne ni građevinske dozvole kao ni regulacionog plana. Ne daj Bože da se desi nešto kao u Novom Sadu. Mora sve biti u skladu sa zakonom.“ Aferim, napokon i to dečekasmo, da se sve radi i gradi po zakonu. Samo kako to dojaviti Predsjedniku, jer je sasvim jasno da od Vlade nema vajde. Evo meni pada na pamet da mu pošaljem poruku preko X-a, jer se on često oglašava na društvenoj mreži i vjerovatno će je vidjeti. Neki dan je na ovaj način oduvao one direktore iz Šuma Srpske. Pa eto predsjedniče Dodik, kada se već držimo zakona „kao pijan plota“, očekujem da zabranite: Eksplataciju uglja na Bukovoj Kosi u opštini Prijedor, jer na teritoriji Prijedora uopšte nije moguće dodjeljivanje koncesije za eksploataciju uglja, jer su predviđene samo koncesije za željeznu rudu, kamen, glinu i malomineralnu vodu.  Eksplataciju uglja u Medni kod Mrkonjić Grada gdje je ekološka dozvola data za tri hektara površine, dok se trenutno ugalj iskopava sa više od pet hektara. Da ne zaboravimo ni mini hidroelektrane na rijeci Sutjesci čiji papiri su vrlo upitni. Mogli bi ovako do sutra, ali... Predsjedniče Dodik, ne smijemo da dozvolimo da nam se zbog nepoštivanja zakona dese Novi Sad ili Jablanica i ako već zakoni važe za banjalučke kružne tokove nema razloga da ne važe za površinske kopove uglja, mini hidroelektrane i ostale „velike“ investicije. I sami zate da zakoni moraju da budu isti za sve, jer ako nisu onda nisu ni za kružne tokove. I na kraju fino je da je poštivanje zakona krenulo od petka, jer da je krenulo od ponedeljka, niko to ne bi ozbiljno shvatio.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62052/od-petka-je-sve-po-zakonu-u-republici-srpskoj https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62052/od-petka-je-sve-po-zakonu-u-republici-srpskoj Fri, 01 Nov 2024 10:36:34 +0100 „Djecu u mekteb šaljite. Ovo nesrećno dijete, što se dogodilo u Bosanskoj Krupi. Ja sam odmah provjerio da li je išlo u mekteb. Nije išlo u mekteb. Postoje lovci na ljude, na ljudske duše. Love nam djecu preko tih Fejsbuka, preko tih Instagrama preko Youtube-a. Love nam djecu“, a onda je dodao „Ja vas samo molim. Ove ahmedije nikada nisu nikoga na zlo navratile. Šaljite djecu nek dođu pred ove naše ahmedije. Ne može se vjera preko Fejsbuka učiti. Tamo na tim Fejsbuku ima onih koji su maksuz poslani da našu djecu zavode. Da našu djecu odvode na onu što stranputicu. Nemojte to raditi. Pošaljite djecu u mekteb pred imama. Gledajte gdje su djeca, gdje idu. Pratite ih. Pošaljite u mekteb. Ko ide u mekteb ostane na pravom putu jer znaju za zajednicu. Znaju se ponašati u zajednici. Imaju tu odgovornost.“ Ovo je neki dan kazao Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein-ef. Kavazović u svom govoru povodom 30. godišnjice institucijalnog postojanja Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. Odmah da kažem potpuno podržavam riječi efendije Kavazovića. Pođimo redom mekteb predstavlja temeljnu instituciju vjerskog odgoja i obrazovanja svih pripadnika islamske zajednice i kod nas je pod ingerencijom je Islamske zajednice BiH. Na to se nadovezuju medrese i Fakultet islamskih nauka. Nego da vidimo šta je ovim riječima reis priznao. Priznao je da ne cijeni baš mnogo svjetovno obrazovanje i prosvjetne radnike. Ako sam dobro razumio gospodina Kavazovića, škole nisu baš na glasu kao vaspitne ustanove i od njih društvo i nema neke koristi. I čovjek je u pravu, da išta rade i znaju, ne bi imali sve te maloljetnike koji prijavljuju postavljene bombe po školama. Kad ste čuli da je neko poslao i mail u mekteb ili medresu i kazao da je postavljena bomba? Nikada. Razvijemo li ovu misao do kraja onda je i vjeronauka u školama potpuno beskorisna. Toliko je beskorisna da je ni prvi čovjek Islamske zajednice u BiH ne priznaje kao relevantnu. Dobro vjeronauka jeste pod ingerencijom gore pomenute institucije i ona daje nastavnike i nastavnice, plan i program i sve ostalo, ali je sasvim jasno da se to ne prima kako treba kod naše djece. Biće da su demokratija i zdravi stilovi života pravo uticajni. Zapitajmo se zašto djecu da opterećujemo istim gradivom na vjeronauci i u mektebu? Meni se čini da ni od porodice nema neke vajde, jer ako vjerujemo uvaženom reisu, fejsbuk, instagram i YouTube su moćniji od oca i majke. Tik tok je pogotovo ubitačan. I ovdje podržavam gospodina Kavazovića, dosta je više svaljivanja, za sve što je loše i sto ne valja, na porodicu. Nisu roditelji superheroji. Gdje je tu država? Valja roditeljima zaraditi za potrošačku korpu i još se baviti vaspitavanjem djece. Zato je jedino istinsko rješenje za našu djecu učitelji imami, škole mektebi, stranka zna se....   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62051/mektebi-braco-i-sestre-a-ne-skole-i-fejsbuci https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62051/mektebi-braco-i-sestre-a-ne-skole-i-fejsbuci Fri, 25 Oct 2024 14:00:11 +0200 Svi znamo ko je Nenad Stevandić. Lider partije Ujedinjena Srpska, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, ljekar specijalista i osvjedočeni patriota. I to ne obični patriota, već čovjek koji i kada spava jednim okom bdije nad Republikom Srpskom. Dobro ikako spava, od tog silnog bdijenja. Valja sačuvati srpski entitet od Bošnjaka, Hrvata, štiftungovaca, sorošovaca, LGBT- ovaca i ostalog nevladinog sektora koje kontrolišu CIA, MI5, BND i ko zna ko. I taman kad sam pomislio da je sve pod kontrolom pročitah nešto što me duboko uznemiri i poljulja moje povjerenje u gospodina Stevendića. Pročitah biografiju Valentine Kecman, nove direktorice Aerodroma Banjaluka i kadra Ujedinjene Srpske. Kao što rekoše mediji njezina biografija je „bogata i neobična“. Gospođa Kecman je 2013. godine počela studirati u Americi na koledžu  Stillman u Alabami, da bi 2015. godine magistrirala na španskom privatnom University of Camilo Jose Cale u Madridu. Nakon toga je 2017. magistrirala diplomatiju i diplomatski protokol i na International School of Protocl and Diplomacy u Briselu, država Belgija. Onda je 2018. doktorirala diplomatiju i međunarodne odnose u Centre d’Etudes Diplomatiques et Stratégiques. Ta obrazovna ustanova je  specijalizovana za diplomatiju i visoko školovanje oficira. Gospođa Kecman je 2020. završila vještine pregovaranja u Evropskoj diplomatskoj Akademiji u Varšavi, a 2019. godine je dobila sertifikat žirija za inovacije u politici bečkog Instituta za inovacije u politici. Idemo dalje. Godine 2017. je pohađala Strukturiranje i usvajanje rezolucija Ujedinjenih nacija Instituta Ujedinjenih nacija za obuku i istraživanje, Ženeva, Švajcarska, gdje je 2016. i 2017. takođe pohađala Resurse i mirovne operacije, Međunarodnu krivičnu nadležnost, Resurse Ujedinjenih nacija i mirovne operacije, Uvod u reformu sektora sigurnosti, Protokol Ujedinjenih nacija, te Prekretnicu u mirovnim operacijama UN. Godine 2016. je slušala i Pravne reforme Evropske unije Centra za ustavne studije i demokratski razvoj, Bolonja, Italija. Te godine pohađala je i Multikulturalnu svijest, te Ljudska prava za mirovne misije i Osnovna ljudska prava pri Univerzitetu za mir, San Hose, Kostarika. Ali to nije sve. Od 2013. godine do 2021. godine novopečena direktorica Aerodroma Banjaluka je radila kao manadžerica Kensington Sport Academy, Dubaji, UEA od 2013. do 2016, generalna manadžerica BB Sport Academy od 2016. do 2021., Dubaji, UEA; direktorica TB Clinic, Doha, Katar od 2021. do 2023. godine. Nećemo ulaziti u to kako je gospođa Kecman sve to ispostizavala, jel to nije važno za ovu priču, mnogo je važnije sljedeće. Imajući u vidu s kim je gospođa Kecman radila, komunicirala i susretala se od 2013. do 2023. godine i na kakvim mjestima, ne mogu da se ne zapitam kolika je vjerovatnoća da bude zavrbovana od strane neke strane službe. Gospodin Stevandić ima razvijenu bezbjednosnu kulturu i veoma dobro zna da nije teško čovjeka i čovječicu ubijediti da radi za strane službe. Sjetimo se onoga propalog „zakona o stranim agentima“ za koji je tako zdušno navijao i obrazloženja koja su taj zakon opravdavala. Kada tako lako pridobiju nas nevladiniće u Republici Srpskoj, zamislite kako su tome podložne osobe koje se nađu izvan zemlje, prepušten sam sebi, bez porodice, prijatelja i novca. Gospodin Stevandić poslednjih godina svuda vidi hibridni rat, specijalne operacije, tajne službe, strane agente i vjerujem da je i članicu svoje partije „provukao“ kroz sigurnosno sito i rešeto, ali opet tako je ljudski kada se ne vidite deblo u svom oku. Brinem se, to je jače od mene.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62050/imamo-problem-nenade-stavendicu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62050/imamo-problem-nenade-stavendicu Fri, 18 Oct 2024 09:23:45 +0200 Sve nas se manje rađa, a sve više umire, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve smo stariji kao narod, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve više ljudi napušta svoje domove i odlazi u inostranstvo, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Nemamo povjerenja u institucije, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Vlada ne daje informacije medijima i nevladinom sektoru, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Narodna skupština se pretvorila u cirkus, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Tenderi se namještaju, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Zapošljava se po partijskoj pripadnosti, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Radio televizija Republike Srpske nije javni servis već oglasna tabla vlasti, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Ljudska prava se ne poštuju, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Zakoni se ne poštuju, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Dovodimo nastavnike i profesore iz penzije da rade u školama, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve je manje studenata, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve skuplje i skuplje, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve smo siromašniji i siromašniji, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Sve smo bolesniji, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Kriminalci su ugledni građani, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Ratni zločinci su heroji, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Dičimo se pobjedama Srbije, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Neistomišljenici su izdajice, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Kultura se svela na incidente i talentovane pojedince,  riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Za Kalnovik ne vozi ni jedan autobus iz Sarajeva i Foče, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Zapitajmo se, ima li života dok ne odbranimo Republiku Srpsku?     Preeuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62049/republika-srpska-ispred-svega https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62049/republika-srpska-ispred-svega Fri, 11 Oct 2024 12:14:35 +0200 Nekoliko dana prije izbora, Branka Kusmuk i RTRS, su u emisiji „Pečat“ 11. minuta posvetili liku i djelu Milade Šukalo, članici Partije demokratskog progresa, kandidatkinji za odbornika u Skupštini grada i bliskoj saradnici aktuelnog gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića. U tom prilogu iznesena je zabrinutost za političke namjere gospođe Šukalo s obzirom na članstvo u Stranci za BiH, ali najbolje da vam sve to citiram. „Ne tako davno vatreno je slijedila radikalnu, nacionalističku i stranačku politiku ukidanja Republike Srpske, a sada bi da vedri i oblači u upravi najvećeg grada Republike Srpske. Njeni neposredni preci u posljednjem ratu bili su pripadnici tzv. Armije BiH, koja je nad srpskim narodom činila jezive zločine u Konjicu. Savjetnik, šef gradskog odsjeka, zamjenik šefa Gradskog štaba za vanredne situacije, zamalo i gradonačelnikov zamjenik – zvanično, a ne samo praktično. Sve je to Milada Šukalo, djevojački Buturović, rođena Konjičanka. Da li je uvidjela svoje ideološke greške ili je, ipak, uz pomoć zaštitnika, saradnika i partijskog kolege gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića samo neuspješno pokušala da prikrije vlastitu biografiju u sadašnjosti.“ Svaki pošten Srbin se zabrine nakon ovakvih riječi i zapita, šta se iza brda valja? Tek ćemo se uvjeriti u namjere Milade Šukalo, ali neki dan ugledah prizor od kojeg mi se „zaledila“ krv u žilama. Nakon poslednjeg ročišta, gdje se sudi Miloradu Dodiku, dok on drži konferenciju za medije u pozadini stoje advokati Nobilo, Petronijević i Bubić. Tu su i stranačka ekipa  Željka Cvijnović i Radovan Višković, a skroz desno sa njima stoji i  Dževad Galijašević, „ekspert za terorizam“. Koja je funkcija Dževada Galijaševića u ovom suđenju nemam pojma, ali se nadam da nije u timu za odbranu, jer ako jeste Dodik je najebo. Problem je mnogo ozbiljniji. Džavad Galijašević koji stoji sa prvim safom SNSD-a i Republike Srpske je onomad bio član iste stranke kao i Milada Šukalo, Stranke za BiH koja je, kako Kusmukova kaže,  „slijedila radikalnu, nacionalističku i stranačku politiku ukidanja Republike Srpske“. I ne samo da je bio član nego je bio njihov visoki funkcioner na lokalnom nivou, tačnije u Maglaju. Možete li da zamislite koliko je on morao da mrzi Republiku Srpsku da bi postao faca u toj stranci, mnogo više od Milade Šukalo. Dodamo li tome i Galijaševićev ratni put, postavlja se pitanje koliko je bezbjedan predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, a koliko Republika Srpska? Apelujem na ekipu iz „Pečata“ Kusmuk, Veletić i ostali, da se pozabave istraživačkim novinarstvom i kažu nam da li je Galijašević opasan ili ne?     Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62048/ako-je-milada-sukalo-opasna-za-republiku-srpsku-sta-reci-za-dzevada-galijasevica https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62048/ako-je-milada-sukalo-opasna-za-republiku-srpsku-sta-reci-za-dzevada-galijasevica Tue, 01 Oct 2024 11:05:47 +0200 Ostalo je još nekoliko dana do glasanja na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini, a samim tim i za novog gradonačelnika Banjaluke. Imamo četiri kandidata, sadašnjeg gradonačelnika Draška Stanivukovića iz Partije demokratskog progresa, Nikolu Šobota kojeg je kandidovao SNSD, a podržavaju njihovi koalicioni partneri, Jelenu Trivić iz Narodnog fronta i Davor Dragičević, kao nezavisni kandidat. Kao što vidite nije da nema kandidata, ali lošem ..... svaka dlaka smeta. Za Draška Stanivukovića neću glasati prije svega što je sva svoja obećanja ispunio i preko toga. Znači bilo bi dobro da malo odmori, dok mu nove ideje ne nadođu. Dok čeka nove ideje mogo bi se pozavabiti fakultetom i da to više završi ili barem kupi,  a onda ženidba. Baka čeka unuke. Ne smijemo dozvoliti da ga sarajevska gradonačelnica naziva srednjoškolcem. Šta će nam ovoliko parkova? Možda je vrijeme da Stanivuković prepusti Banjaluku nesposobnijma od sebe i pozabavi se Republikom Srpskom, a to znači da je vrijeme da počne razmišljati o poziciji premijera ili predsjednika, a to znači smjena Borenovića,  reformu partije iz koje dolazi, kreiranje vizije, spremanje programa oporavka,  a za sve to treba i vremena i živaca.  Srpska traži djela, Banjaluka ih je dobila. Za Nikolu Šobota neću glasati prije svega što on nikada nije ni želio da bude političar, a kamoli prvi čovjek Banjaluke. Realno, on je tokom kampanje po prvi put došao u neke mjesne zajednice, obično njemu ljudi dolaze sa uputnicom ili bez nje. Negove tužne fotošopirane okice sa predizbornih plakata nas mole da ne glasamo za njega. Realno, više će Banjaluka imati koristi od vrsnog kardiohirurga, nego gradonačelnika nezainteresovanog za svoj posao. Jedva preživljavamo performanse doktora Đajića, dvojica bi bila već previše. Ne treba nam novi Davor Pranjić, takođe ljekar kojeg je HDZ BiH postavio da statira kao hrvatski potrpedsjednik Republike Srpske. Sa Jelenom Trivić se ideološki toliko razilazim da bih radije ruku odsjekao do ramena, nego stavio X pored njenog imena. Ne želim da doživim da u Banjaluci Trivićka i gradonačelnik Beograda Šapić otkrivaju spomenik Draži Mihailoviću i ostalim ravnogorskim vojvodama. Naravno, Jelena Trivić je čedo Republike Srpske i njenog obrazovanja, pa ko voli četnike eto mu idealne kandidatkinje. Njen konzervativizam je neprimjeren njenim godinama i obrazovanju, a njena vizija budućnosti je povratak u svijetlu prošlost. Na kraju, ne znam ko je navratio Davora Dragičevića da se kandiduje za gradonačelnika Banjaluke, ali je sasvim jasno da  je potpuni autsajder i nema svrhe glasati za njega. Naravno, ima pristojnog svijeta u Banjaluci, pa čak i na listama nekih partija i pokreta, tako da ću i ove izbore izaći na glasanje i birati. Rado bih vam kazao ko su oni, ali neću ljudima da rastjerujem potencijalne glasače.    Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62047/zasto-necu-glasati-za-gradonacelnika-banjaluke https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62047/zasto-necu-glasati-za-gradonacelnika-banjaluke Mon, 23 Sep 2024 09:20:26 +0200 U četvrtak, 19. septembra, na portalu televizije N1 mogli ste pročitati vijest da je u ulici Džidžikovac br. 3, otvorena stalna postavka "Sarajevski spomenar" - Spomen-soba ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. u kojoj su izloženi predmeti djece koja su ubijena tokom četiri godine opsade Sarajeva (1992-1995.)“. Oni su tu vijest preuzeli sa portala novinske agencije Anadolije. Na kraju tog teksta piše „Tokom opsade Sarajeva ubijeno je više od 14.000 ljudi, od čega 1.601 dijete. Svako deseto dijete ubijeno je iz snajpera.“ Pa dobro Puhalo zašto opet propituješ nešto što se ne smije propitivati? Zato što je istina važna za naše društvo, zato što jedino istina može da spasi ovu zemlju. Prvi problem je što već sedam godina čekam relevantan dokaz da je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete i nikako da ga dobijem. Koliko je sve apsurdno najbolje govori tekst u publikaciji “Sarajevski spomenar: djeca u ratu”, koja prati gore pomenutu izložbu. Na strani 12, te publikacije možete vidjeti da podaci o ubijenoj djeci variraju od 531 koje se pojavljuju u publikaciji Instituta, do preko 800 djece, pa do broja 1601 djeteta koje je 1996. godine objavio Zavod za zdravstvenu zaštitu BiH i to je broj koji danas jedino možete naći u medijima. Koliko je djece ubijeno u Sarajevu u ovom trenutku najbolje zna Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu i neka vam oni predoče svoje rezultate istraživanja i evidencije. Eto mediji i građani, pitajte njih, ako meni ne vjerujete. Sada dolazimo do drugog pitanja, a ono glasi- ako se još uvijek ne zna približno tačan broj ubijene sarajevske djece, kako onda tvrde da je svako deseto dijete ubijeno snajperom? Odgovor je vrlo jednostavan. Taj podatak se nalazi u publikaciji “Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi” koji je izdao Insitut u kojoj se govori da je od ukupnog broja ubijene djece, njih 524, snajperom ubijeno 53 djece ili 10.11%. E sada se nameće nelogičnost, ako je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete onda je snajperom ubijeno njih 160. Šta hoću da kažem? U posljednjoj rečenici u članku N1 prvo se govori o 1601 ubijenom djetetu, a podatak o djeci ubijenih snajperom se izvodi na osnovu podataka o 521 ubijenom djetetu. Ovo je još jedan dokaz da se brojem ubijene djece u Sarajevu manipuliše tako što se po potrebi koriste različite baze podataka i samim tim dobijaju i netačni podaci. P.S. Prije nego što me opet proglasite četnikom, psihopatom, poštarom smrti, zapitajte šta je veći grijeh, zloupotrbljavati dječiju smrt ili ukazivanje na nelogičnosti koje su toliko očigledne, zarad dolaska do istine? P.P.S. Zašto mediji ne koriste zvanične podatke Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu, kao jedine relevantne institucije, kada pišu o ubijenoj djeci Sarajeva?   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62046/jos-neke-nelogicnosti-o-broju-ubijene-djece-u-sarajevu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62046/jos-neke-nelogicnosti-o-broju-ubijene-djece-u-sarajevu Wed, 18 Sep 2024 10:55:46 +0200 U maju ove godine Igor Radojičić je na konferenciji za medije kazao da smatra da “postoji veliki prostor za alternativu, da se nude konkretni projekti jer je politička scena skliznula u populizam i površnost, a takve su nažalost vlasti na većini nivoa, i republičkom ali i lokalnom” Time je najavio nastanak svog nezavisnog pokreta pod nazivom “Svojim putem”.  Danas sam potpuno siguran da ću glasati  za njegov pokret na predstojećim izborima u Banjaluci, a evo i zašto:   Zato što žele da ostanu anonimni. Zato što im je predizborna kampanja diskretna, praktično nevidljiva. Zato što su bili aktivniji prije izborne kampanje nego što su danas. Zato što nemaju ni predizborni slogan. Zato što pokret nema ni zvanični sajt. Zato što ne znam ko su im kandidati za odbornike, njihovo bračno stanje i broj djece. Zato što na društvenim mrežama u sred predizborne kampanje postavlja fotografije sebe sa suprugom. Zato što ni po koju cijenu ne žele da uđu u vlast. Zato što je Radojičić dobar domaćin i septembar koristi za sređivanje bašte i spremanje zimnice, a ne za davanje nerealnih obećanja i glumljenje ljubaznosti. Zato što ništa ne obećava, jer nije ispunio ni ono što je obećavao kada je bio gradonačelnik Banjaluke. Zato što se ove godine nije pojavio na Kočićevom zboru. Zato što je u njegovom monaliza osmjehu istovremeno spojena bol, tuga i radost. Zato što je Radojičić Djevica u horoskopu, a znate kakve su Djevice, analitične, uredne, odgovorne. Banjaluci je potrebna Djevica za gradonačelnika, a ne neki Blizanci, Lavovi ili Ovnovi. Zato što ima povjerenja u Banjalučane da će prepoznati njegove vrijednosti i glasati za njegov pokret. Zato što je optimista, jer kako drugačije objasniti njegovu indiferentnost prema izborima.   Najveća kazna za Igora Radojičića je da se vrati u politiku i zato ga treba podržati, mogao je fino da bude stručnjak. Zato ću glasati za njega i njegov pokret.   Preuzeto sa blogger.ba   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62045/zasto-cu-glasati-za-igora-radojicica https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62045/zasto-cu-glasati-za-igora-radojicica Mon, 09 Sep 2024 09:00:33 +0200 Blago stanovnicima Istočnog Sarajeva, lokalne vlasti sve rade za njih. Brinu da su bezbjedni, da imaju vodu, struju, da se odvozi smeće, da imaju plin, da saobraćaj funkcioniše, da se djeca školuju, mladi zabavljaju, srednjovječni uživaju, a penzioneri odmaraju. Čak i misle za njih ili je bolje reći trude se da stanovnici ovog grada ne misle uopšte. Opasno je kad čovjek misli, još je opasnije kad govori, a najopasnije je kada počne da se ponaša u skladu sa onim što misli i govori. Zato vlasti u Istočnom Novom Sarajevu moraju i to da kontrolišu. Elem, u utorak oko 14 časova saznao sam da neću moći da koristim prostor Kulturnog centra, iako smo imali potpisan ugovor i platili prostor, jer je neko ili neki „odozgo“ zvao i izdao direktivu da se panel pod nazivom „Aktivizam i umjetnost, da li previše očekujemo“ ne može održati u ovoj instituciji. Morate priznati svu apsurdnost situacije da se o kulturi, ne smije razgovarati u Centru za kulturu. Kada vam se to desi dva dane prije samog događaja, alternativa je vrlo malo, pogotovo u Istočnom Novom Sarajevu koji nema baš mnogo prostora za ovakve manifestacije, a još manje hrabrih menadžera koji bi te primili u svoje prostorije. Pokušali smo dobiti i neki prostor kod privatnika, ali je lični interes preovladao javni. Sada dolazimo do glavnog pitanja, a šta je to zasmetalo „gradskim cenzorima“ na ovom događaju? Tema panela kultura i aktivizam, ne vjerujem. Tema je toliko apstraktna i nevažna za lokalne političare, da je teško povjerovati da može bilo koga uplašiti. Budimo pošteni, tema je toliko elitistička, da nisam siguran da je primamljiva za jedan posto stanovnika Istočnog Sarajeva. U ovom gradu kultura se odavno svela na srbovanje i besplatne koncerte pjevača iz Srbije, da ni Fakultet umjetnosti, ne može da popravi (ne)kulturu. Blejanje po kafićima je ovdje glavna disciplina, a za sve ostalo tu je Sarajevo. Možda su im zasmetali gosti? Ne vjerujem, gosti jesu etablirani i poznati u  poslovima kojim se bave, ali ne možemo reći da su ekstremni po bilo kom pitanju, osim ako se njihov ekstremizam ne ogleda u svjesnom prelaženju entitetskih granica, a da to nije šoping, zdravstveni pregled ili proputovanje. Na kraju krajeva polovina prelazaka entitetskih granica je mnogo više prisutna od strane stanovnika Istočnog Sarajeva, nego mojih gostiju na panelu, ali to je nešto drugo. Oni idu u Sarajevo da brane Republiku Srpsku, a umjetnici dolaze da pokažu da je i ovo Bosna i Hercegovina, a to već može biti opasno. Postoji mogućnost da su se gradski dušebrižnici naljutili što na panelu nema lokalnih umjetnika, što jeste legitimno pitanje, ali danima sam pokušavo da nađem nekoga iz Istočnog Sarajeva koji je svojim aktivizmom ili umjetnošću dobacio dalje od Kule, Pala ili Vraca. Ja ga nisam uspio naći i nek to ide na moju dušu, ali mogle su gradske ili bolje reći partijske guzonje biti konstruktivnije i predložiti neko ime, a ja bih onda razmislio. Gdje ima mjesta za petero, ima i za šestog. Možda im je zasmetalo to što je pare za ovaj panel dala strana tj. njemačka fondacija, što je opet suludo s obzirom na to koliko su para stranci uložili u Istočno Sarajavo, da me sramota da napišem koliki ja bio budžet za ovaj događaj. Na kraju krajeva, ako je iko upoznat sa radom fondacije Fridrih Ebert to je SNSD, znam šta pričam. Ni Srđan Puhalo im nije nikakva smetnja. On je isuviše mali i nebitan da bi mogao bilo koga da uznemiri. On je toliko kompromitovan u srpskom narodu, da je njegov autoritet i uticaj manji od nule. Pa u čemu je problem? Ne znam, mogu samo da pretpostavljam. Možda je ovo poruka svima onima koji hoće sa strane da rade bilo šta, a da ne pitaju lokalnu ekipu?   Možda je ovo „uvlačenje u guzicu“ onima u Banjaluci i dokazivanje da su veći Srbi i socijaldemokrate od Dodika?   Možda je ovo obračun unutar lokalnih čelnika, a mi samo sredstvo za obračun sa direktorima institucija?   Možda je ovo zvanična gradska (ne)kulturna politika, ko će ga znati.   Možda je ovo samo nečiji lični hir i prilika da svoju moć javno pokaže.   Na kraju krajeva, to treba pitati Košarca, Ćosića, Eleka, Nešića, koji upravljaju Istočnim Sarajevom i brinu o njegovim stanovnicima. Meni je iskreno žao što ovaj panel nije održan u Istočnom Sarajevu, jer ovakvih gostiju ne bi se postidio nijedan grad, ni jedna institucija i što je propuštena prilika da stanovnici ovoga grada uživaju u razgovoru, pa i polemici. Ali i stanovnici Istočnog Sarajeva ćute, baš kao i njihovi umjetnici, što može značiti dvije stvari ili da podržavaju lokalnu vlast u cenzuri ili se plaše. Šta god da je u pitanju pogubno je za ovo društvo i ovaj grad svrstava u prigradska naselja Sarajeva. Ali i to je njihov izbor. P.S. Panel je održan u Sarajevu, bilo je i ljudi iz Istočnog Sarajava, jer smo tako bili u mogućnosti.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62043/ljepse-je-sa-cenzurom-i-restrikcijom-vode https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62043/ljepse-je-sa-cenzurom-i-restrikcijom-vode Thu, 29 Aug 2024 09:14:18 +0200 Svi dobro znamo da život počinje pred izbore, barem kod nas. Političari se u predizbornom mjesecu sjete naroda. Zatim ožive anonimusi koji nam sa flajera, letaka, postera i bilborda obećavaju da će nam život učiniti lakšim, boljim i ljepštim. Završava se popločavanje i asfaltiranje ulica, kružni tokovi se zaokružuju, vodovodi postaju protočni, mostovi se premoštavaju. Septembar je a  sve behara i sve cvjeta. U Banjaluci ćemo dobiti i Park ćirilice u inat svima, SNSD-u, Jeleni Trivić, soroševcima, stranim agentima i građanima koji žive u neposrednoj blizini parka među korisnicima poznatog kao „Kupusište“. Vizija gradonačelnika Stanivukovića će biti materijalizovana dok kažeš „чџш“ i po svaku cijenu, plus aneksi. Naravno, pravi političari slijede svoje vizije, svoje ideje i svoje planove, bez obzira na sve, pogotovo na cijenu, ali ovdje će problem biti mnogo veći. Draško Stanivuković će izgubiti mnogo glasova, od ljudi koji su na prošlim izborima glasali za njega, a i šta će mu glasovi ljudi koji nemaju „sluha“ za njegove vizije i estetiku. Procjenjujem da će u mjesnoj zajednici Centar 1 izgubiti najmanje 1000 glasova, a to vam je 500 porodica čija su se djeca igrala, igraju ili su se trebala igrati u parku koji će nam biti mnogo ljepši, betoniraniji i ćiriličniji, u odnosu na običan travnato- drvenasti park od prije. Postanu li protesti radikalniji, gubici za Stanivukovića mogli bi ići i preko 2000 glasova. Još ako se nezadovoljstvo prelije iz centra na okolne mjesne zajednice, a nema razloga da se ne prelije, šteta će biti još veća.   Možda će Stanivuković dobiti te glasove u Obilićevu, u Novoj Varoši ili Motikama, ali u centru nema čemu da se nada. Ovi iz Centra se ne „lože“ toliko na Instargarm, X ili fejsbuk, više vjeruju svojim očima i razumu. Trebaće vremena da ovi „travari“ skontaju koncept i ljepotu ćiriličnog parka i možda se svi ti  glasovi Stanivukoviću vrate 2026. ili 2028. godine. Kome će ti glasovi otići na sadašnjim izborima ne znam, ali vjerujem da SNSD, Narodni front ili ko već zadovoljno trljaju ruke i navijaju da gradonačelnik Banjaluke izdrži do kraja tj. od A do Ш. Da sam na njihovom mjestu ja bih bio anonimni donator ne samo za ćirilična slova, već i svih znakova interpunkcije plus znakove za društvene mreže # i @. I šta reći na kraju, Banjaluka trenutno liči na disfunkcionalnu porodicu u kojoj se ne zna ko pije, a ko plaća. Naravno, tu najviše stradaju djeca, a u ovom slučaju građani, koje niko ništa ne pita ili se samo prave da ih pitaju. Građani postoje zbog izbora i političara, a ne političari zbog građana. Opet možda griješim, možda se narod primi na bronzanog Tvrtka i sipljivog Kulina bana, čudan smo mi narod, pogotovo pred izbore.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62042/drasko-stanivukovic-je-politicar-sa-vizijom-zbog-koje-ce-ostati-bez-1000-glasova https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62042/drasko-stanivukovic-je-politicar-sa-vizijom-zbog-koje-ce-ostati-bez-1000-glasova Wed, 21 Aug 2024 09:53:40 +0200 Ne smije se čovjek više ni sa kim šaliti ili nije politički korektno ili vrijeđaš ugled pojedinca, vrijeđaš njegovu titulu, religiju, tradiciju, a samim tim i njegove sljedbenike. Ovih dana smo vidjeli da se ne smiješ šaliti ni sa reisom Kavazovićem, jer postoje i veći reisi od reisa. Elem, kao što svi znate reis Kavazović je neki dan, tačnije petak 16. avgusta, preporučio hatibima (imamima koji vazi hutbu na džumi) da „danas učeći „Kišnu dovu“ s džematlijama upute dovu Allahu, dž.š., „da nam oprosti grijehe, da se smiluje Svojim robovima i drugim stvorenjima i da spusti kišu na ispucalu bosanskohercegovačku zemlju.“ Reis je to kazao u petak, a već za vikend je kiša počela padati. Domaći meteorolozi su tu istu kišu najavljivali još ranije, tako da možemo reći da je reis imao dojavu i kladio se na siguricu. Biće da Rijaset Islamske zajednice BiH više vjeruje nauci od njihovih vjernika. Da li sam do sada uvrijedio nekoga ili nešto? Mislim da nisam, mada nikada ne znaš kako će neki protumačiti tvoj tekst. Do petog razreda osnovne škole bosanskohercegovačka djeca bi trebala da nauče kako nastaje kiša. Proces je vrlo jednostavan. Visoka temperatura vazduha dovodi do isparavanja vode, koja se skuplja/kondenzuje u oblake i kada oblak više ne može da apsorbuje vodu, nastaje kiša. Tako to funkcioniše milione godina. Valjda se to zove kruženje vode u prirodi. Kako onda da ozbiljno shvatimo bilo koga ko istinski vjeruje da svojim molitvama može da utiče na prirodne pojave? Teško, mada je još teže saznanje da u BiH 95% ljudi sebe opisuje kao vjernike. Jedini odgovor na to je zajebancija, pa nećemo valjda odraslim ljudima ozbiljno objašnjavati nastanak kiše, da je Zemlja lopta i da nije centar Svemira, kao ni da svijet nije stvoren za šest dana. Sve ovo se trebalo naučiti još u osnovnoj školi ili još bolje da se pravimo da to nismo čuli i pročitali zarad političke korektnosti. U našem odrastanju postoji period kada ljudi svojim riječima pripisuju magična svojstva pa i mogućnost da upravljaju prirodnim pojavama. Neka djeca smatraju da moraju ustati rano, da bi sunce izašlo ili misle da naveče samo njih mjesec prati. Do šeste ili sedme godine to se preraste i postajemo mnogo racionalniji, a kako biti racionalan u sadašnjoj Bosni i Hercegovini. Da li sam do sada uvrijedio nekoga ili nešto? Mislim da nisam, mada nikada ne znaš kako će neki protumačiti tvoj tekst. Ali vratimo se molitvama za kišu i nisu pitanja koje iz njih proizilaze. Da li su za sušu krivi isključivo grešni muslimani da bi se oni samo molili ili su podjednaki krivci i svi ostali nevjernici? Da li molitva jedne vjerske grupe je jednako efikasna kao molitva svih vjernika, nešto kao sinergija vjere? Zašto se nismo molili da nam ne propadne onih 70 miliona evra bespovratnih sredstava Evropske unije namijenjenih Bosni i Hercegovini? Pošto se najavljuju još vrelija ljeta, zašto ne molimo da imamo naftu, ako već imamo vrućinu? Zašto nismo molili za barem jednu medalju na Olimijadi u Francuskoj, godila bi nam ko dobra kiša? Zašto ne molimo da narod dođe tobe i krene da sa razvojem sistema navodnjavanja, umjesto da bespomoćno gleda u nebo i čeka? Pitanja ima koliko hoćeš, samo nigdje odgovora. Da li sam do sada uvrijedio nekoga ili nešto? Mislim da nisam, mada nikada ne znaš kako će neki protumačiti tvoj tekst. Kao psiholog sam potpuno svjestan koliko je iracionalnost svojstvena pojedincu, ali s druge strane kako neka njena učenja prihvatiti ozbiljno, iako se ona kose sa logikom i na koja je nauka davno dala valjane odgovore. Šta će nam onda škole i nauka, samo bacamo pare na gluposti. Na kraju krajeva, nema racionalnijih institucija u kugli zemaljskoj od vjerskih ustanova, koje veoma racionalno koriste ljudsku iracionalnost da bi opstale i postale važan i moćan faktor u jednom društvu. Zato je naša dužnost i obaveza da kao ljudi, prokleti razumom i slobodom odlučivanja, sve propitujemo na manje ili više duhovit način, bez obzira ne to da li se to nekome sviđa ili ne, a Bog je veliki pa će oprostiti ako se radi u javnom interesu. Ja vjerujem da Bog voli dobru zajebanciju. P.S. Prije nego što me optužite za islamofobiju molim vas da pročitate i ovaj članak https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61980/magijsko-misljenje-gradonacelnika-bijeljine   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62041/da-li-bog-voli-dobru-zajebanciju-slobodnih-ljudi https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62041/da-li-bog-voli-dobru-zajebanciju-slobodnih-ljudi Fri, 16 Aug 2024 10:43:05 +0200 Čudni su ovi Banjalučani, pogotovo iz centra. Dok u Srbiji traje borba protiv Rio Tinta i njegovih planova da kopa litijum oko Loznice, stanovnici MZ Centar 1 se bore protiv parka i to kakvog parka, Parka ćirilice. Elem, gradonačelnik Banjaluke Draško Stranivuković je u predizbornom građevinskom cunamiju širom Banjaluke krenuo je da gradi parkove i to ne bi bio veliki problem, da to ne radi na mjestu starih parkova. Jedan je već završio i nazvao Park knjige. Zelenu površinu je prepolovio, ali je „udario“ spomenik Kulinu banu i sad nas ubjeđuje da je to toliko dobro da treba samo malo vremena da se naviknemo i krenemo da uživamo u parku i čitanju. Drugi park je u izgradnji i nalazi se na Kupusištu i zvaće se Park ćirilice. To je toliko dobar park da ga stanovnici MZ Centar ne žele, toliko ga ne žele da je angažovano privatno obezbjeđenje da štiti radove. I to ne obično obezbjeđenje, nego toliko obdareno između nogu da se nekim nezadovoljnim građanima učinio da je pištolj. Treći park pravi u sred kružnog toka, što će biti vrlo zanimljivo iskustvo za svakog ljubitelja prirode i srpskog kralja Tvrtka. Pretpostavljam da je sličan problem sa nerazumijevanjem genijalnih ideja imao i gradonačelnik Pariza kada se pravio Ajfelov toranj, što je i razumljivo kada si ispred svog vremena. Naravno, gradonačelnik Banjaluke razumije nerazumijevanje stanovnika MZ Centar, ali on nam kaže „da će ovo za 30 dana biti najljepši park, koji će posjećivati građani iz svih dijelova našeg grada, ali i svi oni koji dođu da posjete naš grad.“ Da pojasnimo. Park u Kupusištu postoji odavno i to znaju svi iz okolnih zgrada, kao i stanovnici Borika, koji imaju djecu ili kučiće, ali problem starog parka je što nije dovoljno edukativan. U njemu su bili samo drveća, trava i klupe. Sada će u njemu biti ćirilična slova, koja valjda trebaju da Banjalučane poduče Azbuci. Evo jednog prijedloga, kada naučimo štampana slova, da se onda umjesto njih postave pisana i to bi mogli nazvati cjeloživotno učenje Banjalučana. Imam još bolji prijedlog, recimo da iznajmimo park Kinezima, Indijcima, Šveđanima ili ko da više, pa da oni postave svoja slova i da nas na taj način „mekom moći“ pridobiju naša srca, duše i tijela. Posebno je interesantno da ovaj „sukob“ gradonačelnika Banjaluke Stanivukovića i nezadovoljnih građana iz Centra ne prate mediji bliski SNSD-u i ta šutnja više govori od hiljadu riječi. Ne znam šta je u pitanju, ali vrijeme će pokazati. P.S. Biti protiv ćirilice makar i u parku ukazuje da je na djelu „obojena revolucija“ koja nije usmjerena protiv Dodika, što ovu priču čini još kompleksnijom i zanimljivijom.   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62040/cirilicenje-parka https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62040/cirilicenje-parka