https://www.frontal.ba/ Copyright 2024 Promotim d.o.o. Frontal RSS Feed Fri, 29 Nov 2024 11:11:31 +0100 Neki dan je Milorad Dodik u Beču, nakon sastanka s poslanikom Slobodarske partije u Parlamentu Austrije Kristijanom Hafenekerom, kazao „da Evropa mora da se rehabilituje sa hrišćanskim vrijednostima.“ Mora se priznati da to ne zvuči tako loše, ali hajde da to pronaliziramo kroz 10 božijih zapovijesti i da vidimo kako se hrišćanske vrijednosti primjenjuju u Republici Srpskoj, gdje je Dodik na vlasti toliko godina. Pođimo redom. 1. Ja sam Gospod Bog tvoj; nemoj imati drugih bogova osim Mene. Možemo reći da ovo pravilo i te kako važi u Republici Srpskoj, jer mi imamo boga koji ima najveći budžet, sve se pita, o svemu odlučuje i sve rješava. Pokušate li da imate drugog boga, osjetićete bijes njegovu kao i posledice. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji. 2. Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti. Želite li uspjeti u životu poželjno je da budete lojalni domaćem bogu i da bez pogovora i sumnje izvršavate sve ono što vam se kaže ili barem pretpostavljate da će mu se svidjeti. Zaboravite na zakone i fizičke i društvene, ne oslanjajte se na logiku, ideologiju i principe, jer to može biti u suprotnosti s očekivanjima božijim. U protivnom ćete osjetiti njegov bijes, jer milost i ljubav su znak slabosti. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji 3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svog. Svi dobro znamo da njegovo ime i „gvozdena vrata otvara“ tako da vrlo često možemo čuti i pročitati da se mnogi pozivaju na njega kada žele da riješe neki svoj problem, finansijski, obrazovni, tenderski, medicinski i svaki drugi. Djeca božija su o tome pisala na društvenoj mreži X. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji 4. Sećaj se dana odmora da ga svetkuješ; šest dana radi i obavi sve poslove svoje, a sedmi dan je odmor Gospodu Bogu tvome. U narednom periodu možemo očekivati neradnu nedelju, ali je problem u tome što se za to zalaže Draško Stanivuković i kad on odustane od te ideje, nedelja će postati neradna voljom božijom. U Federaciji BiH je to već uvedeno, pa je pitanje da li nam se uopšte to isplati. 5. Poštuj oca svoga i mater svoju, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji. Ako si u mogućnosti zaposli se negdje u inostranstvu i redovno šalji roditeljima nekoliko stotina evra. Javljaj se skajpom i viberom, a dvaput godišnje dođi kući da se odmoriš, provedeš i srbuješ. Od poštovanja tvoji roditelji ne mogu da žive, kao ni od penzije. 6. Ne ubij. Ne samo ne ubij, već razriješi sva neriješena ubistva. Nikako ne poštuj ratne zločince, niti ih odlikuj ili glorifikuj. 7. Ne čini preljube. Preljuba je stvar ličnog izbora između najmanje dvoje ljudi. Ako činiš peljubu nemoj ljubavnice i ljubavnike da zapošljavaš u svom ministarstvu, javnoj instituciji, jer se to vidi iz aviona. Kada zaposliš ljubavnika ili ljubavnicu u javnoj ustanovi ti opterećuješ budžet, a neki ljudi koji možda nešto znaju, ali se ne jebu sa „pravim“ osobama, ostaju bez posla. 8. Ne ukradi. Prvo treba jasno definisati šta je krađa, jer ovako štura definicija krađe otvara mnogo prostora za različite interpretacije i zloupotrebe. Takođe treba uzeti u obzir i našu tradiciju gdje je uzimanje procenta od poslova nešto što se prenosi sa koljena na koljeno, a bez tradicije smo niko i ništa. 9. Ne svedoči lažno na bližnjega svoga. Prije svega ne svjedoči lažno na Sudu BiH i međunarodnim sudovima, dok u Republici Srpskoj imamo zakon o kleveti koja sve rješava. Ako si kojim slučajem zaposlen na RTRS-u onda možeš lagati i lažno svjedočiti koliko ti volja, jer to nije laž, već patriotizam. 10. Ne poželi ništa što je tuđe. Prvo napravi zakon ili podzakonske akte koji privatno i tuđe pretvara u javno tj. društveno, a onda ga legalno i jeftino prisvoji. Nema veze da li se radi o zemljištu, preduzeću ili rudama. Ako vidiš da neka firma dobro radi, ne poželi firmu njegovu, već osnuj svoju i onda se poveži sa pravim ljudima u vlasti i ti ćeš „mlatiti“ pare. Slična je situacija i u Mađarskoj, Rusiji i Srbiji. Naravno, nakon ovakve analize sasvim je bespotrebno baviti se pitanjem abortusa, odnosa pola i roda, tradicionalnom porodicom. Moramo se prvo pozabaviti sređivanjem gore navedenih vrijednosti, tako nam Bog pomogao.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62055/misli-globalno-vladaj-hriscanski https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62055/misli-globalno-vladaj-hriscanski Wed, 20 Nov 2024 15:26:06 +0100 Dokon pop i na promocije knjiga ide. Tako sam ja neki dan otišao na promociju knjige „Duhovi prošlosti- kako je islamizam postao pravo lice nacističkog identiteta i terora“ eksperta za bezbjednost, terorizam i suđenje Miloradu Dodiku, Dževada Galijaševića. Realno, odavno Republika Srpska nije imala zajebaniji naslov neke publikacije. Promocija je počela malo poslije 12 časova u prepunoj maloj sali ili ti amfitetaru Banskog dvora. Sala je sama po sebi nekako otmena i dostojanstvena, a sa toliko sijedih glava, pošto je prosjek godina oko 65, bila je još otmenija. Dodamo li tome da je prmociji knjige prisustvovao i savjetnik predsjednika Republike Srpske, a kasnije je došao i ministar Budimir, sala je bila predostojanstvena, a patriotizam se mogao sjeći nožem. U vrhu astala sjedila su četiri čovjeka, autor knjige, penzionisani general policije Republike Srpske Andan, bivši ministar policije Matijašević i predsjednik pokreta „Odbrana Srpske“ kojeg nisam uspio identifikovati. I poče promocija knjige. Prvi je govorio penzionisani general policije, ako policajac može ikada biti penzionisan, Dragomir Andan. Prvo je pozdravio sve prijatelje koji su došli, a onda i one koji su tu bili po zadatku i samim tim nisu ni prijatelji. Sa sjetom se prisjećao kako su on i njegove kolege iz službe „obrađivali“ Džavada Galijaševića još 80-ih godina, ali i kako su zube polomili jer je i tada autor knjige bio „tvrdoglav orah i pravi komunista“. Potom je još nešto dostojanstveno govorio, ali ne bih da vas smaram trivijalnostima. Bivši ministar Matijašević je potom uzeo riječ i teatralno, ali vrlo efektno, krenuo da čita pripremljeni referat o knjizi gospodina Galijaševića. U maniru novokomponovanog intelektualca, koji pokušava da u sebi pomiri policajca i analitičara, bio je kontradiktoran, konfuzan i nadasve patriotski raspoložen. On Galijaševićevu knjigu istovremeno vidi kao epiku i naučno djelo, što je morate priznati prilično čudan spoj, ali od te svoje teze nije odustao do kraja promocije i prigodnog koktela. A anda je došao the Dževad, čovjek kojeg u Republici Srpskoj poštuju i slušaju javno, a među Bošnjacima prate tajno, diveći se njegovoj hrabrosti, odlučnosti i analitičnosti. I krenu autor Galijašević da priča priče. Prvo je kazao šta ima o suđenu Dodiku. Onda i kako je sa 17 godina postao komunista. Kako je zavolio srpski narod. Konstatovao je da je Bošnjacima, Bijela kuća u Vašingtonu, postala Ćaba. Prisjetio se i kako je razgonio vehabije iz Bočinje. Spomenuo je i Zmaja od Bosne, Mehmed pašu Sokolovića i Aliju Izetbegovića. Priznao nam  je da je bio član Stranke za BiH.  Potom je ponosno istakao da je išao na radne akcije. Kako je na jednoj od radnih akcija bio i na Kosovu , tačnije u Ajvaliji i kako je na licu mjesta vidio kroz šta prolaze tamošnji Srbi, a onda i njegovi akcijaši. Potom Galijašević ničim izazvan reče  „...U to vrijeme je Grand hotel letio u vazduh. Čitavo jedno njegovo krilo je minirano. Letjele su bombe po Grand hotelu u Prištini....“ Ova izjava mi je zaparala uši, jer to nisam znao. Krenuh guglati i..... Ništa, na vaskolikom Guglu, ne postoji informacija o tome. Naravno, znam da neprijatelji srpskog naroda kriju informacije o našem stradanju i onda sam kontaktirao istoričare koji se bave 20. vijekom u Zagrebu, Beogradu, Prištini, ne bih li saznao nešto više o tome. Naravno, niko od njih ništa o tome ne zna. Muk. Sada imamo sitauciju u kojem „eminentni“ bezbjednjak i „ekspert“, barem tako kažu general i ministar Policije Republike Srpske, tvrdi da se nešto desilo, za šta niko ne zna ili se o tome ne smije govoriti ili se to „miniranje Granda“ nije ni desilo? Opet kontam kada onoliki hotel „leti u vazduh“ teško je to sakriti, pa makar tu cenzuru provodila socijalistička Jugoslavija i SDB. Odgovor je jednostavan. Biće da je srpskog ljubimca Galijaševića malo prenijelo i ponijelo,  pa je u svojoj besjedi izmislio ovaj događaj, što za posledicu ima nekoliko vrlo zabrinjavajućih zaključaka.   Ako je Galijašević izmislio „dizanje u vazduh“ hotela Grand, a jeste, šta je sve tek izmislio u svojim dosadašnjim analizama i knjigama, pa i ovoj zadnjoj. Da li je čovjek patološki lažov ili to radi svjesno i za pare? Kako je moguće da sve te sijede glave ćute i klimaju glavom dok ih Galijašević laže? Kako je moguće da neko ko tako laže bude cijenjeni analitičar na RTRS-u i ostalim happy medijima? Kako je moguće da mu generali i ministri Republike Srpske promovišu knjigu? Kako je moguće da mu na promociji knjige dođe savjetnik Predsjednika Republike Srpske i ministar za visoko obrazovanje? Kako je moguće da na konferencijama za medije on stoji iz predsjednika Milorada Dodika, zajedno sa premijerom Vlade Republike Srpske i drugim zvaničnicima?   Sve je to moguće kada živimo u potpuno sjebanom društvu, koje svakog dana postaje sve sjebanije. Izvinite na psovanju, ali nije vrijeme za političku korektnost kada nam se Republika Srpska pretvara u psihijatrijsku ustanovu otvorenog tipa.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62054/zvijezda-granda-dzevad-galijasevic-ili-jos-jedan-dokaz-da-smo-postali-sjebano-drustvo https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62054/zvijezda-granda-dzevad-galijasevic-ili-jos-jedan-dokaz-da-smo-postali-sjebano-drustvo Thu, 14 Nov 2024 15:25:33 +0100 Ove godine lokalni izbori u BiH su održani  6. oktobra. Dan ranije gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je objavio svoj status na mreži X, a vjerujem i drugim mrežama, sa fotografijom Centralnog spomen obilježja poginulim borcima Vojske Republike Srpske. Ne kršeći predizbornu ćutnju, on nam je valjda nagovijestio kako će izgledati taj spomenik kada ga jednog dana završe. Gradonačelnik Banjaluke tvrdi da je to spomenik za 24 000 heroja koji su dali svoj život za Republiku Srpsku i kako je onomad naglasio "Ovo je monumentalni spomenik sa 62 stuba, kao simbol 62 brigade koje su se borile za Republiku Srpsku, od koji su neki dužine 12 metara". U knjizi „Žrtve odbrambeno- otadžbinskog rata“ iz 2019. godine, koju je objavio Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica, možete pročitati da je broj stradalih vojnika 26 048, a od tog broja  2117 vojnika je stradalo  1991. godine, kada rat još uvijek nije počeo u BiH. Znači svi ti vojnici JNA i ostalih paravojnih formacija iz BiH tj. Republike Srpske, a koji su poginuli 1991. godine u Hrvatskoj, neće se naći na popisu žrtava. Možda  i hoće, ali je onda spisak kojim barata gradonačelnik Banjaluke netačan. Druga nelogičnost je još veća. Kao što reče gradonačelnik Stanivuković „62 brigade su se borile za Republiku Srpsku“, mada nikome nije jasno kako je došao do tog broja. U dokumentu Vojske Republike Srpske pod nazivom „Analiza borbene gotovosti i aktivnosti vojske Republike Srpske u 1992. godini“ koji je nastao 1993. godine nalazimo podatak o 7 operativnih sastava, 70 brigada, 24 puka i 28 jedinica ranga bataljona- diviziona, kao i veći broj drugih jedinica i ustanova. Drugi relevantni izvori kažu da je tokom rata u BiH, u okviru Vojske Republike Srpske, djelovalo 6 korpusa, 110 brigada i ko zna čega još, znači više od 250  različitih vojnih formacija. Kako god da okrenemo nikome nije jasno otkud ljudima koji su predložili ovaj spomenik, kao i gradonačelniku Stanivukoviću koji to idejno rješenje odobrio, broj od 62 brigade. Recimo da je to umjetnička sloboda, ali se onda nameću neka druga pitanja? Da li ovaj spomenik predstavlja sve poginule vojnike Vojske Republike Srpske, pa i one koji nisu bili u te 62 brigade? Da li je ovo spomenik poginulim policajcima iz Republike Srpske ili nije? Zašto se uopšte insistiralo na podatku od 62 brigade, ako je taj broj činjenično upitan? Da li nam je istina o ratu u BiH, pa i o poginulima u Vojsci i Policiji Republike Srpske uopšte važna?   Preuzeto sa: blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62053/neke-nedoumice-oko-centralnog-spomen-obiljezja-poginulim-borcima-vojske-republike-srpske https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62053/neke-nedoumice-oko-centralnog-spomen-obiljezja-poginulim-borcima-vojske-republike-srpske Sat, 09 Nov 2024 09:18:47 +0100 Ispravite me ako lažem, ali Teniska arena u Banjaluci, koja je koštala 50 miliona KM,  još uvijek nema upotrebnu dozvolu i vodi se kao „potencijalna imovina grada“ šta god to značilo. Prije neki dan smo saznali da je Okružni sud u Banjaluci poništio ekološku dozvolu firmi Drvo-export iz Teslića, koja kopa ugalj u rudniku Bistrica nadomak Prijedora i ako se uglja uveliko kopa više od godinu dana, pa i sada. Postoje i zgrade, kažu 8 ih je u Banjaluci, za ostatak Republike Srpske ne znam, koje nemaju upotrebne dozvole, a ljudi žive u njima. Šta da rade, kredit se digao, valja ga vraćati. Zašto vam ovo pišem? Zato što je od petka 8. novembra u Republici Srpskoj profunkcionisala pravna država. Kako to? Pa fino. U petak 8. novembra, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, rekao je „da će zbog izgradnje kružnog toka kod univerzitetskog Kampusa u Banjaluci biti podnesene krivične prijave protiv izvođača i grada Banjaluka.“, a potom je još kazao „Nema upotrebne ni građevinske dozvole kao ni regulacionog plana. Ne daj Bože da se desi nešto kao u Novom Sadu. Mora sve biti u skladu sa zakonom.“ Aferim, napokon i to dečekasmo, da se sve radi i gradi po zakonu. Samo kako to dojaviti Predsjedniku, jer je sasvim jasno da od Vlade nema vajde. Evo meni pada na pamet da mu pošaljem poruku preko X-a, jer se on često oglašava na društvenoj mreži i vjerovatno će je vidjeti. Neki dan je na ovaj način oduvao one direktore iz Šuma Srpske. Pa eto predsjedniče Dodik, kada se već držimo zakona „kao pijan plota“, očekujem da zabranite: Eksplataciju uglja na Bukovoj Kosi u opštini Prijedor, jer na teritoriji Prijedora uopšte nije moguće dodjeljivanje koncesije za eksploataciju uglja, jer su predviđene samo koncesije za željeznu rudu, kamen, glinu i malomineralnu vodu.  Eksplataciju uglja u Medni kod Mrkonjić Grada gdje je ekološka dozvola data za tri hektara površine, dok se trenutno ugalj iskopava sa više od pet hektara. Da ne zaboravimo ni mini hidroelektrane na rijeci Sutjesci čiji papiri su vrlo upitni. Mogli bi ovako do sutra, ali... Predsjedniče Dodik, ne smijemo da dozvolimo da nam se zbog nepoštivanja zakona dese Novi Sad ili Jablanica i ako već zakoni važe za banjalučke kružne tokove nema razloga da ne važe za površinske kopove uglja, mini hidroelektrane i ostale „velike“ investicije. I sami zate da zakoni moraju da budu isti za sve, jer ako nisu onda nisu ni za kružne tokove. I na kraju fino je da je poštivanje zakona krenulo od petka, jer da je krenulo od ponedeljka, niko to ne bi ozbiljno shvatio.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62052/od-petka-je-sve-po-zakonu-u-republici-srpskoj https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62052/od-petka-je-sve-po-zakonu-u-republici-srpskoj Fri, 01 Nov 2024 10:36:34 +0100 „Djecu u mekteb šaljite. Ovo nesrećno dijete, što se dogodilo u Bosanskoj Krupi. Ja sam odmah provjerio da li je išlo u mekteb. Nije išlo u mekteb. Postoje lovci na ljude, na ljudske duše. Love nam djecu preko tih Fejsbuka, preko tih Instagrama preko Youtube-a. Love nam djecu“, a onda je dodao „Ja vas samo molim. Ove ahmedije nikada nisu nikoga na zlo navratile. Šaljite djecu nek dođu pred ove naše ahmedije. Ne može se vjera preko Fejsbuka učiti. Tamo na tim Fejsbuku ima onih koji su maksuz poslani da našu djecu zavode. Da našu djecu odvode na onu što stranputicu. Nemojte to raditi. Pošaljite djecu u mekteb pred imama. Gledajte gdje su djeca, gdje idu. Pratite ih. Pošaljite u mekteb. Ko ide u mekteb ostane na pravom putu jer znaju za zajednicu. Znaju se ponašati u zajednici. Imaju tu odgovornost.“ Ovo je neki dan kazao Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein-ef. Kavazović u svom govoru povodom 30. godišnjice institucijalnog postojanja Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. Odmah da kažem potpuno podržavam riječi efendije Kavazovića. Pođimo redom mekteb predstavlja temeljnu instituciju vjerskog odgoja i obrazovanja svih pripadnika islamske zajednice i kod nas je pod ingerencijom je Islamske zajednice BiH. Na to se nadovezuju medrese i Fakultet islamskih nauka. Nego da vidimo šta je ovim riječima reis priznao. Priznao je da ne cijeni baš mnogo svjetovno obrazovanje i prosvjetne radnike. Ako sam dobro razumio gospodina Kavazovića, škole nisu baš na glasu kao vaspitne ustanove i od njih društvo i nema neke koristi. I čovjek je u pravu, da išta rade i znaju, ne bi imali sve te maloljetnike koji prijavljuju postavljene bombe po školama. Kad ste čuli da je neko poslao i mail u mekteb ili medresu i kazao da je postavljena bomba? Nikada. Razvijemo li ovu misao do kraja onda je i vjeronauka u školama potpuno beskorisna. Toliko je beskorisna da je ni prvi čovjek Islamske zajednice u BiH ne priznaje kao relevantnu. Dobro vjeronauka jeste pod ingerencijom gore pomenute institucije i ona daje nastavnike i nastavnice, plan i program i sve ostalo, ali je sasvim jasno da se to ne prima kako treba kod naše djece. Biće da su demokratija i zdravi stilovi života pravo uticajni. Zapitajmo se zašto djecu da opterećujemo istim gradivom na vjeronauci i u mektebu? Meni se čini da ni od porodice nema neke vajde, jer ako vjerujemo uvaženom reisu, fejsbuk, instagram i YouTube su moćniji od oca i majke. Tik tok je pogotovo ubitačan. I ovdje podržavam gospodina Kavazovića, dosta je više svaljivanja, za sve što je loše i sto ne valja, na porodicu. Nisu roditelji superheroji. Gdje je tu država? Valja roditeljima zaraditi za potrošačku korpu i još se baviti vaspitavanjem djece. Zato je jedino istinsko rješenje za našu djecu učitelji imami, škole mektebi, stranka zna se....   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62051/mektebi-braco-i-sestre-a-ne-skole-i-fejsbuci https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62051/mektebi-braco-i-sestre-a-ne-skole-i-fejsbuci Fri, 25 Oct 2024 14:00:11 +0200 Svi znamo ko je Nenad Stevandić. Lider partije Ujedinjena Srpska, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, ljekar specijalista i osvjedočeni patriota. I to ne obični patriota, već čovjek koji i kada spava jednim okom bdije nad Republikom Srpskom. Dobro ikako spava, od tog silnog bdijenja. Valja sačuvati srpski entitet od Bošnjaka, Hrvata, štiftungovaca, sorošovaca, LGBT- ovaca i ostalog nevladinog sektora koje kontrolišu CIA, MI5, BND i ko zna ko. I taman kad sam pomislio da je sve pod kontrolom pročitah nešto što me duboko uznemiri i poljulja moje povjerenje u gospodina Stevendića. Pročitah biografiju Valentine Kecman, nove direktorice Aerodroma Banjaluka i kadra Ujedinjene Srpske. Kao što rekoše mediji njezina biografija je „bogata i neobična“. Gospođa Kecman je 2013. godine počela studirati u Americi na koledžu  Stillman u Alabami, da bi 2015. godine magistrirala na španskom privatnom University of Camilo Jose Cale u Madridu. Nakon toga je 2017. magistrirala diplomatiju i diplomatski protokol i na International School of Protocl and Diplomacy u Briselu, država Belgija. Onda je 2018. doktorirala diplomatiju i međunarodne odnose u Centre d’Etudes Diplomatiques et Stratégiques. Ta obrazovna ustanova je  specijalizovana za diplomatiju i visoko školovanje oficira. Gospođa Kecman je 2020. završila vještine pregovaranja u Evropskoj diplomatskoj Akademiji u Varšavi, a 2019. godine je dobila sertifikat žirija za inovacije u politici bečkog Instituta za inovacije u politici. Idemo dalje. Godine 2017. je pohađala Strukturiranje i usvajanje rezolucija Ujedinjenih nacija Instituta Ujedinjenih nacija za obuku i istraživanje, Ženeva, Švajcarska, gdje je 2016. i 2017. takođe pohađala Resurse i mirovne operacije, Međunarodnu krivičnu nadležnost, Resurse Ujedinjenih nacija i mirovne operacije, Uvod u reformu sektora sigurnosti, Protokol Ujedinjenih nacija, te Prekretnicu u mirovnim operacijama UN. Godine 2016. je slušala i Pravne reforme Evropske unije Centra za ustavne studije i demokratski razvoj, Bolonja, Italija. Te godine pohađala je i Multikulturalnu svijest, te Ljudska prava za mirovne misije i Osnovna ljudska prava pri Univerzitetu za mir, San Hose, Kostarika. Ali to nije sve. Od 2013. godine do 2021. godine novopečena direktorica Aerodroma Banjaluka je radila kao manadžerica Kensington Sport Academy, Dubaji, UEA od 2013. do 2016, generalna manadžerica BB Sport Academy od 2016. do 2021., Dubaji, UEA; direktorica TB Clinic, Doha, Katar od 2021. do 2023. godine. Nećemo ulaziti u to kako je gospođa Kecman sve to ispostizavala, jel to nije važno za ovu priču, mnogo je važnije sljedeće. Imajući u vidu s kim je gospođa Kecman radila, komunicirala i susretala se od 2013. do 2023. godine i na kakvim mjestima, ne mogu da se ne zapitam kolika je vjerovatnoća da bude zavrbovana od strane neke strane službe. Gospodin Stevandić ima razvijenu bezbjednosnu kulturu i veoma dobro zna da nije teško čovjeka i čovječicu ubijediti da radi za strane službe. Sjetimo se onoga propalog „zakona o stranim agentima“ za koji je tako zdušno navijao i obrazloženja koja su taj zakon opravdavala. Kada tako lako pridobiju nas nevladiniće u Republici Srpskoj, zamislite kako su tome podložne osobe koje se nađu izvan zemlje, prepušten sam sebi, bez porodice, prijatelja i novca. Gospodin Stevandić poslednjih godina svuda vidi hibridni rat, specijalne operacije, tajne službe, strane agente i vjerujem da je i članicu svoje partije „provukao“ kroz sigurnosno sito i rešeto, ali opet tako je ljudski kada se ne vidite deblo u svom oku. Brinem se, to je jače od mene.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62050/imamo-problem-nenade-stavendicu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62050/imamo-problem-nenade-stavendicu Fri, 18 Oct 2024 09:23:45 +0200 Sve nas se manje rađa, a sve više umire, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve smo stariji kao narod, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve više ljudi napušta svoje domove i odlazi u inostranstvo, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Nemamo povjerenja u institucije, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Vlada ne daje informacije medijima i nevladinom sektoru, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Narodna skupština se pretvorila u cirkus, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Tenderi se namještaju, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Zapošljava se po partijskoj pripadnosti, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Radio televizija Republike Srpske nije javni servis već oglasna tabla vlasti, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Ljudska prava se ne poštuju, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Zakoni se ne poštuju, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Dovodimo nastavnike i profesore iz penzije da rade u školama, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve je manje studenata, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve skuplje i skuplje, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Sve smo siromašniji i siromašniji, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Sve smo bolesniji, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Kriminalci su ugledni građani, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Ratni zločinci su heroji, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Dičimo se pobjedama Srbije, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.   Neistomišljenici su izdajice, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Kultura se svela na incidente i talentovane pojedince,  riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Za Kalnovik ne vozi ni jedan autobus iz Sarajeva i Foče, riješićemo to kada odbranimo Republiku Srpsku.  Zapitajmo se, ima li života dok ne odbranimo Republiku Srpsku?     Preeuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62049/republika-srpska-ispred-svega https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62049/republika-srpska-ispred-svega Fri, 11 Oct 2024 12:14:35 +0200 Nekoliko dana prije izbora, Branka Kusmuk i RTRS, su u emisiji „Pečat“ 11. minuta posvetili liku i djelu Milade Šukalo, članici Partije demokratskog progresa, kandidatkinji za odbornika u Skupštini grada i bliskoj saradnici aktuelnog gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića. U tom prilogu iznesena je zabrinutost za političke namjere gospođe Šukalo s obzirom na članstvo u Stranci za BiH, ali najbolje da vam sve to citiram. „Ne tako davno vatreno je slijedila radikalnu, nacionalističku i stranačku politiku ukidanja Republike Srpske, a sada bi da vedri i oblači u upravi najvećeg grada Republike Srpske. Njeni neposredni preci u posljednjem ratu bili su pripadnici tzv. Armije BiH, koja je nad srpskim narodom činila jezive zločine u Konjicu. Savjetnik, šef gradskog odsjeka, zamjenik šefa Gradskog štaba za vanredne situacije, zamalo i gradonačelnikov zamjenik – zvanično, a ne samo praktično. Sve je to Milada Šukalo, djevojački Buturović, rođena Konjičanka. Da li je uvidjela svoje ideološke greške ili je, ipak, uz pomoć zaštitnika, saradnika i partijskog kolege gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića samo neuspješno pokušala da prikrije vlastitu biografiju u sadašnjosti.“ Svaki pošten Srbin se zabrine nakon ovakvih riječi i zapita, šta se iza brda valja? Tek ćemo se uvjeriti u namjere Milade Šukalo, ali neki dan ugledah prizor od kojeg mi se „zaledila“ krv u žilama. Nakon poslednjeg ročišta, gdje se sudi Miloradu Dodiku, dok on drži konferenciju za medije u pozadini stoje advokati Nobilo, Petronijević i Bubić. Tu su i stranačka ekipa  Željka Cvijnović i Radovan Višković, a skroz desno sa njima stoji i  Dževad Galijašević, „ekspert za terorizam“. Koja je funkcija Dževada Galijaševića u ovom suđenju nemam pojma, ali se nadam da nije u timu za odbranu, jer ako jeste Dodik je najebo. Problem je mnogo ozbiljniji. Džavad Galijašević koji stoji sa prvim safom SNSD-a i Republike Srpske je onomad bio član iste stranke kao i Milada Šukalo, Stranke za BiH koja je, kako Kusmukova kaže,  „slijedila radikalnu, nacionalističku i stranačku politiku ukidanja Republike Srpske“. I ne samo da je bio član nego je bio njihov visoki funkcioner na lokalnom nivou, tačnije u Maglaju. Možete li da zamislite koliko je on morao da mrzi Republiku Srpsku da bi postao faca u toj stranci, mnogo više od Milade Šukalo. Dodamo li tome i Galijaševićev ratni put, postavlja se pitanje koliko je bezbjedan predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, a koliko Republika Srpska? Apelujem na ekipu iz „Pečata“ Kusmuk, Veletić i ostali, da se pozabave istraživačkim novinarstvom i kažu nam da li je Galijašević opasan ili ne?     Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62048/ako-je-milada-sukalo-opasna-za-republiku-srpsku-sta-reci-za-dzevada-galijasevica https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62048/ako-je-milada-sukalo-opasna-za-republiku-srpsku-sta-reci-za-dzevada-galijasevica Tue, 01 Oct 2024 11:05:47 +0200 Ostalo je još nekoliko dana do glasanja na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini, a samim tim i za novog gradonačelnika Banjaluke. Imamo četiri kandidata, sadašnjeg gradonačelnika Draška Stanivukovića iz Partije demokratskog progresa, Nikolu Šobota kojeg je kandidovao SNSD, a podržavaju njihovi koalicioni partneri, Jelenu Trivić iz Narodnog fronta i Davor Dragičević, kao nezavisni kandidat. Kao što vidite nije da nema kandidata, ali lošem ..... svaka dlaka smeta. Za Draška Stanivukovića neću glasati prije svega što je sva svoja obećanja ispunio i preko toga. Znači bilo bi dobro da malo odmori, dok mu nove ideje ne nadođu. Dok čeka nove ideje mogo bi se pozavabiti fakultetom i da to više završi ili barem kupi,  a onda ženidba. Baka čeka unuke. Ne smijemo dozvoliti da ga sarajevska gradonačelnica naziva srednjoškolcem. Šta će nam ovoliko parkova? Možda je vrijeme da Stanivuković prepusti Banjaluku nesposobnijma od sebe i pozabavi se Republikom Srpskom, a to znači da je vrijeme da počne razmišljati o poziciji premijera ili predsjednika, a to znači smjena Borenovića,  reformu partije iz koje dolazi, kreiranje vizije, spremanje programa oporavka,  a za sve to treba i vremena i živaca.  Srpska traži djela, Banjaluka ih je dobila. Za Nikolu Šobota neću glasati prije svega što on nikada nije ni želio da bude političar, a kamoli prvi čovjek Banjaluke. Realno, on je tokom kampanje po prvi put došao u neke mjesne zajednice, obično njemu ljudi dolaze sa uputnicom ili bez nje. Negove tužne fotošopirane okice sa predizbornih plakata nas mole da ne glasamo za njega. Realno, više će Banjaluka imati koristi od vrsnog kardiohirurga, nego gradonačelnika nezainteresovanog za svoj posao. Jedva preživljavamo performanse doktora Đajića, dvojica bi bila već previše. Ne treba nam novi Davor Pranjić, takođe ljekar kojeg je HDZ BiH postavio da statira kao hrvatski potrpedsjednik Republike Srpske. Sa Jelenom Trivić se ideološki toliko razilazim da bih radije ruku odsjekao do ramena, nego stavio X pored njenog imena. Ne želim da doživim da u Banjaluci Trivićka i gradonačelnik Beograda Šapić otkrivaju spomenik Draži Mihailoviću i ostalim ravnogorskim vojvodama. Naravno, Jelena Trivić je čedo Republike Srpske i njenog obrazovanja, pa ko voli četnike eto mu idealne kandidatkinje. Njen konzervativizam je neprimjeren njenim godinama i obrazovanju, a njena vizija budućnosti je povratak u svijetlu prošlost. Na kraju, ne znam ko je navratio Davora Dragičevića da se kandiduje za gradonačelnika Banjaluke, ali je sasvim jasno da  je potpuni autsajder i nema svrhe glasati za njega. Naravno, ima pristojnog svijeta u Banjaluci, pa čak i na listama nekih partija i pokreta, tako da ću i ove izbore izaći na glasanje i birati. Rado bih vam kazao ko su oni, ali neću ljudima da rastjerujem potencijalne glasače.    Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62047/zasto-necu-glasati-za-gradonacelnika-banjaluke https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62047/zasto-necu-glasati-za-gradonacelnika-banjaluke Mon, 23 Sep 2024 09:20:26 +0200 U četvrtak, 19. septembra, na portalu televizije N1 mogli ste pročitati vijest da je u ulici Džidžikovac br. 3, otvorena stalna postavka "Sarajevski spomenar" - Spomen-soba ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. u kojoj su izloženi predmeti djece koja su ubijena tokom četiri godine opsade Sarajeva (1992-1995.)“. Oni su tu vijest preuzeli sa portala novinske agencije Anadolije. Na kraju tog teksta piše „Tokom opsade Sarajeva ubijeno je više od 14.000 ljudi, od čega 1.601 dijete. Svako deseto dijete ubijeno je iz snajpera.“ Pa dobro Puhalo zašto opet propituješ nešto što se ne smije propitivati? Zato što je istina važna za naše društvo, zato što jedino istina može da spasi ovu zemlju. Prvi problem je što već sedam godina čekam relevantan dokaz da je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete i nikako da ga dobijem. Koliko je sve apsurdno najbolje govori tekst u publikaciji “Sarajevski spomenar: djeca u ratu”, koja prati gore pomenutu izložbu. Na strani 12, te publikacije možete vidjeti da podaci o ubijenoj djeci variraju od 531 koje se pojavljuju u publikaciji Instituta, do preko 800 djece, pa do broja 1601 djeteta koje je 1996. godine objavio Zavod za zdravstvenu zaštitu BiH i to je broj koji danas jedino možete naći u medijima. Koliko je djece ubijeno u Sarajevu u ovom trenutku najbolje zna Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu i neka vam oni predoče svoje rezultate istraživanja i evidencije. Eto mediji i građani, pitajte njih, ako meni ne vjerujete. Sada dolazimo do drugog pitanja, a ono glasi- ako se još uvijek ne zna približno tačan broj ubijene sarajevske djece, kako onda tvrde da je svako deseto dijete ubijeno snajperom? Odgovor je vrlo jednostavan. Taj podatak se nalazi u publikaciji “Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi” koji je izdao Insitut u kojoj se govori da je od ukupnog broja ubijene djece, njih 524, snajperom ubijeno 53 djece ili 10.11%. E sada se nameće nelogičnost, ako je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete onda je snajperom ubijeno njih 160. Šta hoću da kažem? U posljednjoj rečenici u članku N1 prvo se govori o 1601 ubijenom djetetu, a podatak o djeci ubijenih snajperom se izvodi na osnovu podataka o 521 ubijenom djetetu. Ovo je još jedan dokaz da se brojem ubijene djece u Sarajevu manipuliše tako što se po potrebi koriste različite baze podataka i samim tim dobijaju i netačni podaci. P.S. Prije nego što me opet proglasite četnikom, psihopatom, poštarom smrti, zapitajte šta je veći grijeh, zloupotrbljavati dječiju smrt ili ukazivanje na nelogičnosti koje su toliko očigledne, zarad dolaska do istine? P.P.S. Zašto mediji ne koriste zvanične podatke Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu, kao jedine relevantne institucije, kada pišu o ubijenoj djeci Sarajeva?   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62046/jos-neke-nelogicnosti-o-broju-ubijene-djece-u-sarajevu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62046/jos-neke-nelogicnosti-o-broju-ubijene-djece-u-sarajevu Wed, 18 Sep 2024 10:55:46 +0200 U maju ove godine Igor Radojičić je na konferenciji za medije kazao da smatra da “postoji veliki prostor za alternativu, da se nude konkretni projekti jer je politička scena skliznula u populizam i površnost, a takve su nažalost vlasti na većini nivoa, i republičkom ali i lokalnom” Time je najavio nastanak svog nezavisnog pokreta pod nazivom “Svojim putem”.  Danas sam potpuno siguran da ću glasati  za njegov pokret na predstojećim izborima u Banjaluci, a evo i zašto:   Zato što žele da ostanu anonimni. Zato što im je predizborna kampanja diskretna, praktično nevidljiva. Zato što su bili aktivniji prije izborne kampanje nego što su danas. Zato što nemaju ni predizborni slogan. Zato što pokret nema ni zvanični sajt. Zato što ne znam ko su im kandidati za odbornike, njihovo bračno stanje i broj djece. Zato što na društvenim mrežama u sred predizborne kampanje postavlja fotografije sebe sa suprugom. Zato što ni po koju cijenu ne žele da uđu u vlast. Zato što je Radojičić dobar domaćin i septembar koristi za sređivanje bašte i spremanje zimnice, a ne za davanje nerealnih obećanja i glumljenje ljubaznosti. Zato što ništa ne obećava, jer nije ispunio ni ono što je obećavao kada je bio gradonačelnik Banjaluke. Zato što se ove godine nije pojavio na Kočićevom zboru. Zato što je u njegovom monaliza osmjehu istovremeno spojena bol, tuga i radost. Zato što je Radojičić Djevica u horoskopu, a znate kakve su Djevice, analitične, uredne, odgovorne. Banjaluci je potrebna Djevica za gradonačelnika, a ne neki Blizanci, Lavovi ili Ovnovi. Zato što ima povjerenja u Banjalučane da će prepoznati njegove vrijednosti i glasati za njegov pokret. Zato što je optimista, jer kako drugačije objasniti njegovu indiferentnost prema izborima.   Najveća kazna za Igora Radojičića je da se vrati u politiku i zato ga treba podržati, mogao je fino da bude stručnjak. Zato ću glasati za njega i njegov pokret.   Preuzeto sa blogger.ba   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62045/zasto-cu-glasati-za-igora-radojicica https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62045/zasto-cu-glasati-za-igora-radojicica Mon, 09 Sep 2024 09:00:33 +0200 Blago stanovnicima Istočnog Sarajeva, lokalne vlasti sve rade za njih. Brinu da su bezbjedni, da imaju vodu, struju, da se odvozi smeće, da imaju plin, da saobraćaj funkcioniše, da se djeca školuju, mladi zabavljaju, srednjovječni uživaju, a penzioneri odmaraju. Čak i misle za njih ili je bolje reći trude se da stanovnici ovog grada ne misle uopšte. Opasno je kad čovjek misli, još je opasnije kad govori, a najopasnije je kada počne da se ponaša u skladu sa onim što misli i govori. Zato vlasti u Istočnom Novom Sarajevu moraju i to da kontrolišu. Elem, u utorak oko 14 časova saznao sam da neću moći da koristim prostor Kulturnog centra, iako smo imali potpisan ugovor i platili prostor, jer je neko ili neki „odozgo“ zvao i izdao direktivu da se panel pod nazivom „Aktivizam i umjetnost, da li previše očekujemo“ ne može održati u ovoj instituciji. Morate priznati svu apsurdnost situacije da se o kulturi, ne smije razgovarati u Centru za kulturu. Kada vam se to desi dva dane prije samog događaja, alternativa je vrlo malo, pogotovo u Istočnom Novom Sarajevu koji nema baš mnogo prostora za ovakve manifestacije, a još manje hrabrih menadžera koji bi te primili u svoje prostorije. Pokušali smo dobiti i neki prostor kod privatnika, ali je lični interes preovladao javni. Sada dolazimo do glavnog pitanja, a šta je to zasmetalo „gradskim cenzorima“ na ovom događaju? Tema panela kultura i aktivizam, ne vjerujem. Tema je toliko apstraktna i nevažna za lokalne političare, da je teško povjerovati da može bilo koga uplašiti. Budimo pošteni, tema je toliko elitistička, da nisam siguran da je primamljiva za jedan posto stanovnika Istočnog Sarajeva. U ovom gradu kultura se odavno svela na srbovanje i besplatne koncerte pjevača iz Srbije, da ni Fakultet umjetnosti, ne može da popravi (ne)kulturu. Blejanje po kafićima je ovdje glavna disciplina, a za sve ostalo tu je Sarajevo. Možda su im zasmetali gosti? Ne vjerujem, gosti jesu etablirani i poznati u  poslovima kojim se bave, ali ne možemo reći da su ekstremni po bilo kom pitanju, osim ako se njihov ekstremizam ne ogleda u svjesnom prelaženju entitetskih granica, a da to nije šoping, zdravstveni pregled ili proputovanje. Na kraju krajeva polovina prelazaka entitetskih granica je mnogo više prisutna od strane stanovnika Istočnog Sarajeva, nego mojih gostiju na panelu, ali to je nešto drugo. Oni idu u Sarajevo da brane Republiku Srpsku, a umjetnici dolaze da pokažu da je i ovo Bosna i Hercegovina, a to već može biti opasno. Postoji mogućnost da su se gradski dušebrižnici naljutili što na panelu nema lokalnih umjetnika, što jeste legitimno pitanje, ali danima sam pokušavo da nađem nekoga iz Istočnog Sarajeva koji je svojim aktivizmom ili umjetnošću dobacio dalje od Kule, Pala ili Vraca. Ja ga nisam uspio naći i nek to ide na moju dušu, ali mogle su gradske ili bolje reći partijske guzonje biti konstruktivnije i predložiti neko ime, a ja bih onda razmislio. Gdje ima mjesta za petero, ima i za šestog. Možda im je zasmetalo to što je pare za ovaj panel dala strana tj. njemačka fondacija, što je opet suludo s obzirom na to koliko su para stranci uložili u Istočno Sarajavo, da me sramota da napišem koliki ja bio budžet za ovaj događaj. Na kraju krajeva, ako je iko upoznat sa radom fondacije Fridrih Ebert to je SNSD, znam šta pričam. Ni Srđan Puhalo im nije nikakva smetnja. On je isuviše mali i nebitan da bi mogao bilo koga da uznemiri. On je toliko kompromitovan u srpskom narodu, da je njegov autoritet i uticaj manji od nule. Pa u čemu je problem? Ne znam, mogu samo da pretpostavljam. Možda je ovo poruka svima onima koji hoće sa strane da rade bilo šta, a da ne pitaju lokalnu ekipu?   Možda je ovo „uvlačenje u guzicu“ onima u Banjaluci i dokazivanje da su veći Srbi i socijaldemokrate od Dodika?   Možda je ovo obračun unutar lokalnih čelnika, a mi samo sredstvo za obračun sa direktorima institucija?   Možda je ovo zvanična gradska (ne)kulturna politika, ko će ga znati.   Možda je ovo samo nečiji lični hir i prilika da svoju moć javno pokaže.   Na kraju krajeva, to treba pitati Košarca, Ćosića, Eleka, Nešića, koji upravljaju Istočnim Sarajevom i brinu o njegovim stanovnicima. Meni je iskreno žao što ovaj panel nije održan u Istočnom Sarajevu, jer ovakvih gostiju ne bi se postidio nijedan grad, ni jedna institucija i što je propuštena prilika da stanovnici ovoga grada uživaju u razgovoru, pa i polemici. Ali i stanovnici Istočnog Sarajeva ćute, baš kao i njihovi umjetnici, što može značiti dvije stvari ili da podržavaju lokalnu vlast u cenzuri ili se plaše. Šta god da je u pitanju pogubno je za ovo društvo i ovaj grad svrstava u prigradska naselja Sarajeva. Ali i to je njihov izbor. P.S. Panel je održan u Sarajevu, bilo je i ljudi iz Istočnog Sarajava, jer smo tako bili u mogućnosti.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62043/ljepse-je-sa-cenzurom-i-restrikcijom-vode https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62043/ljepse-je-sa-cenzurom-i-restrikcijom-vode Thu, 29 Aug 2024 09:14:18 +0200 Svi dobro znamo da život počinje pred izbore, barem kod nas. Političari se u predizbornom mjesecu sjete naroda. Zatim ožive anonimusi koji nam sa flajera, letaka, postera i bilborda obećavaju da će nam život učiniti lakšim, boljim i ljepštim. Završava se popločavanje i asfaltiranje ulica, kružni tokovi se zaokružuju, vodovodi postaju protočni, mostovi se premoštavaju. Septembar je a  sve behara i sve cvjeta. U Banjaluci ćemo dobiti i Park ćirilice u inat svima, SNSD-u, Jeleni Trivić, soroševcima, stranim agentima i građanima koji žive u neposrednoj blizini parka među korisnicima poznatog kao „Kupusište“. Vizija gradonačelnika Stanivukovića će biti materijalizovana dok kažeš „чџш“ i po svaku cijenu, plus aneksi. Naravno, pravi političari slijede svoje vizije, svoje ideje i svoje planove, bez obzira na sve, pogotovo na cijenu, ali ovdje će problem biti mnogo veći. Draško Stanivuković će izgubiti mnogo glasova, od ljudi koji su na prošlim izborima glasali za njega, a i šta će mu glasovi ljudi koji nemaju „sluha“ za njegove vizije i estetiku. Procjenjujem da će u mjesnoj zajednici Centar 1 izgubiti najmanje 1000 glasova, a to vam je 500 porodica čija su se djeca igrala, igraju ili su se trebala igrati u parku koji će nam biti mnogo ljepši, betoniraniji i ćiriličniji, u odnosu na običan travnato- drvenasti park od prije. Postanu li protesti radikalniji, gubici za Stanivukovića mogli bi ići i preko 2000 glasova. Još ako se nezadovoljstvo prelije iz centra na okolne mjesne zajednice, a nema razloga da se ne prelije, šteta će biti još veća.   Možda će Stanivuković dobiti te glasove u Obilićevu, u Novoj Varoši ili Motikama, ali u centru nema čemu da se nada. Ovi iz Centra se ne „lože“ toliko na Instargarm, X ili fejsbuk, više vjeruju svojim očima i razumu. Trebaće vremena da ovi „travari“ skontaju koncept i ljepotu ćiriličnog parka i možda se svi ti  glasovi Stanivukoviću vrate 2026. ili 2028. godine. Kome će ti glasovi otići na sadašnjim izborima ne znam, ali vjerujem da SNSD, Narodni front ili ko već zadovoljno trljaju ruke i navijaju da gradonačelnik Banjaluke izdrži do kraja tj. od A do Ш. Da sam na njihovom mjestu ja bih bio anonimni donator ne samo za ćirilična slova, već i svih znakova interpunkcije plus znakove za društvene mreže # i @. I šta reći na kraju, Banjaluka trenutno liči na disfunkcionalnu porodicu u kojoj se ne zna ko pije, a ko plaća. Naravno, tu najviše stradaju djeca, a u ovom slučaju građani, koje niko ništa ne pita ili se samo prave da ih pitaju. Građani postoje zbog izbora i političara, a ne političari zbog građana. Opet možda griješim, možda se narod primi na bronzanog Tvrtka i sipljivog Kulina bana, čudan smo mi narod, pogotovo pred izbore.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62042/drasko-stanivukovic-je-politicar-sa-vizijom-zbog-koje-ce-ostati-bez-1000-glasova https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62042/drasko-stanivukovic-je-politicar-sa-vizijom-zbog-koje-ce-ostati-bez-1000-glasova Wed, 21 Aug 2024 09:53:40 +0200 Ne smije se čovjek više ni sa kim šaliti ili nije politički korektno ili vrijeđaš ugled pojedinca, vrijeđaš njegovu titulu, religiju, tradiciju, a samim tim i njegove sljedbenike. Ovih dana smo vidjeli da se ne smiješ šaliti ni sa reisom Kavazovićem, jer postoje i veći reisi od reisa. Elem, kao što svi znate reis Kavazović je neki dan, tačnije petak 16. avgusta, preporučio hatibima (imamima koji vazi hutbu na džumi) da „danas učeći „Kišnu dovu“ s džematlijama upute dovu Allahu, dž.š., „da nam oprosti grijehe, da se smiluje Svojim robovima i drugim stvorenjima i da spusti kišu na ispucalu bosanskohercegovačku zemlju.“ Reis je to kazao u petak, a već za vikend je kiša počela padati. Domaći meteorolozi su tu istu kišu najavljivali još ranije, tako da možemo reći da je reis imao dojavu i kladio se na siguricu. Biće da Rijaset Islamske zajednice BiH više vjeruje nauci od njihovih vjernika. Da li sam do sada uvrijedio nekoga ili nešto? Mislim da nisam, mada nikada ne znaš kako će neki protumačiti tvoj tekst. Do petog razreda osnovne škole bosanskohercegovačka djeca bi trebala da nauče kako nastaje kiša. Proces je vrlo jednostavan. Visoka temperatura vazduha dovodi do isparavanja vode, koja se skuplja/kondenzuje u oblake i kada oblak više ne može da apsorbuje vodu, nastaje kiša. Tako to funkcioniše milione godina. Valjda se to zove kruženje vode u prirodi. Kako onda da ozbiljno shvatimo bilo koga ko istinski vjeruje da svojim molitvama može da utiče na prirodne pojave? Teško, mada je još teže saznanje da u BiH 95% ljudi sebe opisuje kao vjernike. Jedini odgovor na to je zajebancija, pa nećemo valjda odraslim ljudima ozbiljno objašnjavati nastanak kiše, da je Zemlja lopta i da nije centar Svemira, kao ni da svijet nije stvoren za šest dana. Sve ovo se trebalo naučiti još u osnovnoj školi ili još bolje da se pravimo da to nismo čuli i pročitali zarad političke korektnosti. U našem odrastanju postoji period kada ljudi svojim riječima pripisuju magična svojstva pa i mogućnost da upravljaju prirodnim pojavama. Neka djeca smatraju da moraju ustati rano, da bi sunce izašlo ili misle da naveče samo njih mjesec prati. Do šeste ili sedme godine to se preraste i postajemo mnogo racionalniji, a kako biti racionalan u sadašnjoj Bosni i Hercegovini. Da li sam do sada uvrijedio nekoga ili nešto? Mislim da nisam, mada nikada ne znaš kako će neki protumačiti tvoj tekst. Ali vratimo se molitvama za kišu i nisu pitanja koje iz njih proizilaze. Da li su za sušu krivi isključivo grešni muslimani da bi se oni samo molili ili su podjednaki krivci i svi ostali nevjernici? Da li molitva jedne vjerske grupe je jednako efikasna kao molitva svih vjernika, nešto kao sinergija vjere? Zašto se nismo molili da nam ne propadne onih 70 miliona evra bespovratnih sredstava Evropske unije namijenjenih Bosni i Hercegovini? Pošto se najavljuju još vrelija ljeta, zašto ne molimo da imamo naftu, ako već imamo vrućinu? Zašto nismo molili za barem jednu medalju na Olimijadi u Francuskoj, godila bi nam ko dobra kiša? Zašto ne molimo da narod dođe tobe i krene da sa razvojem sistema navodnjavanja, umjesto da bespomoćno gleda u nebo i čeka? Pitanja ima koliko hoćeš, samo nigdje odgovora. Da li sam do sada uvrijedio nekoga ili nešto? Mislim da nisam, mada nikada ne znaš kako će neki protumačiti tvoj tekst. Kao psiholog sam potpuno svjestan koliko je iracionalnost svojstvena pojedincu, ali s druge strane kako neka njena učenja prihvatiti ozbiljno, iako se ona kose sa logikom i na koja je nauka davno dala valjane odgovore. Šta će nam onda škole i nauka, samo bacamo pare na gluposti. Na kraju krajeva, nema racionalnijih institucija u kugli zemaljskoj od vjerskih ustanova, koje veoma racionalno koriste ljudsku iracionalnost da bi opstale i postale važan i moćan faktor u jednom društvu. Zato je naša dužnost i obaveza da kao ljudi, prokleti razumom i slobodom odlučivanja, sve propitujemo na manje ili više duhovit način, bez obzira ne to da li se to nekome sviđa ili ne, a Bog je veliki pa će oprostiti ako se radi u javnom interesu. Ja vjerujem da Bog voli dobru zajebanciju. P.S. Prije nego što me optužite za islamofobiju molim vas da pročitate i ovaj članak https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61980/magijsko-misljenje-gradonacelnika-bijeljine   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62041/da-li-bog-voli-dobru-zajebanciju-slobodnih-ljudi https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62041/da-li-bog-voli-dobru-zajebanciju-slobodnih-ljudi Fri, 16 Aug 2024 10:43:05 +0200 Čudni su ovi Banjalučani, pogotovo iz centra. Dok u Srbiji traje borba protiv Rio Tinta i njegovih planova da kopa litijum oko Loznice, stanovnici MZ Centar 1 se bore protiv parka i to kakvog parka, Parka ćirilice. Elem, gradonačelnik Banjaluke Draško Stranivuković je u predizbornom građevinskom cunamiju širom Banjaluke krenuo je da gradi parkove i to ne bi bio veliki problem, da to ne radi na mjestu starih parkova. Jedan je već završio i nazvao Park knjige. Zelenu površinu je prepolovio, ali je „udario“ spomenik Kulinu banu i sad nas ubjeđuje da je to toliko dobro da treba samo malo vremena da se naviknemo i krenemo da uživamo u parku i čitanju. Drugi park je u izgradnji i nalazi se na Kupusištu i zvaće se Park ćirilice. To je toliko dobar park da ga stanovnici MZ Centar ne žele, toliko ga ne žele da je angažovano privatno obezbjeđenje da štiti radove. I to ne obično obezbjeđenje, nego toliko obdareno između nogu da se nekim nezadovoljnim građanima učinio da je pištolj. Treći park pravi u sred kružnog toka, što će biti vrlo zanimljivo iskustvo za svakog ljubitelja prirode i srpskog kralja Tvrtka. Pretpostavljam da je sličan problem sa nerazumijevanjem genijalnih ideja imao i gradonačelnik Pariza kada se pravio Ajfelov toranj, što je i razumljivo kada si ispred svog vremena. Naravno, gradonačelnik Banjaluke razumije nerazumijevanje stanovnika MZ Centar, ali on nam kaže „da će ovo za 30 dana biti najljepši park, koji će posjećivati građani iz svih dijelova našeg grada, ali i svi oni koji dođu da posjete naš grad.“ Da pojasnimo. Park u Kupusištu postoji odavno i to znaju svi iz okolnih zgrada, kao i stanovnici Borika, koji imaju djecu ili kučiće, ali problem starog parka je što nije dovoljno edukativan. U njemu su bili samo drveća, trava i klupe. Sada će u njemu biti ćirilična slova, koja valjda trebaju da Banjalučane poduče Azbuci. Evo jednog prijedloga, kada naučimo štampana slova, da se onda umjesto njih postave pisana i to bi mogli nazvati cjeloživotno učenje Banjalučana. Imam još bolji prijedlog, recimo da iznajmimo park Kinezima, Indijcima, Šveđanima ili ko da više, pa da oni postave svoja slova i da nas na taj način „mekom moći“ pridobiju naša srca, duše i tijela. Posebno je interesantno da ovaj „sukob“ gradonačelnika Banjaluke Stanivukovića i nezadovoljnih građana iz Centra ne prate mediji bliski SNSD-u i ta šutnja više govori od hiljadu riječi. Ne znam šta je u pitanju, ali vrijeme će pokazati. P.S. Biti protiv ćirilice makar i u parku ukazuje da je na djelu „obojena revolucija“ koja nije usmjerena protiv Dodika, što ovu priču čini još kompleksnijom i zanimljivijom.   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62040/cirilicenje-parka https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62040/cirilicenje-parka Tue, 06 Aug 2024 14:42:51 +0200 U poslednje vrijeme na tviter nalogu Milorada Dodika primjećujem sve veći uticaj psihologije i psihijatrije u razumijevanju ponašanja pojedinih osoba, pogotovo onih koje ne podnosi. Recimo za Nebojšu Vukanovića je kazao „Medicina definiše šizofreniju kao psihijatrijski poremećaj koji primarno pogađa sposobnost razmišljanja, s otežanom percepcijom stvarnosti, što uzrokuje promjenu ponašanja i neugodne osjećaje. Sve ove karakteristike vidljive su i izražene u ponašanju Vukanovića. Paul Eugen Bleuler kao da je posmatrao Vukanovića kada je prvi put konstruisao ovaj termin. Jednom riječju, i sa medicinskog i sa laičkog stanovišta, Vukanović je velika budaletina.“ Dok ponašanje trenutnog, ali odlazećeg američkog ambasadora Marfija, objašnjava „Taman sam pomislio da se Marfi počeo ponašati kao ambasador, kada evo njega opet. Ili je kriza srednjih godina, ili nesrećno djetinjstvo ili nedostatak pažnje....“ Prije svega skrenuo bih pažnju kolegi Dodiku da kada piše tvit na ćirilici onda se ime i prezime neke osobe prebacuje onako kako se govori, a ne kako se piše, tako da Паул Еуген Блеулер, postaje Eugen Blojler, ali ni to nije toliko važno. Elem, sada dolazimo do ključne stvari, a to je selektivno korištenje psihijatrije i njena zloupotreba u političke svrhe. Iz tvita o „šizofreniji“ Vukanovića sasvim je jasno da kolega Dodik bez imalo ustezanja prihvata koncept šizofrenije, ali da bi to mogao da razumije i priprost glasač on to naziva budalesanjem. U drugom tvitu kolega Dodik je mnogo sofiticiraniji i oprezniji, jer on ponašanje ambasadora Marfija ne zna kako da objasni, jer je jasno da nema dovoljno informacija o njemu, i zbog toga  su sve opcije u igri, od krize srednjih godina, preko nesrećnog djetinjstva ili nedostatka pažnje. Kolega Dodik, ovdje koketira ne samo sa psihoanalizom, već i drugim psihološkim pravcima, što pokazuje njegov eklektički duh i raznovrsnost znanja, „cilj opravdava sredstvo“ kada je u pitanju dobrobit pojedinca. Bilo bi veoma korisno da kolega Dodik pregleda i ostale psihičke poremećaje iz Dijagnostičko statističkog priručnika DSM- 5. Tu se može više pročitati o nekim izmjenama kao što su ujedinjenje autističnog poremećaja, Aspergerova poremećaja i pervazivog razvojnog poremećaja u poremećaj iz spektra autizma, reorganizovana klasifikacija bipolarnih i depresivnih poremećaja, izmjena poremećaja uzimanja psihoaktivnih supstanci, povećana specifičnost velikog i blagog neurokognitivnog poremećaja, promjena shvaćanja poremećaja ličnosti i tako dalje.  Takođe, tu bi mogao da se upozna sa činjenicom da homoseksualnost još od 1973. godine nije bolest, a dijagnoza poremećaja rodnog identiteta (GID; gender identity disorder) 2013. godine u DSM-5 dobiva novo ime, rodne disforije. GID i rodna disforija opisuju stanje nesklada identiteta s biološkim polom te snažnu identifikaciju sa suprotnim polom, koji želi osoba želi imati, ali DSM-5 stavlja naglasak na psihološku patnju, odnosno tugu i teško emocionalno stanje vezano za nesklad roda i pola. Jednostavno rečeno “nesklad između roda po rođenju i onoga po identitetu ne mora nužno biti patološki, ako ne prouzrokuje patnju pojedincu“, a tu patnju nanosi društvo koje to ne prihvata. Pa kolega Dodik, sa srećom u daljem dijagnostičkom radu.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62039/psihijatrija-milorada-dodika https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62039/psihijatrija-milorada-dodika Wed, 31 Jul 2024 12:36:34 +0200 Olimpijske igre ove, čudesne 2024. godine su istinska estetika ružnog skaradnodekadentnog. Da nisam vidjela neke sekvence  svečanog otvaranja ovih igara  svojim očima na TV-u, ne bih vjerovala. Bila sam u Parizu četiri puta, prvi put 1972. privatno, poslije  još tri puta, dva  puta službeno (bilo je to u zemlji koja se zvala BiH, o n o j  u kojoj smo živjeli, kako vjerovatno više nikada nećemo (bar ne mi koji smo još živi, a imamo godina mnogo) i koja je imala veoma uspješnu  firmu  koja se zvala „BOSNA RE“)   i jednom nakon rata, privatno. Bio je to, sve do neki dan,  grad mojih snova, najljepši u oktobru, grad o kome je toliko napisano, da ja zaista ne bih u ovome blogu pisala i ponavljala ono što su rekli brojni umjetnici, slikari, pjesnici, putnici sa svih strana svijeta, svi oni kojima je Pariz posebna priča, a koji su to, kao meni omiljeni Momo Kapor, opisali fantastično, tako kako može samo slikar i pisac u jednom tijelu i duši. Ovo što vidjeh svojim očima, ta silna svjetla, lampioni, bljesak, vatromet, boje - Sena sa brodovima učesnika, neki drugi je Pariz, Pariz koga treba da zaboravim. Pariz u  koji  trenutno gleda cijeli svijet – za mene je sramota. Evo i  zašto: Užasnule su me slike, izvađene iz konteksta zasljepljujuće pariske  zabave Otvaranja, neprimjerene  za ono što su Olimpijske igre bile i jesu  - ili  bi trebale biti, skup sportista (antično vrijeme u kojem je nastupao opšti mir, a sada se nekim zemljama zabranjuje da učestvuju!), mladih, zdravih ljudi, željnih uspjeha u borbi, igri, sudaru snage, vještine, u žaru želje za pobjedama itd. A ovo sada, šta li ovo treba da bude? Jasno je onome ko vidi. Onaj  galimatijas  je  bio  za ljude koji nisu u stanju da shvate šta upravo gledaju -  ili, zapravo, baš za one koji su  znali da je ovo, ne slučajno,  pupčana veza sa spektaklom zadnje Evrovizije! Trebalo je da SVI   pročitaju poruku koja se šalje urbi et orbi :  Naređujemo preumljenje! Mi  želimo da udvoljimo onima koji nameću pravila,  jer Markonova Evropa ih već živi. A, realno, bilo je to  parodiranje, prije svega (i najstrašnije) perverzni igrokaz- prikaz, valjda, kako ga poremećeni vide,  „Posljednje ili tajne večere„  slike čuvenoga Leonarda,  Isus Hrist sa apostolima – sa  odvratnim skupom nakaza, likova koji nisu ni muško ni žensko (šta su bradate  mačke, psi ili kombinacija?) Dakle nešto treće- nešto između – na čelu sa najnakaznijim likom žene (valjda je žena, nisam sigurna) koja je trebalo da parodira hrašćansko  „Svjetlo svijeta“ dakle Hrista Spasitelja (za one koji ga slave i poštuju -van pameti je i pomisao DA JE ONO ŠTO VIDE MOGUĆE), a ta  nakazna, odvratna  spodoba glumi nešto što se u mislima normalnih ljudi ne može ni zamisliti. Šta je cilj ? Koja je poruka Olimijskih igara 2024 iz Pariza? Poruka  je da ovaj svjet, svijet svih mogućih  kombinacija, rodova i podrodova, stramoglavo ide  u nešto što se nameće milionima ljudi, koji to neće, koji  nisu , niti će biti - osim ako  je opšta Apokalipsa neizbježna. Ismijavanje Hrišćanstva –ubijanje Isusa Hrista, dakle, može da se perverzno prikaže, a napad na Islam (paljenje Kuran-a)  bio je pitanje života i smrti više miliona islamskh vjernika. Normalni svijet je, naravno, tada ustao protiv ovakvog svetograđa. Ovo u Parizu je sramni, javni čin prljanja i pljuvanja vjerujućeg hrišćanskog svijeta, a  tzv.  međunarodna zajednica ne reaguje ništa posebno, dapače mlako, kao i onda kada su hapšeni i ponižavani pravoslavni sveštenici u Ukrajini, pred svetim pravoslavnim  ikonama, u svojim crkvama, pred očima svijeta, koji ni, sada, aktivno ne reaguje na prolijevanje krvi nedužne djece i žena u Gazi. To nije problem, ali problemi postoje tamo gdje ih MOĆNI vide, iako ih sami izazivaju. Druga strašna slika je dekaptirano tijelo, koje drži svoju odsječenu glavu - koja pjeva! Da nije sumanuto, da nije svetogrđe, da nije odvratno i satanistička opskurna prikaza  -možda  bi trebalo da tu grozomornu pojavu  razumijemo kao umjetničku slobodu?! Čiju? Da li Makron i ovo uzima u obzir kad oduševljeno hvali Igre? Kome se upućuje  ovaj odvratni prikaz?  Hrišćanima?  Da li se radi  o  ubicama, ili milionima  ubijenih koji pjevaju, ili  o zlim, a moćnim  ljudima, koji će prevagniti-pa će se Svijet raspasti ?! Da će se masovno sjeći  glave ako ne bude opšta, planetarna pokornost h e g e m o nu ?!  Koja je poruka i koga predstavlja dekaptirani lik - ako ne  Sv.Jovana Krstitelja -  Preteče, vijesnika dolaska Isusa Hrista – čiju odsječenu glavu Irod dobija na pladnju - ali čije djelo  i p a k ostaje da živi  vijekovima, učeći   normalne ljude da Dobro, ipak, opstaje, ma kakvi  ga mačevi sjekli. Istina jeste i vidljivo  je da krvave Irodove ruke ostaju, evo sve do danas i ubijaju, a  dokle će, niko ne zna. U svijetu gdje su žrtve postale dželati, a dželati  žrtve  –ukazuju na kakav put nas vodi taj zavodnički  „zapadni humanizam“, bezvjera, to naše divljenje svemu što nudi taj  prividni moto -naš svijet je mjesto gdje smo svi  isti, samo su neki istiji  -a zapravo je sve klanjanje ričućoj Zvijeri, neutažene želje za ljudskom krvlju ,kojoj  hrle oni koji mogu da  se  okrenu, predumane i preume. Koji su nekad bili jedno- a sutra mogu biti drugo. I treća slika, ne manje strašna, jer  podsjeća na paljevinu crkve Notr Dam) 2019 godine, kad je (sasvim je jasno) podmetnut požar u zdanje, koje je preživjelo vijekove, opisano i poštovano, posjećivano  od ljudi iz cijelog svijeta – najzad žrtvovano, a vremenom utihnulo kao žrtva onih koji su išli na njeno  uništenje, jer im smeta ta relikvija, Hristova crkva, Hristova trnova kruna, sada obezglavljeno zdanje iz dubine hrišćanske istorije Pariza-dugotrajno  OSKRNAVLJENO. Navodno se postepeno i obnavlja, ako i dalje svijet bude ulagao sredstva, u čemu bi valjda trebalo da prednjači Vatikan. Radi se, dakle, o prikazu Versaja,  tog divnog dvorca koga su posjetili svi oni koji su se bar dva dana zadržali u Parizu, a nisu zurili samo u Ajfelov toranj, slikali se se na Jelisejskim poljima, niti spuštali u svijet podzemne masonske piramide, u blizini čuvenog Luvra.. Versaj je prikazan kao građevina, slična ogromnom  zatvoru, sa prozorima ispod  kojih  ližu plamenovi i suklja dim. Kakva je ovo poruka ? Zašto  Versaj ? Šta to predstavlja ? Kome smeta? Možda prođe kao Notr Dam? ! Istorija prelijepih dvoraca iz doline Loare ili širom juga Francuske (koje sada mahom kupuju bogati Englezi), dvoraca bogato renoviranih i uređenih engleskim novcem  – ne, to ne treba običnom, globalnom svijetu. Ljepotu mogu uživati samo odabrani. Jednostavnost bez slika, skromno, savim skromno uređenje prostora. Inače je sve  KIČ, bahaćenje.  Ili, možda, sada više ne i tajno - treba da se zatre  stara  evropska kultura, nasljeđe, slavna slikarska djela, neviđena ljepota, umjetnička dostignuća, čuveni pisci, vjerska  sloboda  – treba sve svesti u istu ravan. Svijet u  blijedoj, beživotnoj  ravni. Evropa - globalna pustinja. Vještačka inteligencija, mašine, povezivanje ljudi - bez ljudi,  lutke-bez emocija, ljudi bez lica, koji sjede za kompjuterima, roboti kojima ne treba umjetnost, brak na prvu, eksperimenti na ljudima  - nema ljubavi, kome treba ljubav, kad samo što nisu došli roboti sjajni, topli, spremni da urade sve što od njih tražite (pritisnete dugme). Završavam moje utiske sa Makronovog  otvaranja. Po meni otvorio se užas, vrlo kratko vremenski  udaljen od onoga zadnjeg “otvaranja“  Evrovizije. Da se spoje  - kako super! Šta će biti?! Oni koji preostanu čvrsti  koji  ne budu gledali, nego vidjeli- možda će shvatiti i  možda razumjeti  kuda plovi  ovaj brod evropski, koji nije  Nojeva barka. Taj biblijski poduhvat je trebalo da spasi ljude kao vrstu. Ovo je podmornica, tamna sjena  Zvijeri sa  leševima onih koji su nekada bili ljudi  - čudovište što se kreće morskim dubinama i ponekad izroni. Samo da usisa  još krvi. Naravno, ljudske. P.S. Svako izvinjenje je sljedeća uvreda. Zar neko može i da pomisli da je ono bilo slučajno. Taj je naivan -ili, ako izvinjenje prihvata, tad je duboko zaglibio u ono što se zove - novi svijet. Uostalom, svako ima svoj izbor.   Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (31.07.2024.) https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62038/bravo-za-sve-organizatore...-makron https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62038/bravo-za-sve-organizatore...-makron Thu, 25 Jul 2024 11:40:47 +0200 Mora se priznati da po hiperaktivnosti Miloradu Dodiku jedino može da parira gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Nemam pojma kada spavaju, jedu, jebu, kada su non-stop na terenu, obilaze, otvaraju, kumuju, nadgledaju, planiraju, daju izjave za medije, slikaju se za Fjesbuk, Iks, Instagram… Naravno, nije problem u hiperaktivnosti već što skoro sve čega se dotaknu dobro preplate i sjebu, ali to je neka druga priča. Elem, neki dan je gradonačelnik Stanivuković gostovao na televiziji N1 i kazao „Kampanja SNSD-a usmjerena je isključivo protiv Draška Stanivukovića, dok ovi drugi vode kampanju pod sloganom “Draško je Dodikov”. Bez programa, bez ideje. Da li ste od mojih protivnika čuli ijednu političku platformu? Ijednu ideju? Obećavaju sve što sam ja ili uradio, ili već radim. U Banjaluci se više ništa ne može obećati jer smo mi sve uradili.“ U filmu Petrijin venac glavna junakinja Petrija je to sažela u jednoj rečenici „Sve što sam imala, to sam želela, sve što sam želela, to sam i imala“ Iz ovoga logično proizilazi da Banjaluci više ne treba gradonačelnik, jer sve ima. Ne treba joj ni gradski parlament, jer sve su odluke donesene, svi su planovi usvojeni, sve behara i sve cvjeta. Banjaluci nakon Draška Stanivukovića treba obična tehnička služba za održavanje postojećeg stanja. Nešto tipa velike majstorske radionice koja bi popravljala sve što odstupa od savršenstva u Draškogradu. Kao što kažu u onome vicu o Muji i kerovima u svemirskom brodu, „Mujo nahrani kerove i ništa ne diraj“. Za to vrijeme gradonačelnika Banjaluke Stanivukovića treba ustupiti Bileći da je oporavi, konsoliduje i učini savršenom. Nakon Bileće slijede Drinić, Oštra Luka, Vukosavlje, Ljubinje, Han Pijesak… Kad čovjek zna da radi, grehota je da samo Banjalučani od toga imaju hajra. Ali hajde da budemo konstruktivni i damo neke prijedloge sta bi nam mogli obećati u predizbornoj kampanji:  1. Da Banjaluka napokon dobije urbanistički plan, urbanističku mafiju već imamo. 2. Kolektori bi nam dobro došli da Vrbas posle Gradskog mosta ne smrdi. 3. Ne bi bilo loše ni srediti onu zgradu posle Kastela, koja godinama čeka da je neko obnovi. 4. Da se raščivija čiji je novoizgrađeni teniski teren i ko će u zatvor zbog njegove izgradnje? 5.Treba nam i više vrtića, mada ako se strpimo još koju godinu pitanje je da li će nam trebati? 6. Treba nam više običnih parkova, najobičnijih sa drvećem i travom. 7.Moglo bi se poraditi i na vodovodnoj infrastrukturi, jer ljeti zna biti vruće. 8. Vazduh nam nije baš najčistiji, ali to podrazumijeva više zelenila, biciklističkih staza i bolji gradski saobraćaj. 9.Fali nam i jedna pristojna multifunkcionalna kongresna sala.10. Fali nam i tramvaj, da djeca ne moraju da idu u Zagreb, Beograd ili Sarajevo da ga vide u živo. Zajedno sa vašom kolegicom iz Sarajeva, mogli bi poraditi i na vlastitom ukusu ili barem neukus zadržati za sebe, jer izgleda da je to generacijski problem. Onomad je i američki politikolog Frensis Fukujama sa padom socijalizma predvidio i kraj istorije, mlađani gradonačelnik predviđa kraj politike u Banjaluci, nije to mala stvar.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62037/sta-obecati-banjalucanima-za-izbore https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62037/sta-obecati-banjalucanima-za-izbore Thu, 18 Jul 2024 15:06:47 +0200 U srijedu 17. jula ove godine Mirsad Tokača je na mreži X napisao da je u opštini Bratunac stradalo 127 srpskih civila. Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske u periodu od 1992. do 1995. godine na teritoriji opštine Bratunac je poginulo oko 160 srpskih civila, a najveći broj njih oko 120 stradao je 1992. godine, znači u prvoj godini rata. Da li se srpskim civilnim žrtvama u Bratuncu može i treba odati počast? Delegacija predstavnika Evropske unije je smatrala da treba i oko toga ne bi trebalo da bude bilo kakve dileme, jer civilna žrtva je civilna žrtva i tu nema ali... Ako pažljivo pročitate natpis na vijencu delegacije Evropske komisije vidjećete da na njemu vrlo jasno piše „U spomen svim nevinim žrtvama“, čak se ne spominje ni etnička pripadnost žrtava, ali pošto se sve dešava na groblju gdje se sahranjuju Srbi, neka bude da su odali poštu srpskim žrtvama.   Naravno, postavlja se pitanje da li je groblje u Bratuncu najbolje mjesto da se oda pošta ubijenim srpskim civilima? U tom gradu postoji jedno groblje koje se zove Gradsko, a u okviru njega nalazi se Vojničko groblje i to se najbolje može vidjeti na plakatu od koji se nalazi na zvaničnom opštinskom sajtu. Polaganje vijenca za srpske civilne žrtve ispred zgrade opštine, biblioteke, škole, stadiona, socijlističkog spomen parka ili bilo kojeg drugog objekta je potpuno besmisleno. Na kraju krajeva svaki od tih objekata je tokom rata mogao biti ili je bio (zlo)upotrebljen od strane Vojske i Policije Republike Srpske. Da li to znači da onda u Bratuncu ne postoji mjesto gdje se ne može odati počast srpskim žrtvama? Stvarno ne znam koje bi to adekvatnije mjesto bilo s obzirom da su na tom groblju sahranjene i neke od tih civilnih žrtava, a drugog obilježja nema. U pravu je Suljagić kada tvrdi da je neposredno do mjesta gdje su Evropljani položili vijenac nalaze se zastave Republike Srpske i Boračke organizacije RS, ali to ne znači da su se delegacija poklonila vojnicima koji su mogli da učestvuju u genocidu u Srebrenici. Budimo pošteni, ni jedan gest delegacije Evropske unije u Bratuncu nije to pokazao, niti nagovijestio. Da li je delegacija Evropske unije ovim gestom relativizovala, umanjila ili negirala genocid u Srebrenici? Nije. Da li je delegacija Evropske unije ovim gestom oslobodila odgovornosti političare, vojnike ili policajce osuđene za ratne zločine u i oko Srebrenice? Nije. Da li je delegacija Evropske unije ovim gestom umanjila, uvrijedila ili ponizila bošnjačke žrtve? Nije. Da li se srpskim civilnim žrtvama mogu opravdati srpski zločini i genocid nad Bošnjacima u i oko Srebrenice? Ne mogu. Čemu onda tolika dreka? Polaganjem vijenca „nevinim žrtvama“ predstavnici Evropske unije, možda po prvi put su javno prihvatili i priznali činjenice da su u i oko Srebrenici stradali i srpski civili što je za svaku pohvalu, bez obzira na bilo čiju ljutnju. Bez prihvatanja da su pripadnici našeg naroda činili zločine, a ne samo oni drugi, nema nam puta ka pomirenju u Bosni i Hercegovini, svidjelo se to nekome ili ne. Bez poštovanja tuđih žrtava i prihvatranja sopstenih zločina nema pomiranje u Bosni i Hercegovini. Bez odavanja počasti svim nevinim žrtvama i prezira prema svim zločincima, nema pomirenja u Bosni i Hercegovini. Bez prihvatanja stotine sudskih presuda koje se tiču ratnih zločina, nama nema pomirenja. A bez pomirenja nema Bosne i Hercegovine.     Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (18.07.2024.)     https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62036/gdje-se-pokloniti-srpskim-civilnim-zrtvama-u-bratuncu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62036/gdje-se-pokloniti-srpskim-civilnim-zrtvama-u-bratuncu Wed, 10 Jul 2024 09:20:59 +0200 Ova priča je počela 12. februara 2024. godine, iako traje mnogo duže. Tog dana sam poslao mejl Institutu u kojem se tražio odgovore na četiri pitanja koja se tiču stradanja stanovnika Sarajeva tokom opsade grada od strane Vojske Republike Srpske u periodu od 1992. do 1995. godine.Pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama, tražio sam da mi ova javna ustanova dostavi informacije koje imaju sa datumom 12. februar. Da budem još precizniji, tražio sam da mi Insitutu dostavi 7 brojeva. Ubrzo je stigo odgovor od Press službe Instituta sljedeće sadržine: „Poštovani gospodine Puhalo, Institut planira zvanično objaviti navedene podatke, o čemu ćete biti blagovremeno obaviješteni. Neobjavljene rezultate našeg istraživanja ne praktikujemo slati pojedincima. S poštovanjem” Onda sam poslao dopis Univerzitetu Sarajevo, u čijem sastavu se nalazi Institut, s molbom da mi oni dostave tražene informacije, tačnije tih 7 brojeva. Ovo je odgovor koji sam dobio.   Pošto me drma kriza srednjih godina, a nisu mi interesantni tetovirenje, kurvanje i motori, obratim se Ombudsmanu BiH za pomoć. Naravno, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu iskulira i instituciju Ombudsmana i ponovo pošalje neki glup odgvor koji ne bi pojeo ni “pas s maslom”. Ja uložim žalbu i evo stigao mi odgovor od Ombudsmana, a on obećava. Potom slijedi preporuka.   Sačekaćemo 30 dana da vidimo šta će direktor Instituta da odgovori i ako opet bude muljao idemo sa tužbom, jer nema zajebancije sa ljudima koje drma kriza srednjih godina.   Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (10.07.2024.) https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62035/ipak-pozelim-neko-pismo-od-instituta-za-istrazivanje-zlocina-protiv-covjecnosti-i-medunarodnog-prava-u-sarajevu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62035/ipak-pozelim-neko-pismo-od-instituta-za-istrazivanje-zlocina-protiv-covjecnosti-i-medunarodnog-prava-u-sarajevu