Prije neki dan, 4. jula, na Kozari je obilježeno 72. godine od Bitke na Kozari. To je bila prilika da predstavnici vlasti u Republici Srpskoj, bez prisustva Vučića, Patrijarha Irineja, Kusturice i Bećkovića, protumače istoriju kako njima odgovara, a evo šta su kazali...

Marko Pavić, gradonačelnik Prijedora, je rekao "Ovaj narod je antifašistički, koji je pokazao da je slobodarski i tada i sada, ali da uvijek želi pružiti ruku pomirenja, narod koji pamti i želi da gradi svoju budućnost u slobodi. Upravo zato pouke sa Kozare daleko odjekuju".

Pitam te Marko Paviću da li sa tim našim antifašizmom i slobodarstvom, koje ponosno ističeš, možeš objasniti preko 3 000 pobijenih civila Bošnjaka i Hrvata, tvojih sugrađana, iz posljednjeg rata? O kakvoj pruženoj ruci pomirenja ti pričaš kada ruke žrtava još uvijek izbijaju iz masovnih grobnica o kojima ti ćutiš i vješto ih izbjegavaš? Kakvu nam budućnost obećavaš, kada nemamo hrabrosti ni da se suočimo sa prošloću?

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je rekao "Sinonim za današnje neslobode je BiH, zemlja u koju smo gurnuti i koja nam nije dala ništa da se osjećamo dobro".

Pitam se Predsjedniče da li je normalno osjećati se dobro ako znamo da smo u proteklom odbrambenom i otadžbinskom ratu, pobili preko 30 000 bošnjačkih i hrvatskih civila? Možemo li se osjećati slobodno u bilo kakvoj Republici Srpskoj ako strepimo od osvete drugih, jer ne želimo da prihvatimo što svi znamo da se desilo, pokajemo se i zatražimo oprost? Možemo li biti slobodni u društvu u kojem su ratni zločinci heroji, a neistomišljenici izdajnici i strani plaćenici?

Ministar Petar Đokić je istakao "Ta naša borba za slobodu traje kroz vijekove i uvijek smo bili ona snaga koja je stajala na stranu pravde i iz svih ratova izlazila kao pobjednik sa tekovinama koje su otvarale vidike novim, budućim generacijama"

Pitam se ministre Đokiću hoćete li nam ikad reći nešto smisleno i utemeljeno na činjenicama ili ćete “šupljirati” do kraja svog političkog života?

Pitam se….