Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (30.04.2021.)

Danas analiziramo DRUGO poglevlje „Izvještaja Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Periodu od 1991- 1995 godine“ pod nazivom „Psihologija međugrupnih neprijateljstavau ratu u Bosni i Hercegovini i mapa restorativne socijalne pravde: rušenje mitova o opsadi Sarajeva i stradanjima koja su uzrokovali Srbi“ kojim je „rukovodio“ profesor emeritus psihologije Lari Frenč.

Morate priznati da je naslov pravo zajeban.

Emeritus Frenč kreće od eugenike, učenja koja je početkom 20 vijeka, bila rasprostranjena u zapadnoj Evropi i SAD, praveći paralelu da je Hitlerova ideja o inferiornim narodima Jevrejima, Romima i Srbima, ne Slovenima, već samo Srbima, bila i te kako živa za vrijeme raspada Jugoslavije, pa su SAD i Evropska Unija zbog te superiornosti drugačije percipirali stardanje Slovenaca, Hrvata i Bošnjaka od Srba.

Kakve to ima veze sa konkretnim stradanjem Srba u Sarajevu teško je reći?

Šteta što priređivač Frenč nijednom nije citirao eugeničke izjave Biljane Plavišić date tokom rata “etničko čišćenje može biti i prirodna pojava", "da čitavu istočnu Bosnu treba očisti od Muslimana", ili da su Muslimani "genetski kvaran materijal prešao u islam".

Nakon toga Finč pravi paralelu između sudskih presuda u SAD i BiH u sličajevima međugrupnih antagonizama i nepravde na pr. slučaja Plessy v. Ferguson koji je „Vrhovni sud presudio da su američki crnci inferiorni u odnosu na bijelce, zakonski su spušteni na rang trajno drugorazrednih građana, i time ih osudio na još 72 godine diskriminacije; ovom odlukom je zapravo data dozvola bijeloj zajednici da neselektivno zastrašuje, uznemirava, pa čak i ubija crnce“. Prema ovom autoru u BiH crnci su Srbi koje „obilježavaju i demonizuju, drugi učesnici rata u BiH, prije svega Hrvatska sa svojom nacističkom prošlošću, otvoreno promovišu svoje etničko čišćenje i pobjedu nad onima koji su ranije bili zatočeni u zloglasnim logorima smrti: Jevrejima, Romima, Srbima.“

Kakve to ima veze sa stradanjem Srba u Sarajevu, nemam pojma?

Potom emeritus Finč daje „snažne“ dokaze da je u BiH bio građanski rat, ali i ne kakve to veze ima sa Srbima koji su nastradali u Sarajevu?

U sljedećem pasusu se prezentuje UN-ov izvještaj o korupciji iz 2011. godine koji nema nikakve veze sa ratom, a kamoli sa stradanjem sarajevskih Srba.

Onda ide „Rezime“ u kojem se zaključuje „Bez obzira na petnaest godina sporadičnih napora, religija u BiH danas više predstavlja prepreku nego pomoć u promovisanju mirnog suživota. Polarizacija i ekstremizam čine druge religije još udaljenijim, čudnijim i prijetećim. Fizička interakcija koja je postojala prije posljednjeg rata danas gotovo i ne postoji zbog političkih podjela. Nastava kulture religija, istorije religija i sveobuhvatni pristup različitim religijama još nisu počeli da se primjenjuju u školskom sistemu. Dok osoblje MRV-a (Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini) pokušava sprovoditi vrijedne programe, većina najviših vjerskih vođa zainteresovana je za promociju interesa samo svojih istovjernika ili za promovisanje drugih političkih agendi.“

Kako se u rezimeu našla religija, kada je prije toga govorio o eugenici, pravosuđu i građanskom ratu, ne znam ni sam ali se već tu naslućuje gubljenje Finča u silnoj želji da završi posao i naplati ga.

Nakon toga slijedi pasus pod nazivom „Psihološke posljedice neliječene ratne traume“ u kojem se najmanje bavi traumom Sarajlija, a još manje sarajevskih Srba. U stvari on daje neke rezultate istraživanja koje je onomad radio u BiH, ali ni na koji način to ne povezuje sa stradanjem Srba u Sarajevu.

U poglavlju „Razumijevanje ljudskog ponašanja i međugrupnih odnosa“ ni jednom se ne spominju sarajevski Srbi, ali svakako daje na debljini izvještaja.

Kroz poglavlje „Socijalna pravda, istina i pomirenje: komponente društvenog pomirenja“ dovodi se u pitanje legitimitet presuda Suda u Hagu, jer iza njega stoje SAD koje taj isti sud ne poštuju i ignorišu. Stradanja sarajevskih Srba u tekstu nema ni u tragovima.

Na kraju emiritus Finč nam daje poglavlja pod nazivom, pazi sada, „Klinički instrumenti za procjenu traume“. Kakve to ima veze sa stradanjem Srba u Sarajevu nisam uspio dokučiti.

Mislim da su ovo najlakše zarađene pare Larija Finča ikada u životu. Njegovo poglavlje je metodom copy- paste skrpljeno od dijelova ranije publikovanih radova koji nemaju veza sa stradanjem Srba u Sarajevu. Čak se nije potrudio da za tih 18 mjeseci rada tim dijelovima teksta da neki smisao u skladu sa temom koja mu ja zadata. Majstor ih je samo nako nabacao.

Vjerujem da je odlično naplatio učešće u radu ove komisije, jer kao državljanin SAD i emeritus omogućio je vlastima Republike Srpske Komisiju nazovu međunarodnom.

Ali kakve to ima veze sa stradanjem Srba u Sarajevu?

Nikakve.

Emeritus u „Zaključnim razmatranjima“ i sam priznaje da je promašio temu, što je pošteno i hrabro od njega i evo šta keže „Ukratko, ovo poglavlje govori o složenim problemima građanskog rata u BiH i pratećim društveno-ekonomskim i ljudskim problemima i daje plan za klinička ispitivanja koji važi za sve koji trpe posljedice ovog nesrećnog sukoba, bez obzira kojoj strani u sukobu su pripadali. Zaključak je da samo objektivno ispitivanje su- koba, primjenom procesa restorativne pravde, može omogućiti ublažavanje ljudske patnje i dovesti do pomirenja.“

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (30.04.2021.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal