Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Djeca su djeca, predsjedniče
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je 20. maja najavio “da će sljedeće godine na dan kada je umrla prva od 12 banjalučkih beba u svim školama u Srpskoj jedan školski čas biti posvećen tom stradanju.” Potom je naglasio “da se sjećanju na ovaj događaj mora pristupiti na posebno osjetljiv način, da to ne bude samo dan okupljanja pred spomenikom, već da mlade generacije saznaju o strašnim danima za cijeli jedan narod.”
Nekoliko dana kasnije, tačnije 25. maja, mogli smo pročitati informaciju da su lokalne novine iz Prijedora “Kozarski vjesnik” odbile da objave plaćeni tekst tj. sjećanje Centra za mlade „KVART“ za 102 ubijena djeteta u tom gradu tokom poslednjeg rata. Obrazloženje je bilo kratko i jasno „tekst je neprimjerenog sadržaja“.
Zašto se Republika Srpska ne odnosi podjednako prema srpskoj, bošnjačkoj i hrvatskoj djeci stradaloj u ratu?
Složiću se sa vama predsjedniče Dodik da mlade generacije moraju da znaju o stradanjima svog naroda, ali oni moraju da znaju i o zločinima koji su počinjeni u ime njihovog naroda. Žrtva je žrtva, predsjedniče.
Kao što rekoste predsjedniče Dodik ovakvim događajima moramo „pristupiti na posebno osjetljiv način“ a to svakako nije samo podsjećanje na 12 umrlih beba u Banjaluci i ignorisanje i nespominjanje ubijene djece u Prijedoru.
Zapitajmo se da li takvim ponašanjem danas spremamo našu djecu za neke ratove sutra?
Kako predsjedniče objasniti djeci u Kozarcu, u Hambarinama ili Prijedoru zašto pričamo o stradanju srpske djece, a ne i o stradanju bošnjačke i hrvatske djece? I dok budemo na času djeci objašnjavali okolnosti zbog kojih su bebe u Banjaluci umirale, bilo bi pošteno objasniti im i zašto su ubijena djeca u prijedorskom selu Zecovi. Kako objasniti učenicima, predsjedniče da u Banjaluci postoji spomenik za 12 banjalučkih zvjezdica, a u Prijedoru ne dozvoljavaju podizanje takvog spomenika za 102 djeteta.
Zapitajte se predsjedniče Dodik, a i svi mi ostali u Republici Srpskoj i BiH, da li je ljudski, da li je pošteno, da li je pristojno govoriti o smrti 12 banjalučkih beba, a pritom ne spomenuti i 102 djeteta ubijena u Prijedoru?
Djeca su djeca, predsjedniče!
