https://www.frontal.ba/ Copyright 2025 Promotim d.o.o. Frontal RSS Feed Tue, 04 Feb 2025 16:00:16 +0100 Iz zbirke budućih tesktova o vremenu sadašnjem, neobavezno o ovoj temi: Nihil potest evenire nisi causa antecedente (Ciceron) (Ništa se ne može dogoditi ako ne prethodi uzrok) i Rara tempora felicitas ,ubi sentire quae velis et sentias dicere liceat.(Tacit)(Retka su srećna vremena kad je slobodno misliti šta hoćeš i govoriti šta misliš)   Nije ovo u Republici  Srbiji  samo studentska  šetnja , gubljenje vremena nadobudnih studenata. Vidno nema  LGBT grupa i  duginih boja na zastavama ( da se razumijemo ,ja samo nisam bila za  sintagmu „parada ponosa") , ali ima   mnogo  državnih  zastava Republike Srbije, pjeva se „Ustani Srbijo zašto si zaspala“.. , pjeva se „Tamo daleko“ ...Veoma me je to obradovalo. Znači znaju ko su i kome narodu pripadaju. Ovo nikako nije  bunt onih koje  treba   tući, lomiti „ kao slamčice“ što reče tamo neki poslanik Skupštine Srbije .. OVI  protesti  i  studentske  (i  ne samo studentske ) šetnje  nisu nešto što,  eto,  jeste, biće uvijek - i   proći će  kao  i sve  druge -,   ne, ovo ne  izgleda kao ONE igre... Evo, u poznim godinama života, nakon   radnih akcija u  onim vremenima, kada se kalio čelik, onih  susreta omladine  iz  ONE   zemlje, grunula  me ova  energija  mladih do suza, dirnula me  u srce ..Gledala sam kolone mladih  (i starih) nije važno, kako  pješače do Novog Sada, grada, koji NEKO izvana, ili iznutra  kažu, hoće da otrgne od majke Srbije  (Vojvodina hoće da se otrgne od matice, što po dočeku kolona  duž  puta do  „srpske Atine“  od naroda  ne  vidjeh .... Naprotiv,   bili  su dočekivani  ti mladi ljudi  kao ono nekad partizani, oslobodioci - što neko reče... Ali neću o tome, neću da ih poredim sa prošlim vremenima. Oni su drugačiji, to je jasno kao dan. Oni su potpuno  n o v a , generacija koja se igra kompjuterima, koja zna sve moguće programe, koja govori strane jezike, engleski im je  drugi jezik -valjada  to svi znaju -  koja putuje, koja je vidjela svijet mnogo ranije nego što sam to ja i  mnoge generacije iza mene  - ovo su   i n d i g o   djeca, koja  već  znaju  za vještačku intelogenciju, koja su obrazovana, mada mnogi misle da nisu, ali  o n i    neće da pamte samo loše i teške  dane, priče o užasima, jamama i leševima - oni žele da se dekontaminiraju ( ma koliko mi nastojali da  im  isipričamo šta je bilo i kako je bilo, a bilo je teško), oni žele slobodu s a d a, u  o v o m  vremenu,  koju oni   v i d e  i  slute. Imaju pravo na to. Da li će uspjeti - ne mogu prognozirati, nisam još uspjela da povežem  sve  konce u ovoj priči, ali emocije jesam. Počeću  priču o  pečetku, dakle o vremenu koje su pojeli skakvci.  Zašto?  Zato  što su  SVE  vlasti poslije propasti  ONE  zemlje (osim Slovenije, koja je naviknuta  bila na rad i disciplinu i sada se veoma razlikuje od drugih bivših republika), raspadnute po šavovima, snagom rušilačkom, razorenom iznutra, a više  izvana) bile slijepe  i  gluve, bezidejne , bahate, okrenute sebi,  gomilanju bogatstva za sebe i porodicu, rodila se nova  klasa profitera  od -i iz rata ..  Zaboravili  su  da je snaga u mladima , da je njihova enerija ako se ne usmjeri, razorna, da je  treba okrenuti ka  RADU , omladinskim akcijama ,sportu , aktivnostima u školi, sekcijama druženjima, nije to vraćanje na bratstvo i jedinstvo, moglo je unutar svoje Republike, a ne prihvatanje  Bolonje, koja je upropastila i ono malo individulanog, našeg , davno potvrdjenog u  naučnom svijetu. Ako i   ne grade  autoputeve i pruge  kao mi (  jer je mnogo toga bilo izgradjeno rukama akcijaša)  možda su mogli da  pošumljavaju  goleti , da  izgrade   ekološki čistu,  uzornu zemlju,  zemlju prirodnih ljepota,  da se NAUČE  da se  DRUŽE . Mislili su  ti  novodošli vlasnici vlasti  da je to zastarjelo, da mladi   hoće nešto drugo, pa  su primjerom pokazali  to nešto drugo .Posljedice uzora  su vidljive, a oni ih sda brišu..   Duhoviti natpisi na transparentima, poruke pune smisla i značaja, susreti studenata  na mostu u Novom Sadu nakon sati i sati  pješačenja, scene nevjerovatne , nezamislive ...Suze, zagrljaji, ljudi se grle .Kad smo to gledali zadnji put, a da nije sastanak nekog odbora partije, gdje  jedni druge VOLE samo dok  čekaju funkcije i bolje pozicije, pa se onda ljube..  Šta  se desilo  -to   je kompleksno pitanje. O   ovome treba  s a d a  da razmisle oni koji vode Republiku Srbiju. U Sribiju se zadnjih godina  uvlači pesimizam, mada se grade autoputevi, zgrade, neboderi itd.  Dolaze državnici stranih zemalja. Što bi  rekli neki: „ I sve liči na sreću ... Ali, ne lezi vraže.. Odjednom   NEKO   postavlja  pitanje funkconisanje SISTEMA, i ne samo u Srbiji..! Kako je to bilo moguće?  Postavljeni su  na funkcije   ljudi  koji su  bili zatvoreni u  prošlosti , toksični  (neki duboko povredjeni gubicima u porodici, što  nije za osudu, bio je gradjanski rat  i  masovne pogibije  kod svih zaraćenih naroda, ali  niko  nije mogao istrebiti jedne , a ostaviti druge. Medjutim, bilo je onih koji su postali  dežurni nacionalisti, huškači, i baš oni  su odlično naplatili tu ulogu gomilajući enormno bogatstvo, kriminalni klanovi su kadrirali, odlučivali i po potrebi ubijali, a neki od  stekli su  ONO  što  nikada prije nisu imali, kuće i stanove čak na drugim kontinentima.  I oni su bili najglasniji. Nepodobni i neposlušni  bili su  uklonjeni vrlo brzo. Pametni i obrazovani bili  su  nepotrebni. Došlo je vrijeme anonimusa. Neznalica. Ljudi bez morala i znanja, ljudi koji su samo klimali glavom vodjama. I ništa drugo. Novi magistri, novi doktori  nauka, koji čak nisu mogli ni da se sjete koju srednju školu su završili ,o fakultetu da se ne govori. Korupcija je postala modus operandi svih akcija, svega što se gradilo -danas tako omiljene riječi  PROJEKAT. Toliko bizarna riječ  da su pjevači počeli da svoje pjesme, čitaj albume ,zovu „projektima“..Da nije  smiješno, bilo bi ..... – ne,  to   je  u Republici  Srbiji  STVARNOST.  Reality -programi, gole starlete koje pjevaju  itd.  gledaju milioni   i  oni  to smatraju dostignućem. Samo pjevači i pjevačice, i ne samo oni, voze najskuplje automobile, putuju svakodnevno avionima (pjevajući neki nešto što ne liči na muziku) vuku  firmirani prtljag , projektujući  kulturu i  budućnost Srbije, sričući   rečenice  kad ih neko nešto pita,  ali  KUPUJU  STANOVE  KAO  OD  ŠALE  na obali Save - od  dva-tri koncerta u Sava -Centru.  (ne svi naravno,ali većina) dok oni koji su zvijezde nauke odlučuju da li će da odmah  odu li kasnije. Moram napomenuti da se Republika  Hrvatska  mijenja  ISKLJUČIVO zato što je članica EU (mada je na dočeku hrvatske rukometne reprezentacije u Zagrebu pjevao Tompson, tako lagane i emotivne pjesme !!) i  institucije sistema počinju da rade. Sami nikada ne bi ni htjeli , ni  mogli (jer  dežurni Srbi i dalje kvare idilu)   da urade  ovo što sada izgleda  kao  civilizovana država. EU tužiteljica je počela da čisti njihove  ministre. Tako je kod njih počelo. Šta počinje u Srbiji? Vidjećemo . Pad nadstrešnice je samo okidač. Problem je očigledno mnogo dublji.  Samo jedno je  izgleda sigurno: Ovo je više od igre. Dipl. prof . Radmila Trbojević https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62068/ovo-je-vise-od-igre https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62068/ovo-je-vise-od-igre Fri, 31 Jan 2025 13:25:31 +0100 Profesori banjalučke Gimnazije, Red bi bio da na početku napišem poštovani profesori, ali mislim da ćete to poštovanje morati ponovo kod mene da zaslužite, mada realno baš vas briga za moje poštovanje. Obraćam vam se kao roditelj djeteta koji pohađa vašu školu, jer danas je uprava škole zabranila njenim drugarima da izađu u školsko dvorište tokom pauze između dva časa. Zabranila baš onda kada je postojala mogućnost da odu sa časova na skup podrške studentima u Srbiji. Razlog se zna, Uprava se plašila da će se učenici okupiti ispred zgrade i otići na skup podrške u Kampus. Ne ljutim se ja na Upravu, zna se kako se u našim školama biraju direktori i direktorice i kako oni biraju svoje pomoćnike. Isto kao i u Srbiji, moraš biti ambicioznam politički podoban i partijski lojalan i nije to od juče. Od njih čovjek ništa drugo i ne može očekivati, njihov posao je da sve drže pod kontrolom. Problem ste vi, koji ćete spustiti glavu i ćutati iako duboko u sebi znate da je to jadno i pogrešno. Pristali ste da budete podanici umjesto prosvjetni radnici. Pristali ste da budete nevidljivi, umjesto da budete svetionici slobode, ljudskosti, znanja i njihovi uzori. Vrijedi li taj vaš posao i  plata, tolikog poniženja? Plašite li se da javno podržite svoje kolege u Srbiji, u koju se toliko kunete. Plašite se da javno podržite svoje kolege sa kojima ste zajedno studirali. Plašite se da podržite svoje kolege sa kojima ste demonstrirali protiv vlasti u zimu 1996. godine. Kako je živjeti u strahu? Možda se i ne plašite, ali mislite da je u pitanju „obojena revolucija“. Onda smo tek najebali. Kako ćete sutra kolegama iz Srbije pogledati u oči kad se sretnete na nekom seminaru, edukaciji ili kad vam dođe škola sa kojom ste se pobratimili? To je vaš izbor, nije ni ministarstva, ni uprave. Samo vaš i ničiji drugo. Kako ćete sutra đacima predavati etiku, sociologiju, filozofiju, psihologiju, kulturu religije, kada ste sebe poništili kao čovjek koji ima kičmu i dostojanstvo. Kako ćete sutra predavati istoriju, kada ste dobovoljno postali robovi i kmetovi? Kako ćete na srpskom jeziku tumačiti antičke mitove, našu epsku poeziju ili Don Kihota, kada niste spremi da javno ustanete protiv nepravde? Kako ćete im na vjeronauci objasniti da je Hrist stradao zbog drugih? Kako ćete predavati matematiku, hemiju i fiziku, znajući da su neki od najvećih naučnika stradali zarad  nauke, principa i istine? Naravno ima vas i koji ste za Vučića i to je vaše pravo. Na kraju krajeva, vi ne stvarate samo buduće matematičare, fizičare, lingviste, inženjere i ljekare, vi stvarate i ljude koji trebaju da misle svojom glavom, da se ne plaše reći šta misle i da se ponašaju onako kako govore. Takvi se ne zaključavaju, već se sa njima razgovara. Kako ćete svojim učenicima objasniti zašto su danas prije podne vrata bila zaključana i zašto im nisu dali da izađu? Juče i  preključe su bila otključana, baš kao što će biti i od ponedeljka? Da li ćete im priznati da ste pizde koje ćute ili ćete se praviti da se ništa nije desilo.  Nisam siguran da ćete imati hrabrosti da sve svalite na Upravu, a možete im reći da ste to uradili za njihovo dobro. Znam reći ćete da politici nije mjesto u školi i tako bi trebalo da bude, ali nije. Politika vam je izabrala Upravu, politika je mnoge od vas zaposlila, politika je u planovima i programima, politika je u udžbenicima, politika je na školskim proslavama. Politika nas je i dovela u ovakvu situaciju. Mnoge od vas znam i drago mi je što vas znam, ali to nije alibi da prećutim ovo što se danas desilo. Velika je ovo sramota, velika. Ovaj tekst će pročitati moja kćerka, jer mora znati da je u životu važnije biti dobar čovjek, dobar drug i imati stav, od deklinacija logaritama, palatalizacije i fotosinteze. To se da naučiti.   Srđan Puhalo P.S. Profesori banjalučke Gimnazije nadam se da sam u velikoj zabludi i da ćete pokazati da nisam u pravu, a ja jedva čekam da vam se izvinim.   Preuzeto sa blogger.ba   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62067/pismo-profesorima-banjalucke-gimnazije-ili-da-li-cete-i-ovo-ocutati https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62067/pismo-profesorima-banjalucke-gimnazije-ili-da-li-cete-i-ovo-ocutati Mon, 27 Jan 2025 09:18:37 +0100 Mlada glumica  se saginje, grči se, kao da se porađa i ... povraća po državnoj zastavi  svoje zemlje  - Republike Srbije. Kažu da je to bilo davno nekada, ne znam ko je u pravu, ali kad god da je bilo sramotno je. Dakle, u  nekoj predstavi, u nekom pozorištu u Beogradu, u  kojem pozorištu nije važno, u jednoj zemlji u kojoj se digla intelektualna i druga  kuka i motika  da se uradi ono što bi trebalo da se radi na izborima u svakoj normalnoj zemlji, osim u  vremenima kad  ništa, što je normalno nije moderno,  nije kul, nije evropsko i  nije prema pravilima Nešto drugo Srbiji  treba. To drugo je  haos, dokaz da se u haosu  još  samo čaka da  se  prolije srpska krv..Ništa novo. Ja ne komentarišem ovo što se sada dešava  u Srbiji, ne stavljam sebe ni na jednu stranu, (nisam politički analitičar)  niti želim, niti mogu - jer je ta pobuna, to talasanje beogradsko (u početku  uslovljeno strašnom  tragedijom nadstrešnice) mladosrbijansko , srednješkolsko i studenstsko- veoma kompleksno pitanje  i  traži  ozbiljnu, stručnu analizu pretvaranja demonstracija u opšti narodni  BUNT protiv nepravde i korupcije. Jasno je nakoga se cilja. Vučić treba da ode, mada svi  znamo da  bilo koji  predsjednik nije  i ne može  biti  DRŽAVA, ali institucije  JESU)   za koju (analizu) nisam voljna  da je  pišem, a nisam, kažem, dovoljno  ni informisana   – ali ono što znam sasvim sigurno jeste  da  pomenuto  povraćanje  na  zastavu svoje   zemlje  znači  brutalno  SAMOPONIŽAVANJE i  SAMOPLJUVANJE  - a to  nikada  nikoga nije navelo da poštuje zemlju i narod koji može da pogazi  simbol svoje države. Nije to ništa novo, nažalost, ubijali su  Srbi   (Srbija  je imala mnogo  toga  u svojoj istoriji)  sami svoje prvake, slali  ih u kazamate, izdavali svoje heroje, borce  i  invalide  -  lako se  odricali svojih žrtava, lako zaoboravljali, lako se prodavali. Za mlade je, vjerovatno,  donekle, opravdanje što niti znaju, niti  ih je  baš  briga, niti  ih uče  šta se  sve  dešavalo prije, oni  nisu bili napadani, nisu  bili bombardovani (a  njihovi dede i bake jesu) nisu gladovali  - i   hvala Bogu da nisu i da to zlo (sadašnjih prijatelja ) nikada  ne upoznaju. Pljuvanje  po  svojoj   zastavi – ima  li sramotnijeg   istupa, bolje rečeno nastupa  neke  cure,  glumice, koja bi, da to uradi u nekoj zemlji, koja drži do sebe i  do svoje istorije  (koja Srbiji  nije do  koljena)  bila sankcionisana i  to najozbiljnije. Ona (glumica koja pristaje  na  taj odvratni  postupak, pa i na pozornici)  gazi  sve  godine   PRIJE  NJE, o kojima nema pojma i  koje je ne interesuju, dapače ona  prezire  (a  nije sve bilo  najgore) SVOJU  zastavu,  za koju su  hiljade  mladih  ginuli, koju (zastavu) su  iz  rovova  krvavu,  iznosili  njihovi  vršnjaci,  Solunci, i za koju su prije samo koju godinu ginuli regruti, mladi vojnici, heroji, sa  Košara, jednako tako mladi, ali  bez pirsinga, bez naušnica, u uniformama vojske svoje države. Nema budućnosti u kojoj nema prošlosti, bar onog dijela prošlosti na koju jedan narod može biti ponosan. Sramotno skrnavljenje svoga identiteta  porazno je. Bitno je pripadati   onome što se nekad zvalo slobodni Zapad, Europa uspjeha. Pripadati treba po svaku cijenu  novim, mladim, briselskim  snagama, ovoj  novoj demokratiji, novom  vremenu, koje okreće leđa  prošlosti i gleda u budućnost (imaju  pravo, naravno), diviti se   neobičnoj  sveslobodi  koju  nose prijateljski  vjetrovi  ujedinjene Evrope, one  Europe  koja, ipak, Srbe neće.  Ili hoće, ali po koju cijenu ? Zašto? To nije tema za ovaj blog,  priča je  šira... Pravo na  umjetničku  slobodu ?!! Nemojmo se zavaravati. Umjetnička sloboda nije gaženje simbola svoje države. Ne, ono sa  zastavom  je JAVNO ponižavanje svoje zemlje, ma kakva da je ona, a Srbija  nije  ni najbolja,  ni najslobodnija zemlja na svijetu, ima puno nedostataka - kao i  što  mnoge druge  zemlje  nisu.  Ali,  samo jedno  ALI, pogledajmo zapadne demokratske demonstracije građana, studenata  -  gaze  se  sa mo   tuđe  zastave,  svete knjige  drugih  religija se pale, surovo  se  gaze demonstranti, ali se ne gazi svoja zastava. Čak i u umjetničkoj slobodi. Nikada ništa Srbi ne nauče do kraja!     Poštuju se danas i  nacističke zastave, otvoreno, ponosno – čak   i oni koji  su spaljivani u gasnim komorama nemaju ništa protiv ovih svakodnevnih pojava negiranja i pohvala nacizma  (Poljska napr.), neonacisti   bujaju  kao  pečurke poslije kiše -ne kriju  se  više  kukasti  krstovi, svastike -  poštuje  se  revidirana  istorija  koju   pišu oni,   koji peru svoju sopstvenu  zločinačku  istoriju. Može im se. Pitanje je kada i kako će se ovaj užas završiti, jer kako je moguće izostaviti  Sovjetsku Rusiju  iz veličanstvene proslave  pobjede u 2. svjetskom ratu, čije  ogromne  žrtve sada  nisu važne. Važno je ono što je SADA. I da stavim tačku   - ona cura, koja  povraća   na   časnu    zastavu  svoje sopstvene  zemlje -   može samo da izazove  GAĐENJE  i   OTPOR   građana   Srbije,  koji su, možda,  snažno   naginjali  i  naginju   prema parolama i  buntu  studenata  i   svih drugih građana  –  koje (ponavljam)  ne komentarišem, niti analiziram -  ali  sada bi  trebalo ozbiljno  da  razmislie  ŠTA OVO ZNAČI !     P.S. Moram dadati da mi je jedina utjeha u svemu ovome  što  mi roditelji, prvoborci partizani iz onoga rata -nisu živi i što ja, u godinama u kojima sam, imam još snažna sjećanja na godine -kakave god da  su bile, bile su dobre i srećne, a kako se skoro svakodnevno uvjeravam - tako i  za mnoge ljude iz naše surovo  razbijene, one  zemlje.... što nije valjala.     Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (27.01.2025.) Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal                    https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62066/umjetnicka-sloboda-ili-izdaja-svoje-zemlje https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62066/umjetnicka-sloboda-ili-izdaja-svoje-zemlje Thu, 23 Jan 2025 14:48:41 +0100 Neki dan je savjetnik predsjednika Republike Srpske Marko Romić poručio iz Amerike da “Tramp želi da u Ameriku vrati duh porodičnog okupljanja”, a onda je dodao "Ono što je značajno za Republiku Srpsku, nešto što je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik od prvih dana svog političkog djelovanja zagovarao, jesu porodične vrijednosti i prave iskonske vrijednosti. Tramp želi da u Ameriku vrati duh porodičnog okupljanja i vrlo snažno se putem nekoliko uredbi usprotivio rodnoj ideologiji i platformi LGBT populacije“. Mladi Romić ne zna ili ne želi da zna da se Donald Tramp ženio tri puta, a koga je sve u međevremenu jebao teško je reći, toliko o njegovim porodičnim vrijednostima. Ne zna ili ne želi da zna mladi Romić da se Ilon Mask takođe ženio tri puta i da od porodičnih vrijednosti preferira nekorišćenje kontracepcije. Nego vratimo se porodičnim vrijednostima, šta se pod tim tačno podrazumijeva? Porodica na prvom mjestu. Morate priznati da ovo fino zvuči, ali koja porodica? Ona nuklearna koja se kod nas formirala u vrijeme socijalizma (otac, majka i dvoje djece) ili one porodične zadruge (više porodica u zajednici) koje su dominirale prije Drugog svjetskog rata. Fino je kada je porodica kompletna, funkcionalna i ekonomski stabilna, ali šta ćemo ako to nije? Da li žena treba da sluša muškarca, a muškarac da poštuje ženu, kako nam poručuju popovi na crkvenim vjenčanjima? Da li je porodica važnija od zadovoljstva muža i žene? Da li jedan od nezadovoljnih bračnih partnera treba da upropasti svoj život, zarad dobrobiti drugog partnera i djece? Da li je bolji dobar razvod ili loš brak? Koliko zlostavljanja partnera ili partnerke treba da se toleriše i trpi zarad porodice? Porodica mora da bude složna. Potpisujem, ali da li to znači da žena mora slušati muža ili je u pitanju obostrano uvažavanje. U Bibliji fino piše “žene da se pokoravaju svojim muževima kao Gospodu, jer muž je ženina glava kao što je i Hristos glava Crkve, on kao Spasitelj svoga tela". Opet, šta ako porodica nije složna? Ko treba da ćuti i trpi ili je dobro da se partneri raziđu. Koja su sredstva dozvoljena da se koriste u svrhu postizanja sloge u porodici? Kod nas se tradicionalno najčešće koristi fizičko nasilje, a potom i verbalno, psihičko, ekomomsko i to najčešće prema ženama, ali uvijek ima izuzetaka. Porodica bez djece, nije porodica. Nema tu šta da se filozofira i pametuje. Što ste se vjenčavali, ako nećete da se razmnožavate. Ne pravite vi samo djecu za sebe, nego i za naš narod i našu Republiku Srpsku. Sva ta djecu su budući vojnici. Naravno, teško je reći koliko djece da imate, tradicija je promjenjiva stvar. Moja baba je imala njih osmero, majka dvoje, pa eto sami odlučite između ovoga. Je li sramota biti samohrana majka i da li ćemo za to okriviti feminizam? Žena je tri stuba porodice, a otac jedan. Znam da često čujete ovu popularnu frazu i to nam je jasna poruka gdje je mjesto žene u porodici. Mjesto joj je u kući. Ona je ta koja mora da omogući besprijekorno funkcionisanje domaćinstva, brine se o djeci, o mužu, a zašto ne i o roditeljima svojim i muževljevim. Samim tim ona nema kad da bude zaposlena. Muž je taj koji treba da zaradi da prehrani svoju porodicu, ali nisam baš siguran da je jedna prosječna plata dovoljna da prehrani četveročlanu porodicu. Vidite kako porodične vrijednosti mogu biti opasne i za muškarce, ako ne ispunjavaju očekivanja sredine. Briga o roditeljima je posebna briga, kako im pomoći u starosti, kada su penzije male, plata nedovoljna, a oni sve bolesniji, nepokretniji i dementniji. Starački domovi su se pretvorili u preskupe stacionare za umiranje. Porodica treba da bude religiozna i poštuje našu tradiciju. Nemam nikakav problem da neki bračni par svoj život uredi i organizuje u skladu sa svojim vjerskim ubjeđenjima. Nemam problem dok to rade dobrovoljno i svojevoljno. Bilo kakvo nametanje ne dolazi u obzir. Opet, znamo da je ljubav čudnovata i prilično iracionalna i šta ćemo sa onim porodicama koje su ateističke ili gdje su parovi različitih konfesija, da li toga trebaju da se stide ili treba da ih odbacimo i preziremo? Mojoj tetki su zabranili da se školuje, jer to nije za žene, da li je to naša tradicija koju treba da primjenim i na kćerku? Šta ćemo sa abortusom, razvodima i preljubom? Porodične vrijednosti kažu da to nije dobro, ali se i te kako dešava. O abortusu ne znamo skoro ništa, jer validna statistika ne postoji, pogotovo otkada postoje privatne klinike. Ako je abortus jedno od najopasnijih po zdravlje žene sredstava kontracepcije, zašto ne edukujete mlade ljude kako da se zaštite od neželjene trudnoće? O razvodima sam već govorio, da li je bolji dobar razvod ili loš brak? Preljuba je grijeh, ali naša tradicija kaže da je to malo manji grijeh za muškarce nego za žene. Trampa mi. U društvu divljeg kapitalizma u kojem su pojedinci i porodice prepušteni sami sebi, uz malu pomoć sistema, govoriti o porodičnim vrijednostima je čisti populizam ili najelegantniji način da se sav teret nefunkcionisanja sistema svali na oca i majku, kao glavne krivce za sve ono što se dešava. Takođe, maštati o stari dobrim vremenima jeste milozvučno, ali ta se vremena više nikada neće vratiti. Niti će žene prestati da se školuju, niti će prestati da se zapošljavaju, niti će se odreći svoga prava glasa. Uzdržavanje od seksa prije braka je odavno ismijano među mladim ljudima, a muškarac kao jedini hranilac porodice je već sada endemska vrsta. Povratka na staro nema, a sve što je novo ne znači i da je dobro. Porodične vrijednosti su onoliko dobre koliko dopinose zadovoljstvu svakog člana porodice, koje su lični izbor porodice, koje vode ka kompromisu, toleranciji i boljoj funkcionalnosti porodice. Porodične vrijednosti se mijenjaju kako se mijenja i porodica i to ne mogu zaustaviti, niti spriječiti, ni Tramp, ni Dodik, ni Orban, ni Putin. P.S. Rod i rodni identitet nisu ideologije, već verifikovane naučne činjenice i savjetnik Romić bi to trebao da zna i da uvažava, koliko god mu to bilo mrsko.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62065/porodicne-vrijednosti-i-sta-s-njima https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62065/porodicne-vrijednosti-i-sta-s-njima Mon, 20 Jan 2025 08:41:58 +0100 „KRENULA JE HAJKA-KRENI I TI“ Tokom javljanja novinara N1 – Srbija sa protesta u Nišu, juče, nedjelja 19. januar 2025. godine na ekranu piše „KRENULA JE HAJKA-KRENI I TI“. Da bi razumjeli ovu poruku podsjećam Vas na značenje pojma Hajka.Hajka: • organizovano gonjenje, ganjanje, potraga, lov sa psima tragačima divljači ili štetočina prema zasjedi u lovištu, potjera, hajka;• figurativno to je lov na vještice ili vještce, osmišljena akcija hvatanja i likvidiranja insana i hajvana. Ovo je nečuven skandal, javno N1 Srbija poručuje da je otvorena sezona lova na Aleksandara Vučića, predsjednika Republike Srbije. Poručuju psi rata da treba ubiti Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srbije. Nisu uspjeli politički psi da olovkom ubiju Aleksandra Vučića, i ovo nije poziv da se uzmu olovke u ruke već danas, u nedjelju 19. januara 2025. godine televizija N1 Srbija javno obavještava da su psi rata organizovali hajku, lov na Aleksandra Vučića. Pitanje je ko je naredbodavac i organizator ove hajke, lova i ko su mogući izvršioci koji će u hajci, lovu koji je juče po TV N1 Srbija započeo i sa kojim oružjem i oruđem planiraju ubiti predsjednika Republike Srbije gospodina Aleksandra Vučića?   Stavovi autora blogova predstavljaju njihov lični stav i ne podrazumijevaju nužno uredničku politiku portala Frontal. https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62064/otvorena-je-sezona-lova-na-aleksandra-vucica https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62064/otvorena-je-sezona-lova-na-aleksandra-vucica Sat, 18 Jan 2025 14:28:38 +0100 Nakon što je Novak Đoković na Australijan openu pobijedio je Čeha Tomaša Mahača sa 6:1, 6:4, 6:4 na objektivu kamere napisao „Za Sonju“ u Republici Srpskoj se rasplamsala debata o kojoj se Sonji radi? Milorad Dodik je ma mreži X naglasio da je Novakova pobjeda pobjeda svih nas, a da je sve posle završetka meča obična ciganija. SDS je u svom saopštenju naglasio da se vjerovatno radi o Sonji Karadžić, što još jednom pokazuje da je Novak Đoković veliki rodoljub koji razumije šta je nepravda i kroz šta prolaze Srbi u inostranstvu. Alternativna televizija nema pojma o čemu se konkretno radi, jer se oni ne bave takvim trivijalnosti. U ovom trenutku njihovi istraživački novinari pokušavaju da identifikuju muškarca koji je javno zaprosio Novaka na ovom turniru. Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić je kazao da je kao i svaki srpski rodoljub pratio meč našeg najvećeg tenisera, ali vjeruje da je nakon meča CIA pravog Novaka Đokovića lažnim i da je taj Novak napisao ovu poruku. Dževad Galijašević i Predrag Ćeranić su se složili da je riječ o hibridnom ratu u kojem se ne biraj sredstav i sigurni su da je Novak Đoković napiso „Kosovo je Srbija“, ali se to uz pomoć specifičnih softvera promijenilo u natpis „Za Sonju“. Lider PDP-a Draško Stanivuković je demantovao da poznaje bilo kakvu Sonju, niti je bio u vezi sa njom. Njemu je Banjaluka i Republike Srpska na prvom mjestu. Studentske organizacije Fakulteta političkih nauka i Filozofskog fakulteta u Banjaluci su kazali da oni ne prate sport i da ne znaju ništa od tome. Jelena Trivić je na fejsbuku napisala da joj je omiljena pjesma „Pozdravi Sonju“ od Indexa i da joj je drago da se njen muzičku ukus poklapa sa ukusom GOAT-a Novaka Đokovića i da jedva čeka referendum u Srbiji pa skokne do Beograda i podrži predsjednika Vučića. Ako mislite da pretjerujem sa ovim budalaštinama varate se. U ovome trenutko u Republici Srpskoj političari, političke partije, fakulteti, mediji, provladina uduženja, veoma vode računa da na bilo koji način na naljute Aleksandra Vučića i da na bilo koji način podrže studentske proteste. Razlozi su različiti jedni čekaju odobrenja Milorada Dodika da krenu sa „objektivnim izvještavanjem“ o protestima u Srbiji, drugi čekaju da vide hoće li Vučić posustati pa da ga u skladu sa profesionalnim standardima cipelare. A ko je Sonja? Sonja je studentica koja je povrjeđenja u centru Beograda kad se vozač zaletio u grupu studenata dok su 15-minutnom šutnjom odavali počast poginulima u padu nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici. https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62063/za-sonju https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62063/za-sonju Mon, 13 Jan 2025 12:20:43 +0100 Proslavu Dana Republike Srpske organizovali su Narodno pozorište Republike Srpske i Službeni Glasnik Republike Srpske i za to su imali maksimalno 4 dana. To su uradili besprijekorno, kao da su znali mjesecima ranije da će dobiti taj posao. Kao i svake godine održana je i svečana akademija na kojoj su prisustvovali pravi Srbi, diplomatski Rusi i po neki Mađar. Na akademiji nisu držani govori, već se besjedilo što izgovorenom daje posebnu težinu. Ove godine su nam se obratili srpska članica Predsedništva BiH Željka Cvijanović. patrijarh srpski Porfirije, Nenad Stevandić predsjendik Narodne skupštine Republike Srpske, glumac Slobodan Ćustić i premijer Srbije. Ipak sve je to bilo nekako bezlično i tunjavo bez Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, kao da slušate pornić preko radija. Slogan je bio efektan mada neralan i glasio je „Za vječnost rođena!“, mada imajući u vidu demografske trendove o našem entitetu prikladniji naslov bi bio „Osiromašena i u gerijatriju pretvorena!“. I tako krenu govorancija, sve naj, sve top, sve vrrr, sve nadrealno i nerealno. Stevandić je pored ostalog kazao „U duši i kamenu uklesali su je najbolji od nas, naši lideri, tribuni i vojnici, a njeni prvi predsjednici i predstavnici platili su velike kazne jer nisu pristali da se odreknu čeda koje je tek prohodalo.“, a potom je dodao „U budućnosti, nosimo to zajedničko naslijeđe, da nas podslije toliko oslobođenja, dovede i do ujedinjenja. Naravno, mislimo na duhovno i nacionalno ujedinjenje.“ Neinformisani slušalac bi sada pomislio da su naši predsjednici i predstavnici osuđeni isključivo zbog stvaranja Republike Srpske, a ne zbog genocida, zločina protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja i ostalih ratnih zločina, pobrojanih u Krivičnom zakonu. Ono što je mene posebno zaprepastilo je Stevandićevo odustajanje od Velike Srbije, već insistiranja na duhovnom ujedinjenju, šta god to značilo. Željka Cvijanovič je kazala „Neka u godini kroz koju ćemo zajedno koračati narednih 12 mjeseci vlada mir i da nas u ovoj i svim dolazećim godinama čuva snaga porodice, da nas štiti snaga institucija i da i ova godina u nama dodatno ojača vjeru u bolju budućnost.“ Fino je to sročila naša predstavnica u Sarajevu, ali kako da se budemo mirni kada nam u kazamatu trune ministar bezbjednosti Nenad Nešić? Kako da vjerujemo institucijama, kada nam sude predsjedniku Dodiku? Ministar policije Karan je dan ranije kazao nema mira, ako budu osuđeni. Kilometarske kolone na graničnim prelazima prema Hrvatskoj tj. EU pokazuju da smo spremi da za njih ginemo. Slobodan Čustić glumac i ljubitelj Aleksandra Vučića je istakao „da je Republika Srpska zemlja u kojoj je svaki Dušan i Dušan silni, svaka Mila od Milunke Savić, svaki Miloš i Miloš Obilić.“ Ne zna Čustić, niti želi da zna, da je u Republici Srpskoj samo jedan Milorad i da nemamo pojma šta će biti s nama ako njegov hardver nastavi da otkazuje, jer on je naša najslabija karika, a sistema nema. Ne zna Čustić, ili neće da zna, da Igora ima mnogo i svi misle da su najbolji, najljepšti i najpametniji. Predsjednik Vlade Srbije Miloš Vučević rekao je „da su hiljade mučenika ugradile sebe u nebesku pravdu koja se zove Republika Srpska.“Naravno ne spominje Vučević sve one bošnjačke i hrvatske civile, koji su nastradali na pravdi Boga, ali na to smo navikli. Patrijarh Porfirije je pored ostalog istakao „posebna radost jeste kada dolazimo ovdje na slavu Republike Srpske. Ove godine, Gospod je htio da slava, koja je i rođendan Srpske, bude po 33. put i rođendan i slava. To su godine punoće, godine našeg Gospoda Isusa Hrista, godine u kojima je postradao, ali što je još važnije i vaskrsao.“Neće patrijarh reći da se Isus u 33. godini žrtvovao za spas drugih, mi smo žrtvovali druge za stvaranje Republike Srpske. I šta reći na kraju, niko nije ni očekivao da će na ovogodišnjoj proslavi čuti neki govor koji bi vodio otrežnjenju i suočavanju sa prošlošću jer su govornici  posebno probrani i podobni. Više sreće sledeći put.   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62062/pozoriste-u-kuci https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62062/pozoriste-u-kuci Mon, 06 Jan 2025 12:12:31 +0100 Šta se čitalo, odnosno, bolje reći šta se prodavalo 2024.u Banjaluci i Republici Srpskoj? Do pouzdanih podataka ne možemo baš nikako doći, jer kod nas nema niko ko bi o tome vodio računa. U Hrvatskoj i Srbiji postoje neki ljudi koji o tome pišu po časopisima o knjigama i izdavaštvu, te po raznim portalima. Najveći problem kod nas je u tome što kod nas kopirnice prodaju više knjiga nego knjižare i što neki srednji i manji izdavači iz Srbije prodaju „na crno“ veliku količinu knjiga preko olx-a, instagrama, fejsbuka i inih platformi. Da se pokaže koliko je stvar potpuno suluda i nadrealna dovoljno je reći da na ulazu na Pravni fakultet na kojem se proučava predmet „autorska prava“ imate kopirnicu u kojoj bez ikakvih problema kupite kopiju najnovijih izdanja. Na ulazu na Filozofski fakultet, takođe. Fakultet tzv.humanističkih nauka. To što prevodioce, dizajnere, izdavače i ine učesnike u proizvodnji knjiga zakidate za njihov dio zarade, nikom ništa. I onda se neko pita zašto je Alan Ford kod nas čitaniji nego bilo gdje drugdje. Eto, zato, što je Alan Ford i Top lista nadrealista naša suština. Da ne kažemo da su zaptiveni u našu ontologiju. No, nebo je plavo, trava je zelena i život teče dalje. I biće bolje. Racionalni ljudi su veoma skeptični prema prodaji i čitanju knjiga u BiH. Zaista, kad uzmete poznatu knjigu Zorana Bajbutovića „Arhitektura školske zgrade“ u njoj možete naći podatak kako je autor bio vođa projekta nastalog sedamdesetih godina dvadesetog vijeka „hiljadu škola u BiH“ koji je nastao u vrijeme dok je „nepismenost bila još uvijek na visokom nivou“. Skeptični su u posjedu dijela istine. Drugi dio istine je da se nešto ipak i čita. I da nije sve samo trash. Iz našeg jedinog aktivnog lanca knjižara „Kultura“ koji posluje u desetak gradova u oba entiteta kažu da su im najprodavaniji naslovi „Ljubav u doba kokaina“, jedan super-trash roman o ničemu, „Poslednji sati“ Jelene Bačić-Alimpić, „Deca zla“ i „Pod tuđim suncem“ Miodraga Majića, koji bilježi 25.izdanje, te „Mit o normalnom“ Gabora Matea. Knjige Gabora Matea jako dobro su se prodavale svuda po BiH, posebno „Rasuti umovi“ i „Kada telo kaže ne“. Mate je postao i zvijezda instagram reelsova i to sigurno doprinosi velikoj popularnosti njegovih knjiga. Iz banjalučke Riznice dojavili su nam da su ubjedljivo najtraženiji naslovi Nenada Gugla „Umro sam u petak“ i „Živeo sam milion godina“, knjige „Sve je u mislima“ i „Kaži mi jedan razlog da živim“ grčkog psihologa Elevteriosa Elevteriadisa, „Poverenje: sloboda od potrebe za kontrolom sveta“ Haralampija Papadopulosa i „Knjiga o Milutinu“ Danka Popovića. Iz Prijedorske Nostalgije za 2024.izdvajaju „Tragedija genija“ Vladimira Stanojevića, „Samom sebi“ Marka Aurelija, „Mali princ“ Sent-Egziperija, „Psihologija novca“ Morgana Housela i svi naslovi Žarka Lauševića. Iz Banjalučke Ramajane kažu da je „Poslije zabave“ Steve Grabovca daleko iza sebe ostavila sve. Uz nju se ponovo vratio i njegov prvi roman „Mulat albino komarac“. Potom „Samom sebi“ Marka Aurelija, ali i knjige Seneke i drugih stoika. Stoicizam je inače doživio neobjašnjivu renesansu zadnjih godina, kao i sve dalekoistočne filosofije. Tako se na listi najprodavanijih knjiga našla i „Mala knjiga stoicizma“ Jonasa Salcgebera, „Bhagavad-gita“, „Filozofija pešačenja“, „1000 zašto 1000 zato“ i razne knjige iz domena samopomoći, kao npr „Okruženi idiotima“, jer svi mislimo da je problem isključivo u drugima, te da su drugi idioti, a mi, jelte, neshvaćeni genijalci. No, za unutrašnja ogledala želimo nam manje trasha, manje malograđanske snobovštine, a više ljubavi i praštanja i upiranja prsta u sebe. Srećni praznici. https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62061/sta-se-citalo-u-2024.-godini https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62061/sta-se-citalo-u-2024.-godini Fri, 03 Jan 2025 10:30:00 +0100 Nedeljko Elek nije samo uspješan biznismen, menadžer, sportski radnik i diplomata, on je i veliki srpski patriota, bezbeli. Ako meni ne vjerujete, otiđite na njegov X profil i sami se uvjerite u to. Elem, neki dan je kritikovao ratnog zločinca i generala Vojske Republike Srpske Radislava Krstića što je priznao da se desio genocid u Srebrenici. Naravno, ne argumentima već onako šešeljevski, kako znaju ovi novokomponovani tajkuni svjesni svoje moći, svog bogastva i svog roka trajanja. Tom prilikom Elek je napisao „Još jedan u nizu komunističkih generala koji pokazuje svoje pravo lice. Sa 76 godina cvili, moli, kuka i stavlja etiketu svom narodu. Samo ne znam gdje će se smećar vratiti i ako ga puste???“ Tako ti i treba Krstiću, za ovakve si ratovao i ubijao. A onda je Elek 27. decembra opet tvitnuo ili bolje reći X-no, a bolje da nije. Isprovociran, protestima u Srbiji, Nedeljko Elek je opet pokušao da bude duhovit i edukativan, upoređujući mlade nekada i sada, stavljajući u isti video Spomenka Gostića i studentkinju Milu Pajić.   Teško je dokučiti Elekovu logiku da 2024. godine u isti koš i istu ravan stavi jednog 14- godišnjaka poginulog u ratu i studentkinju koja se buni protiv aktuelne vlasti u Srbiji? Možda ne možemo da razumijemo tu logiku, ali odsustvo obraza i ljudskosti je i te kako primjetno, a evo i zašto.   Elek je rođen 1979. godine i samo je godinu dana mlađi od Spomenka Gostića. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, Elek je bio u Beogradu, gdje je završio osnovnu školu od šestog razreda do osmog, potom srednju školu i višu. Tek kada se izobrazovo Elek se vratio u Republiku Srpsku, da bi nas učio patriotizmu, rodoljublju i šta je genocid, a šta nije. Da je bilo pameti i hrabrosti, Spomenko Gostić, kao ni nijedan 14- godišnjak, ne bi trebao da učestvuje u ratu, ali zloupotrebljavati njegovu smrt od strane beskrupuloznog političara i njegovog vršnjaka je odvratno i nemoralno. Iako nije ni omirisao rat Nedeljko Elek daje sebi za pravo da drugima govori šta je patriotizam, a šta ne i kako treba da se ponašamo i nije on jedini, zato nam i jeste sve ovako.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62060/patriotizam-nedeljka-eleka- https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62060/patriotizam-nedeljka-eleka- Fri, 27 Dec 2024 10:31:09 +0100 Prije odlaska na Jahorinu i kijameta u Banjaluci, sadašnji gradonačelnik Banjaluke i odskorašnji predsjednik PDP-a Draško Stanivuković je najavio niz aktivnosti koje nemaju veze sa njegovim nadležnostima. Elem, on je istakao da će se zalagati za tri stvari, zabranu emitovanja rijaliti programa, udaljavanje kladionica od obrazovnih ustanova, te uvođenje nošenja uniformi u školama. Na prvi pogled sve to ima smisla, ali... Koliko je Stanivuković površan i neobaviješten najbolje se vidi iz najave ukidanja rijaliti programa ili kako ukinuti ono što je već ukinuto ili bolje je reći što možete gledati od ponoći do svitanja. Bosna i Hercegovina je bila prva zemlja u regionu koja je uvela odredbe ograničenja prikazivanja reality programa, vodeći se činjenicom da takvi programi mogu ugroziti fizički, psihički ili moralni razvoj maloljetnika, te uznemiruju određene kategorije stanovništva. Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine usvojilo je na 19. sjednici održanoj 17.12.2015. godine, da reality i pseduoreality programi mogu biti emitovani samo u periodu između 24:00 i 06:00 časova. Ovo ograničenje se ne primjenjuje na sadržaje koji se prikazuju uz tehničku zaštitu, kao ni na audiovizuelne medijske usluge na zahtjev. Zna ovo Stanivuković, baš kao što zna da ni 1% djece ne gleda rijalitije u ovo doba noći na televiziji, pa se postavlja pitanje šta on konkretno želi da ukine? Njihovo snimanje u drugim zemljama ali borba sa rijalitijima odlično zvuči za javnost. Kada se radi o igrama na sreću tu je Zakon o igrama na sreću vrlo jasan i precizan. U članu 12. tog zakona fino piše: (1) Licu mlađem od 18 godina zabranjeno je učestvovanje u igrama na sreću iz člana 6. stav 1. ovog zakona. (2) Licu mlađem od 18 godina zabranjen je ulaz u kazina, igračnice, prostore u kojima se priređuje klasična tombola, kladionice i automat klubove. (3) Provjeru činjenica iz st. 1. i 2. ovog člana, u slučaju sumnje, vrši priređivač uvidom u lične isprave. (4) Zabranjeno je objavljivati oglase i reklame u vezi sa igrom na sreću u radijskim i televizijskim programima namijenjenim za djecu i maloljetnike i u štampanim medijima namijenjenim za djecu i maloljetnike. Kada bi se ovaj Zakon dosljedno sprovodio kladionice i ostala infrastruktura za sreću bi mogla biti u samoj školi, ali bi djeci bila nedostupna, jer ne bi imali pristup u njih. Znači, nije do zakona i izmještanja, već do njegovog sprovođenja. Nije baš najjasnije kako Stanivuković može bilo šta učiniti, kada igre na sreću kontrolišu i regulišu entitetske vlasti? Na kraju dolazimo do uniformi, đačkih uniformi koje su krucijalni problem u obrazovanju za prvog čovjeka PDP-a. Da se Draško Stanivuković barem malo potrudio tj. da je porazgovarao sa prosvjetnim radnicima u Republici Srpskoj shvatio bi da uniformisanje djece nije nikakav problem, u odnosu na mnoge druge probleme sa kojima se oni danas susreću. Da je porazgovarao sa djecom shvatio bi da ni za njih to nije problem i da imaju mnogo veće zamjerke na školu i obrazovanje od toga. Na kraju morao bi shvatiti da garderoba više nije statusni simbol, već patike i telefoni. Pa zašto je onda odabrao ove teme i potencira ih? Zato što su ovo u principu „problemi“ koji se mogu vrlo lako riješiti ako ima dobre volje i želje, a onda „vitlati“ po društvenim mrežama i medijima kako si nešto konkretno uradio. Stanivuković je majstor „šuplje priče“ i ide na emocije, a ništa ne izaziva takve emocije kao spasavanje djece. Sad se sjetih i Vučić je na početku svoje vlasti spasavao dijete iz snijega, pa sad su djeca ustala protiv njega. Ljetos je Stanivuković uspio da nam proda priču o pet novih parkova, pa se nada da će mu i ovo upaliti. Jebiga, navuko se na populizam i sad nam to nemilice prodaje, a mi ako se primimo, primimo. P.S. Na kraju je Stanivuković sve to pretočio u poeziju „Vodićemo majčinsku politiku, a to znači da ćemo se ponašati prema Republici Srpskoj kao majka što se brine o svom djetetu. Znate ono kada majka kaže: “Potrovaće nam djecu šta sve gledaju, šta sve jedu, šta im sve daju u školama”. Idemo da to promijenimo. Idemo da uredimo ovu zemlju kako odgovara jednoj majci koja želi da joj dijete živi ovdje.“ Nikako da skontam ko je ovdje majka, a ko djeca.   Preuzeto sa blogger.ba   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62059/drasko-stanivukovic-carobnjak-suplje-i-gospodar-populizma https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62059/drasko-stanivukovic-carobnjak-suplje-i-gospodar-populizma Mon, 23 Dec 2024 08:58:39 +0100 U subotu 21. decembra, mediji su prenijeli fotografiju transparenta koji je osvanuo na jednom od banjalučkih nadvožnjaka. Fotografiju su odmah prenijeli portali iz Federacije BiH, a kako i ne bi kada se na njemu spominju Dodik i Vučić u negativnom kontekstu. Na transparentu piše sledeće „Studentski se čuje doboš, Dodik i Vučić isti su ološ“. Na transparentu piše i broj 451 i nešto što liči na krst u krugu. Interesantno je da se niko nije zapitao šta znači broj 451? Beogradskom “Klubu 451” koji je usko povezan sa ekstremno desničarskim organizacijama u Srbiji ili ti prosto rečeno sa ljubiteljima nacizma i fašizma. Ako mislite da pretjerujem, onda morate da znate da „Klub 451“ organizuje događaje na kojima učestvuju predstavnici ekstremno desnih organizacija poput “Srbske akcije”. Pripadnici te organizacije su ljubitelji Milana Nedića i u njegovu čast su organizovali ulične skupove. Oni sebe opisuju kao kao udruženje građana osnovan avgusta 2021. godine, a kao oblast ostvarivanja ciljeva navodi “očuvanje tekovina srpske i evropske kulture”. U ovom klubu je u martu 2022. godine trebala da nastupa Eviger Šturm ljubiteljka SS-a i Adolfa Hitlera. Čak je na početku nastupala pod pseudonimom „Edelweiss 88”, što u prevodu znači runolist, a broj 88 u neonacističkim krugovima znači „Hajl Hitler“. Takođe, ova mlada nacoškinja obožava da obrađuje pjesme francuskih Wafen SS trupa, a nekoliko pjesama je posvetila Janu Stjuartu Donaldsonu, osnivaču međnarodne neonacističke grupe „Krv i čast“. Ovo nije prvi napisani čaršaf ove grupe. Banjalučka ekipa 451 je nedavno u centru Banjaluke, na spomeniku poginulim partizanima, okačila krpu sa natpisom „Dole komunističkim spomenicima.“ Sada se nameću neka vaoma važna pitanja za sve nas koji živimo u Banjaluci i Republici Srpskoj.   Nacizam i fašizam se zapatio u Banjaluci i više se ne skriva, već javno djeluje? Da li Srbi i Banjalučani žele da jedna otvoreno nacistička organizacije djeluje u njihovom gradu i propagira ideje zbog kojih je mnogo Srba, ali i drugih naroda nastradalo u Drugom svjetskom ratu? Da li će policija i tužilaštvo sprovesti istragu i identifikovati te kretene i na taj način svima poručiti da sistem to neće tolerisati? Da li će mediji besplatno prenositi njihove poruke i na taj način im davati na važnosti i značaju. Da li će se mladima u školama govoriti o fašizmu i nacizmu i zločinima koje su počinile te ideologije? Da li će Milorad Dodik, kao ljubitelj evropske desnice i njen miljenik, napisati nešto na X i ovu organizaciju nazvati pravim imenom? Ne vjerujem, ali barem ni on ni mediji više neće moći reći da ne znaju o čemu se radi. Toliko od mene.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62058/nacizam-i-fasizam-se-zapatio-u-banjaluci-i-tek-ce-ga-biti-ako-ne-reagujemo https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62058/nacizam-i-fasizam-se-zapatio-u-banjaluci-i-tek-ce-ga-biti-ako-ne-reagujemo Thu, 12 Dec 2024 15:39:35 +0100 Nedeljko Elek je alfa i omega Istočnog Sarajeva. Tako se priča, a i činjenice su neumoljive. Ako mi ne vjerujete pogledajte samo njegove titule,  predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra Jahorina, vršilac dužnosti direktora kompanije "Sarajevo-gas“, počasni konzul Republike Bjelorusije u Bosni i Hercegovini i ko zna šta sam još izostavio. Dodamo li tome da je član SNSD-a i blizak Miloradu Dodiku, jasno vam je da se radi o moćnom i zajebanom igraču. Za sebe kaže da je rođen i odrastao na obroncima Jahorine što je izgleda pogubno djelovalo na njegov karakter. Evo kako on to objašnjava „Navikli smo na snijeg, zime su duge, oštre, jake. Duge zime i hladnoća utiču na karakter. Zato nam je karakter malo čvršći, nego kad živiš na nižoj nadmorskoj visini. Stvara borbenost. Jer, kad se šest mjeseci budiš na temperaturi nižoj od nule, svi tvoji odbrambeni mehanizmi su upaljeni 24 časa dnevno. I mnoge stvari u životu koje se smatraju problemima, doživljavate lakše. Možda sam subjektivan, ali mislim da su gorštaci otporniji na mnoge nedaće.“ Možda je ovo jedno od objašnjenja Elekovog ponašanja od prije neki dan u Beogradu, kada je izašao iz auta da se obračunava sa studentima i pokaže da je veći SNS- ovac, nego SNSD-ovac.   Zajebano je kada staneš na put superiornom karakteru hajlendera iz podnožja Jahorine, na Beogradskom asfaltu. Zajebano je kada ekselencija koja je strah i trepet, Bog i batina u Istočnom Sarajevu, Ego ne ostavi na graničnom prelazu Zvornik i misli da može raditi sve što poželi, pogotovo studentima koji imaju znanje, stav, hrabrost, istrajnost i ništa više. Zajebano je kada nekome ko može na mig svoga šefa, Milorada Dodika, da zavrne gas cijelom Sarajevu, pokažete da ga se ne bojite. Zajebano je kada i pored superiornog gorštačkog karaktera, svog bogastva i moći koju posjedujete, morate da se javno „uvlačite u guzicu“ Aleksandru Vučiću i dokazujete lojalnost na ulicama Beograda. Kao što sam ranije kazao Nedeljko Elek je prepoznat kao istinski prijetelj Bjelorusije, što je ona priznala dodjelivši mu fukciju počasnog konzula. Ne znam da li je ovaj snimak iz Beograda, došao do predsjednika Lukašenka, ali vjerujem da bi se ovakav konzulov pristup studentima i te kako  svidio. Možemo reći da Elek ni jednog trenutka nije odustao od ideala zemlje koju tako ponosno predstavlja u Bosni i Hercegovini. Šteta, što na haubi svog automobila nije pronosao nekoliko studenata i studentkinja, polomio im koju nogu, ruku ili glavu, možda bi mu posle toga Lukašenko otvorio i ambasadu, a vjerujem da bi se i Rusiji svidio taj nestašluk. Pogrešno je misliti da Elek mrzi Beograd, naprotiv. On je zadnje razrede osnovne škole proveo u Beogradu, završio je srednju školu u Beogradu, kao i višu turističku. Beograd ga je formatirao i to onaj najgori, iz 90-ih.   On voli Beograd i ne voli one koji su pametni, pristojni i saosjećajni, Ne voli ni one koji ga blokiraju i sprečavaju ga da divljački raste, nekontrolisano se širi i izađe na njegove obale. Zato je spreman i da gazi i da tuče za svoj Beograd. Možda postoji još jedan razlog Elekovog agresivnog ponašanja? Šta ako je žurio u posjetu šefu, Miloradu Dodiku,  koji se oporavlja nakon operacije u Beogradu, a znamo da su posjete bolnicama striktno određene i tu nema milosti. Zna Elek da sva njegova snaga, kao i mnogih drugih iz partije, leži u milosti Milorada Dodika i ako ostene bez nje, ostaje bez vizije, misije, vlasništva nad Istočnim Sarajevom tj. svega izuzev smještaja u Kulu. Neće mu valjda studenti stajati na putu kapitalizma, humanizma i dodikoljublja. P.S. Na kraju, ovaj blog se trebao zvati „(L)Elek Sebra“, baš kao i poznata zbirka pjesama Tina Ujevića, u kojoj dominira poezija usamljenosti, osjećaj nemoći, neslobode, ograničenosti i rezignacija, a upravo su to osjećanja koja su obhrvala Nedeljka Eleka kada se u svojoj zajebanoj limuzini našao pred beogradskim studentima. Odustao sam jer nisam siguran da bi to na pravi način shvatio jahorinski hajlender.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62057/lelek-iz-beograda https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62057/lelek-iz-beograda Fri, 06 Dec 2024 14:11:32 +0100 Elem neki dan smo mogli pročitati da su nam djeca u BiH ispod prosječna kada se radi o znanju iz matematike i prirodnih nauka. Čudno je to za društvo koje funkcioniše proračunato i gdje se sve svodi na metematičke koalicije. Iz matematike smo lošiji od Kosova, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Albanije, Slovenije i Srbije. U prirodnim naukama smo samo gori od Srbije i Slovenije. Ali to nije naš najveći problem, problem je što su rezultati za Bosnu i Hercegovinu nekompletni jer u istraživanju 2023. godine nisu učestvovali učenici Republike Srpske i Zapadnohercegovačkog kantona. Zašto nisu učestvovali? Za Zapadnohercegovački kanton/ županiju ne znam razlog zašto nisu učestvovali u istraživanju, ali za Republiku Srpsku znam. Oni ne učestvuju u ovakvim međunarodnim istraživanjima zbog toga što ne priznaju dobijene rezultete na nivou BiH, već žele da im se rezultati istraživanja dostavlja isključivo po entitetima. Da pojednostavim, Republika Srpska hoće da je u TIMSS i PISA istraživanjima tretira kao država, što organizatorima istraživanja ne pada na pamet, jer za njih je država Bosna i Hercegovina. Izgleda da se sto puta ponovljena laž, da je Republika Srpska država, jedino primila u Ministarstvu prosvjete i kulture i Republičkom pedagoškom zavodu Republike Srpske, mada je pitanje da li i svi njihovi zaposlenici vjeruju u to. Zamislite sada nekog stranca koji organizuje neko ovakvo istraživanje koji pokušava da shvati ljude iz Republike Srpske koji mu objašnjavaju da smo mi država u državi i da se tako moraju odnositi prema nama. Naravno, on će učtivo saslušati sagovornika, možda ih pokušaju i razumjeti, ali u svijetu se zna šta je država, a šta nije. Dobro, sada će neko od vas reći, ali mi u Republici Srpskoj želimo da znamo rezultate naše djece, jer se naš obrazovni sistem razlikuje od ostalih deset kantonalnih obrazovnih sistema i to je sasvim legitiman zahtjev. To nije nikakav problem jer unutar baze za Bosnu i Hercegovinu uvijek možeš da izdvojiš određene podatke i uradiš analizu za entitete, baš kao što se rade analize po polu ili nekoj drugoj demografskoj varijabli. Kao što smo ranije kazali TIMSS testira znanje iz matematike i prirodnih nauka, a u njima nema šupljiranja. Republika Srpska se odavno ne ponaša racionalno i sve se svelo na šupljiranje i maglu i možda je bolje što naša djeca ne učestvuju u ovom istraživanju. Kada odrastate u okruženju gdje se ne cijeni znanje, racionalno promišljanje, egzaktnost, onda možete da zamislite kakve bi rezultate naša djeca postizala. Budimo realni, mi smo još 1389. godine, ili nas barem tako ubjeđuju, izabrali carstvo nebesko, a u tom carstvu ne važe zakoni fizike i logike i samim tim mi smo se oprostili od TIMSS-a.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62056/good-by-timss-ili-kako-je-sve-otislo-u-pisa-materinu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62056/good-by-timss-ili-kako-je-sve-otislo-u-pisa-materinu Fri, 29 Nov 2024 11:11:31 +0100 Neki dan je Milorad Dodik u Beču, nakon sastanka s poslanikom Slobodarske partije u Parlamentu Austrije Kristijanom Hafenekerom, kazao „da Evropa mora da se rehabilituje sa hrišćanskim vrijednostima.“ Mora se priznati da to ne zvuči tako loše, ali hajde da to pronaliziramo kroz 10 božijih zapovijesti i da vidimo kako se hrišćanske vrijednosti primjenjuju u Republici Srpskoj, gdje je Dodik na vlasti toliko godina. Pođimo redom. 1. Ja sam Gospod Bog tvoj; nemoj imati drugih bogova osim Mene. Možemo reći da ovo pravilo i te kako važi u Republici Srpskoj, jer mi imamo boga koji ima najveći budžet, sve se pita, o svemu odlučuje i sve rješava. Pokušate li da imate drugog boga, osjetićete bijes njegovu kao i posledice. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji. 2. Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti. Želite li uspjeti u životu poželjno je da budete lojalni domaćem bogu i da bez pogovora i sumnje izvršavate sve ono što vam se kaže ili barem pretpostavljate da će mu se svidjeti. Zaboravite na zakone i fizičke i društvene, ne oslanjajte se na logiku, ideologiju i principe, jer to može biti u suprotnosti s očekivanjima božijim. U protivnom ćete osjetiti njegov bijes, jer milost i ljubav su znak slabosti. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji 3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svog. Svi dobro znamo da njegovo ime i „gvozdena vrata otvara“ tako da vrlo često možemo čuti i pročitati da se mnogi pozivaju na njega kada žele da riješe neki svoj problem, finansijski, obrazovni, tenderski, medicinski i svaki drugi. Djeca božija su o tome pisala na društvenoj mreži X. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji 4. Sećaj se dana odmora da ga svetkuješ; šest dana radi i obavi sve poslove svoje, a sedmi dan je odmor Gospodu Bogu tvome. U narednom periodu možemo očekivati neradnu nedelju, ali je problem u tome što se za to zalaže Draško Stanivuković i kad on odustane od te ideje, nedelja će postati neradna voljom božijom. U Federaciji BiH je to već uvedeno, pa je pitanje da li nam se uopšte to isplati. 5. Poštuj oca svoga i mater svoju, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji. Ako si u mogućnosti zaposli se negdje u inostranstvu i redovno šalji roditeljima nekoliko stotina evra. Javljaj se skajpom i viberom, a dvaput godišnje dođi kući da se odmoriš, provedeš i srbuješ. Od poštovanja tvoji roditelji ne mogu da žive, kao ni od penzije. 6. Ne ubij. Ne samo ne ubij, već razriješi sva neriješena ubistva. Nikako ne poštuj ratne zločince, niti ih odlikuj ili glorifikuj. 7. Ne čini preljube. Preljuba je stvar ličnog izbora između najmanje dvoje ljudi. Ako činiš peljubu nemoj ljubavnice i ljubavnike da zapošljavaš u svom ministarstvu, javnoj instituciji, jer se to vidi iz aviona. Kada zaposliš ljubavnika ili ljubavnicu u javnoj ustanovi ti opterećuješ budžet, a neki ljudi koji možda nešto znaju, ali se ne jebu sa „pravim“ osobama, ostaju bez posla. 8. Ne ukradi. Prvo treba jasno definisati šta je krađa, jer ovako štura definicija krađe otvara mnogo prostora za različite interpretacije i zloupotrebe. Takođe treba uzeti u obzir i našu tradiciju gdje je uzimanje procenta od poslova nešto što se prenosi sa koljena na koljeno, a bez tradicije smo niko i ništa. 9. Ne svedoči lažno na bližnjega svoga. Prije svega ne svjedoči lažno na Sudu BiH i međunarodnim sudovima, dok u Republici Srpskoj imamo zakon o kleveti koja sve rješava. Ako si kojim slučajem zaposlen na RTRS-u onda možeš lagati i lažno svjedočiti koliko ti volja, jer to nije laž, već patriotizam. 10. Ne poželi ništa što je tuđe. Prvo napravi zakon ili podzakonske akte koji privatno i tuđe pretvara u javno tj. društveno, a onda ga legalno i jeftino prisvoji. Nema veze da li se radi o zemljištu, preduzeću ili rudama. Ako vidiš da neka firma dobro radi, ne poželi firmu njegovu, već osnuj svoju i onda se poveži sa pravim ljudima u vlasti i ti ćeš „mlatiti“ pare. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji. Naravno, nakon ovakve analize sasvim je bespotrebno baviti se pitanjem abortusa, odnosa pola i roda, tradicionalnom porodicom. Moramo se prvo pozabaviti sređivanjem gore navedenih vrijednosti, tako nam Bog pomogao.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62055/misli-globalno-vladaj-hriscanski https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62055/misli-globalno-vladaj-hriscanski Wed, 20 Nov 2024 15:26:06 +0100 Dokon pop i na promocije knjiga ide. Tako sam ja neki dan otišao na promociju knjige „Duhovi prošlosti- kako je islamizam postao pravo lice nacističkog identiteta i terora“ eksperta za bezbjednost, terorizam i suđenje Miloradu Dodiku, Dževada Galijaševića. Realno, odavno Republika Srpska nije imala zajebaniji naslov neke publikacije. Promocija je počela malo poslije 12 časova u prepunoj maloj sali ili ti amfitetaru Banskog dvora. Sala je sama po sebi nekako otmena i dostojanstvena, a sa toliko sijedih glava, pošto je prosjek godina oko 65, bila je još otmenija. Dodamo li tome da je prmociji knjige prisustvovao i savjetnik predsjednika Republike Srpske, a kasnije je došao i ministar Budimir, sala je bila predostojanstvena, a patriotizam se mogao sjeći nožem. U vrhu astala sjedila su četiri čovjeka, autor knjige, penzionisani general policije Republike Srpske Andan, bivši ministar policije Matijašević i predsjednik pokreta „Odbrana Srpske“ kojeg nisam uspio identifikovati. I poče promocija knjige. Prvi je govorio penzionisani general policije, ako policajac može ikada biti penzionisan, Dragomir Andan. Prvo je pozdravio sve prijatelje koji su došli, a onda i one koji su tu bili po zadatku i samim tim nisu ni prijatelji. Sa sjetom se prisjećao kako su on i njegove kolege iz službe „obrađivali“ Džavada Galijaševića još 80-ih godina, ali i kako su zube polomili jer je i tada autor knjige bio „tvrdoglav orah i pravi komunista“. Potom je još nešto dostojanstveno govorio, ali ne bih da vas smaram trivijalnostima. Bivši ministar Matijašević je potom uzeo riječ i teatralno, ali vrlo efektno, krenuo da čita pripremljeni referat o knjizi gospodina Galijaševića. U maniru novokomponovanog intelektualca, koji pokušava da u sebi pomiri policajca i analitičara, bio je kontradiktoran, konfuzan i nadasve patriotski raspoložen. On Galijaševićevu knjigu istovremeno vidi kao epiku i naučno djelo, što je morate priznati prilično čudan spoj, ali od te svoje teze nije odustao do kraja promocije i prigodnog koktela. A anda je došao the Dževad, čovjek kojeg u Republici Srpskoj poštuju i slušaju javno, a među Bošnjacima prate tajno, diveći se njegovoj hrabrosti, odlučnosti i analitičnosti. I krenu autor Galijašević da priča priče. Prvo je kazao šta ima o suđenu Dodiku. Onda i kako je sa 17 godina postao komunista. Kako je zavolio srpski narod. Konstatovao je da je Bošnjacima, Bijela kuća u Vašingtonu, postala Ćaba. Prisjetio se i kako je razgonio vehabije iz Bočinje. Spomenuo je i Zmaja od Bosne, Mehmed pašu Sokolovića i Aliju Izetbegovića. Priznao nam  je da je bio član Stranke za BiH.  Potom je ponosno istakao da je išao na radne akcije. Kako je na jednoj od radnih akcija bio i na Kosovu , tačnije u Ajvaliji i kako je na licu mjesta vidio kroz šta prolaze tamošnji Srbi, a onda i njegovi akcijaši. Potom Galijašević ničim izazvan reče  „...U to vrijeme je Grand hotel letio u vazduh. Čitavo jedno njegovo krilo je minirano. Letjele su bombe po Grand hotelu u Prištini....“ Ova izjava mi je zaparala uši, jer to nisam znao. Krenuh guglati i..... Ništa, na vaskolikom Guglu, ne postoji informacija o tome. Naravno, znam da neprijatelji srpskog naroda kriju informacije o našem stradanju i onda sam kontaktirao istoričare koji se bave 20. vijekom u Zagrebu, Beogradu, Prištini, ne bih li saznao nešto više o tome. Naravno, niko od njih ništa o tome ne zna. Muk. Sada imamo sitauciju u kojem „eminentni“ bezbjednjak i „ekspert“, barem tako kažu general i ministar Policije Republike Srpske, tvrdi da se nešto desilo, za šta niko ne zna ili se o tome ne smije govoriti ili se to „miniranje Granda“ nije ni desilo? Opet kontam kada onoliki hotel „leti u vazduh“ teško je to sakriti, pa makar tu cenzuru provodila socijalistička Jugoslavija i SDB. Odgovor je jednostavan. Biće da je srpskog ljubimca Galijaševića malo prenijelo i ponijelo,  pa je u svojoj besjedi izmislio ovaj događaj, što za posledicu ima nekoliko vrlo zabrinjavajućih zaključaka.   Ako je Galijašević izmislio „dizanje u vazduh“ hotela Grand, a jeste, šta je sve tek izmislio u svojim dosadašnjim analizama i knjigama, pa i ovoj zadnjoj. Da li je čovjek patološki lažov ili to radi svjesno i za pare? Kako je moguće da sve te sijede glave ćute i klimaju glavom dok ih Galijašević laže? Kako je moguće da neko ko tako laže bude cijenjeni analitičar na RTRS-u i ostalim happy medijima? Kako je moguće da mu generali i ministri Republike Srpske promovišu knjigu? Kako je moguće da mu na promociji knjige dođe savjetnik Predsjednika Republike Srpske i ministar za visoko obrazovanje? Kako je moguće da na konferencijama za medije on stoji iz predsjednika Milorada Dodika, zajedno sa premijerom Vlade Republike Srpske i drugim zvaničnicima?   Sve je to moguće kada živimo u potpuno sjebanom društvu, koje svakog dana postaje sve sjebanije. Izvinite na psovanju, ali nije vrijeme za političku korektnost kada nam se Republika Srpska pretvara u psihijatrijsku ustanovu otvorenog tipa.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62054/zvijezda-granda-dzevad-galijasevic-ili-jos-jedan-dokaz-da-smo-postali-sjebano-drustvo https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62054/zvijezda-granda-dzevad-galijasevic-ili-jos-jedan-dokaz-da-smo-postali-sjebano-drustvo Thu, 14 Nov 2024 15:25:33 +0100 Ove godine lokalni izbori u BiH su održani  6. oktobra. Dan ranije gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je objavio svoj status na mreži X, a vjerujem i drugim mrežama, sa fotografijom Centralnog spomen obilježja poginulim borcima Vojske Republike Srpske. Ne kršeći predizbornu ćutnju, on nam je valjda nagovijestio kako će izgledati taj spomenik kada ga jednog dana završe. Gradonačelnik Banjaluke tvrdi da je to spomenik za 24 000 heroja koji su dali svoj život za Republiku Srpsku i kako je onomad naglasio "Ovo je monumentalni spomenik sa 62 stuba, kao simbol 62 brigade koje su se borile za Republiku Srpsku, od koji su neki dužine 12 metara". U knjizi „Žrtve odbrambeno- otadžbinskog rata“ iz 2019. godine, koju je objavio Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica, možete pročitati da je broj stradalih vojnika 26 048, a od tog broja  2117 vojnika je stradalo  1991. godine, kada rat još uvijek nije počeo u BiH. Znači svi ti vojnici JNA i ostalih paravojnih formacija iz BiH tj. Republike Srpske, a koji su poginuli 1991. godine u Hrvatskoj, neće se naći na popisu žrtava. Možda  i hoće, ali je onda spisak kojim barata gradonačelnik Banjaluke netačan. Druga nelogičnost je još veća. Kao što reče gradonačelnik Stanivuković „62 brigade su se borile za Republiku Srpsku“, mada nikome nije jasno kako je došao do tog broja. U dokumentu Vojske Republike Srpske pod nazivom „Analiza borbene gotovosti i aktivnosti vojske Republike Srpske u 1992. godini“ koji je nastao 1993. godine nalazimo podatak o 7 operativnih sastava, 70 brigada, 24 puka i 28 jedinica ranga bataljona- diviziona, kao i veći broj drugih jedinica i ustanova. Drugi relevantni izvori kažu da je tokom rata u BiH, u okviru Vojske Republike Srpske, djelovalo 6 korpusa, 110 brigada i ko zna čega još, znači više od 250  različitih vojnih formacija. Kako god da okrenemo nikome nije jasno otkud ljudima koji su predložili ovaj spomenik, kao i gradonačelniku Stanivukoviću koji to idejno rješenje odobrio, broj od 62 brigade. Recimo da je to umjetnička sloboda, ali se onda nameću neka druga pitanja? Da li ovaj spomenik predstavlja sve poginule vojnike Vojske Republike Srpske, pa i one koji nisu bili u te 62 brigade? Da li je ovo spomenik poginulim policajcima iz Republike Srpske ili nije? Zašto se uopšte insistiralo na podatku od 62 brigade, ako je taj broj činjenično upitan? Da li nam je istina o ratu u BiH, pa i o poginulima u Vojsci i Policiji Republike Srpske uopšte važna?   Preuzeto sa: blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62053/neke-nedoumice-oko-centralnog-spomen-obiljezja-poginulim-borcima-vojske-republike-srpske https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62053/neke-nedoumice-oko-centralnog-spomen-obiljezja-poginulim-borcima-vojske-republike-srpske Sat, 09 Nov 2024 09:18:47 +0100 Ispravite me ako lažem, ali Teniska arena u Banjaluci, koja je koštala 50 miliona KM,  još uvijek nema upotrebnu dozvolu i vodi se kao „potencijalna imovina grada“ šta god to značilo. Prije neki dan smo saznali da je Okružni sud u Banjaluci poništio ekološku dozvolu firmi Drvo-export iz Teslića, koja kopa ugalj u rudniku Bistrica nadomak Prijedora i ako se uglja uveliko kopa više od godinu dana, pa i sada. Postoje i zgrade, kažu 8 ih je u Banjaluci, za ostatak Republike Srpske ne znam, koje nemaju upotrebne dozvole, a ljudi žive u njima. Šta da rade, kredit se digao, valja ga vraćati. Zašto vam ovo pišem? Zato što je od petka 8. novembra u Republici Srpskoj profunkcionisala pravna država. Kako to? Pa fino. U petak 8. novembra, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, rekao je „da će zbog izgradnje kružnog toka kod univerzitetskog Kampusa u Banjaluci biti podnesene krivične prijave protiv izvođača i grada Banjaluka.“, a potom je još kazao „Nema upotrebne ni građevinske dozvole kao ni regulacionog plana. Ne daj Bože da se desi nešto kao u Novom Sadu. Mora sve biti u skladu sa zakonom.“ Aferim, napokon i to dečekasmo, da se sve radi i gradi po zakonu. Samo kako to dojaviti Predsjedniku, jer je sasvim jasno da od Vlade nema vajde. Evo meni pada na pamet da mu pošaljem poruku preko X-a, jer se on često oglašava na društvenoj mreži i vjerovatno će je vidjeti. Neki dan je na ovaj način oduvao one direktore iz Šuma Srpske. Pa eto predsjedniče Dodik, kada se već držimo zakona „kao pijan plota“, očekujem da zabranite: Eksplataciju uglja na Bukovoj Kosi u opštini Prijedor, jer na teritoriji Prijedora uopšte nije moguće dodjeljivanje koncesije za eksploataciju uglja, jer su predviđene samo koncesije za željeznu rudu, kamen, glinu i malomineralnu vodu.  Eksplataciju uglja u Medni kod Mrkonjić Grada gdje je ekološka dozvola data za tri hektara površine, dok se trenutno ugalj iskopava sa više od pet hektara. Da ne zaboravimo ni mini hidroelektrane na rijeci Sutjesci čiji papiri su vrlo upitni. Mogli bi ovako do sutra, ali... Predsjedniče Dodik, ne smijemo da dozvolimo da nam se zbog nepoštivanja zakona dese Novi Sad ili Jablanica i ako već zakoni važe za banjalučke kružne tokove nema razloga da ne važe za površinske kopove uglja, mini hidroelektrane i ostale „velike“ investicije. I sami zate da zakoni moraju da budu isti za sve, jer ako nisu onda nisu ni za kružne tokove. I na kraju fino je da je poštivanje zakona krenulo od petka, jer da je krenulo od ponedeljka, niko to ne bi ozbiljno shvatio.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62052/od-petka-je-sve-po-zakonu-u-republici-srpskoj https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62052/od-petka-je-sve-po-zakonu-u-republici-srpskoj Fri, 01 Nov 2024 10:36:34 +0100 „Djecu u mekteb šaljite. Ovo nesrećno dijete, što se dogodilo u Bosanskoj Krupi. Ja sam odmah provjerio da li je išlo u mekteb. Nije išlo u mekteb. Postoje lovci na ljude, na ljudske duše. Love nam djecu preko tih Fejsbuka, preko tih Instagrama preko Youtube-a. Love nam djecu“, a onda je dodao „Ja vas samo molim. Ove ahmedije nikada nisu nikoga na zlo navratile. Šaljite djecu nek dođu pred ove naše ahmedije. Ne može se vjera preko Fejsbuka učiti. Tamo na tim Fejsbuku ima onih koji su maksuz poslani da našu djecu zavode. Da našu djecu odvode na onu što stranputicu. Nemojte to raditi. Pošaljite djecu u mekteb pred imama. Gledajte gdje su djeca, gdje idu. Pratite ih. Pošaljite u mekteb. Ko ide u mekteb ostane na pravom putu jer znaju za zajednicu. Znaju se ponašati u zajednici. Imaju tu odgovornost.“ Ovo je neki dan kazao Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein-ef. Kavazović u svom govoru povodom 30. godišnjice institucijalnog postojanja Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. Odmah da kažem potpuno podržavam riječi efendije Kavazovića. Pođimo redom mekteb predstavlja temeljnu instituciju vjerskog odgoja i obrazovanja svih pripadnika islamske zajednice i kod nas je pod ingerencijom je Islamske zajednice BiH. Na to se nadovezuju medrese i Fakultet islamskih nauka. Nego da vidimo šta je ovim riječima reis priznao. Priznao je da ne cijeni baš mnogo svjetovno obrazovanje i prosvjetne radnike. Ako sam dobro razumio gospodina Kavazovića, škole nisu baš na glasu kao vaspitne ustanove i od njih društvo i nema neke koristi. I čovjek je u pravu, da išta rade i znaju, ne bi imali sve te maloljetnike koji prijavljuju postavljene bombe po školama. Kad ste čuli da je neko poslao i mail u mekteb ili medresu i kazao da je postavljena bomba? Nikada. Razvijemo li ovu misao do kraja onda je i vjeronauka u školama potpuno beskorisna. Toliko je beskorisna da je ni prvi čovjek Islamske zajednice u BiH ne priznaje kao relevantnu. Dobro vjeronauka jeste pod ingerencijom gore pomenute institucije i ona daje nastavnike i nastavnice, plan i program i sve ostalo, ali je sasvim jasno da se to ne prima kako treba kod naše djece. Biće da su demokratija i zdravi stilovi života pravo uticajni. Zapitajmo se zašto djecu da opterećujemo istim gradivom na vjeronauci i u mektebu? Meni se čini da ni od porodice nema neke vajde, jer ako vjerujemo uvaženom reisu, fejsbuk, instagram i YouTube su moćniji od oca i majke. Tik tok je pogotovo ubitačan. I ovdje podržavam gospodina Kavazovića, dosta je više svaljivanja, za sve što je loše i sto ne valja, na porodicu. Nisu roditelji superheroji. Gdje je tu država? Valja roditeljima zaraditi za potrošačku korpu i još se baviti vaspitavanjem djece. Zato je jedino istinsko rješenje za našu djecu učitelji imami, škole mektebi, stranka zna se....   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62051/mektebi-braco-i-sestre-a-ne-skole-i-fejsbuci https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62051/mektebi-braco-i-sestre-a-ne-skole-i-fejsbuci Fri, 25 Oct 2024 14:00:11 +0200 Svi znamo ko je Nenad Stevandić. Lider partije Ujedinjena Srpska, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, ljekar specijalista i osvjedočeni patriota. I to ne obični patriota, već čovjek koji i kada spava jednim okom bdije nad Republikom Srpskom. Dobro ikako spava, od tog silnog bdijenja. Valja sačuvati srpski entitet od Bošnjaka, Hrvata, štiftungovaca, sorošovaca, LGBT- ovaca i ostalog nevladinog sektora koje kontrolišu CIA, MI5, BND i ko zna ko. I taman kad sam pomislio da je sve pod kontrolom pročitah nešto što me duboko uznemiri i poljulja moje povjerenje u gospodina Stevendića. Pročitah biografiju Valentine Kecman, nove direktorice Aerodroma Banjaluka i kadra Ujedinjene Srpske. Kao što rekoše mediji njezina biografija je „bogata i neobična“. Gospođa Kecman je 2013. godine počela studirati u Americi na koledžu  Stillman u Alabami, da bi 2015. godine magistrirala na španskom privatnom University of Camilo Jose Cale u Madridu. Nakon toga je 2017. magistrirala diplomatiju i diplomatski protokol i na International School of Protocl and Diplomacy u Briselu, država Belgija. Onda je 2018. doktorirala diplomatiju i međunarodne odnose u Centre d’Etudes Diplomatiques et Stratégiques. Ta obrazovna ustanova je  specijalizovana za diplomatiju i visoko školovanje oficira. Gospođa Kecman je 2020. završila vještine pregovaranja u Evropskoj diplomatskoj Akademiji u Varšavi, a 2019. godine je dobila sertifikat žirija za inovacije u politici bečkog Instituta za inovacije u politici. Idemo dalje. Godine 2017. je pohađala Strukturiranje i usvajanje rezolucija Ujedinjenih nacija Instituta Ujedinjenih nacija za obuku i istraživanje, Ženeva, Švajcarska, gdje je 2016. i 2017. takođe pohađala Resurse i mirovne operacije, Međunarodnu krivičnu nadležnost, Resurse Ujedinjenih nacija i mirovne operacije, Uvod u reformu sektora sigurnosti, Protokol Ujedinjenih nacija, te Prekretnicu u mirovnim operacijama UN. Godine 2016. je slušala i Pravne reforme Evropske unije Centra za ustavne studije i demokratski razvoj, Bolonja, Italija. Te godine pohađala je i Multikulturalnu svijest, te Ljudska prava za mirovne misije i Osnovna ljudska prava pri Univerzitetu za mir, San Hose, Kostarika. Ali to nije sve. Od 2013. godine do 2021. godine novopečena direktorica Aerodroma Banjaluka je radila kao manadžerica Kensington Sport Academy, Dubaji, UEA od 2013. do 2016, generalna manadžerica BB Sport Academy od 2016. do 2021., Dubaji, UEA; direktorica TB Clinic, Doha, Katar od 2021. do 2023. godine. Nećemo ulaziti u to kako je gospođa Kecman sve to ispostizavala, jel to nije važno za ovu priču, mnogo je važnije sljedeće. Imajući u vidu s kim je gospođa Kecman radila, komunicirala i susretala se od 2013. do 2023. godine i na kakvim mjestima, ne mogu da se ne zapitam kolika je vjerovatnoća da bude zavrbovana od strane neke strane službe. Gospodin Stevandić ima razvijenu bezbjednosnu kulturu i veoma dobro zna da nije teško čovjeka i čovječicu ubijediti da radi za strane službe. Sjetimo se onoga propalog „zakona o stranim agentima“ za koji je tako zdušno navijao i obrazloženja koja su taj zakon opravdavala. Kada tako lako pridobiju nas nevladiniće u Republici Srpskoj, zamislite kako su tome podložne osobe koje se nađu izvan zemlje, prepušten sam sebi, bez porodice, prijatelja i novca. Gospodin Stevandić poslednjih godina svuda vidi hibridni rat, specijalne operacije, tajne službe, strane agente i vjerujem da je i članicu svoje partije „provukao“ kroz sigurnosno sito i rešeto, ali opet tako je ljudski kada se ne vidite deblo u svom oku. Brinem se, to je jače od mene.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62050/imamo-problem-nenade-stavendicu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62050/imamo-problem-nenade-stavendicu Fri, 18 Oct 2024 09:23:45 +0200 Sve nas se manje rađa, a sve više umire, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve smo stariji kao narod, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve više ljudi napušta svoje domove i odlazi u inostranstvo, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Nemamo povjerenja u institucije, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Vlada ne daje informacije medijima i nevladinom sektoru, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Narodna skupština se pretvorila u cirkus, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Tenderi se namještaju, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Zapošljava se po partijskoj pripadnosti, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Radio televizija Republike Srpske nije javni servis već oglasna tabla vlasti, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Ljudska prava se ne poštuju, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Zakoni se ne poštuju, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Dovodimo nastavnike i profesore iz penzije da rade u školama, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve je manje studenata, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve skuplje i skuplje, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve smo siromašniji i siromašniji, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Sve smo bolesniji, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Kriminalci su ugledni građani, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Ratni zločinci su heroji, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Dičimo se pobjedama Srbije, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Neistomišljenici su izdajice, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Kultura se svela na incidente i talentovane pojedince,  riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Za Kalnovik ne vozi ni jedan autobus iz Sarajeva i Foče, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Zapitajmo se, ima li života dok ne odbranimo Republiku Srpsku?     Preeuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62049/republika-srpska-ispred-svega https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62049/republika-srpska-ispred-svega